Ovo mi je bila jedna od najtežih životnih lekcija. Život me morao baciti na koljena, pokositi moj ego, dovesti u mojoj glavi u pitanje sve moje vrijednosti i smislenost za sve moje diplome, znanja, uspjehe, izvanjska priznanja, nagrade… Baš sve, sve i slomiti me doslovce da shvatim naslov. O da, i povremeno mi dođu podsjetnici da ne zaboravim. Unazad svojih 20 godina rada i nešto manje poduzetništva prolazila sam, 'ajmo reći, iz krajnosti u krajnost. Imala sam za kruh, mlijeko i možda još nešto, nisam imala ni za pretplatu za mobitel, ni za temeljni kapital u novcu u prvoj firmi, s 18 godina sam dobila pošteni, novi auto i vozila se svaki dan na faks, s 25 godina sam živjela u vlastitom stanu od 100 kvadrata, imala sam novaca za barem 10 godina života, da ne mrdnem prstom nakon prodaje firme, naslijedila sam svašta vrijednog, naslijedila sam i dugove u najgorem trenutku, imala sam situacija da sam u autu i ne mogu platiti cestarinu i tako dalje, i tako dalje. Imala sam, nemala sam. Imam, nemam. Nekad skupljam za plaću i PDV, nekad planiram put za 60+ zemlju svijeta… Na putovanjima sam spavala nekad u prosječnom smještaju, nekad sam imala privatnog vozača cijeli dan na raspolaganju i privatne ture, a sve sam to prošla da naučim da naša vrijednost nije ono što u tom trenutku imamo/posjedujemo nego tko smo i što nosimo u sebi. A samim time što smo dobili dar života – mi vrijedimo. Dakle, i kad nam ne ide u životu i nemamo za kruh, nismo glupe, nismo nesposobne, nismo neuspješne nego prolazimo kroz neki teži period. Koji će proći. Najtamnije je prije svitanja kažu. No sigurno je:
Mi nismo naše okolnosti.
Život čine usponi i padovi.
Ne postoji linearan put do uspjeha.
Bit će neuspjeha no to ne znači da smo neuspješne.
Ali za još bolje razumijevanje 'ajmo natrag na početak definicija iz naslova.
Neto vrijednost (eng. net-worth)
U računovodstvu se neto vrijednost definira kao imovina minus obveze. Dakle, koliko imamo minus koliko dugujemo. U osnovi to je mjera koliko nešto vrijedi.
Za privatne osobe to znači sva imovina koju imamo, minus svi dugovi. Dakle, kad bismo prodali sve što imamo i otplatili sve dugove, koliko nam ostane – e vrlo pojednostavljeno toliko vrijedimo, toliko smo bogati. Pa vidite koliko dana s time možete preživjeti da održite svoj željeni životni stil (ovo sad mislim na bogati u čistom ekonomsko-financijsko-računovodstvenom smislu). Za kompanije to znači koliko kompanija vrijedi, odnosno za koliko se može prodati.
Vlastita vrijednost (eng. self-worth)
Rječnik vlastitu vrijednost definira kao subjektivan osjećaj, koliko mi mislimo da vrijedimo. Dakle, naše subjektivno mišljenje o samom sebi - koliko vrednujemo i poštujemo sebe (svoje vrijeme!, rad, znanje, trud), koliko mi mislimo da vrijedimo… Smatramo li da smo dobra osoba koja zavređuje poštovanje, uspjeh i kako drugima dozvoljavamo da nas tretiraju (a znam, uvijek dođe tema zdravih granica!). Inače, davno sam čula na sto mjesta da je za uspjeh presudno što mi mislimo o sebi i kako razgovaramo sa sobom – dakle riječi koje koristimo za unutarnji monolog. Jesmo li sebi podržavajuća i brižna majka ili zla maćeha i najgori mogući kritičar? Usput, moja mi je mentorica DC Cordova, vlasnica škole Money and You, rekla: „Kristina, znaš što je na kraju presudno za to koliko ćemo imati novaca? Naš vlastiti osjećaj koliko mi mislimo da zaslužujemo (eng. our own sense of desearveability).
P.S. Rekla je i da je njoj u životu sve krenulo nabolje kad je oprostila ocu, ali o tom potom.
Uspjeh
Mjerila uspjeha su obično vanjska. Zašto? Zato što živimo u potrošačkom društvu gdje je materijalno jedino mjerilo. Ljudi jure za slavom i bogatstvom jer misle da će ih to usrećiti i, iako su istraživanja pokazala da će to učiniti smisleni rad i dobri odnosi, oni i dalje idu po nametnutom matriksu. Što je za nas uspjeh i koja su naša mjerila, to je na svakom od nas da odredi za sebe. Za mene je recimo jedno od mjerila da sam što više na moru, posebno u Dalmaciji, da imam slobodu u radu, da ne propuštam ništa kad god me moj sin treba, i tako dalje. Dakle, ono što je životno presudna lekcija je shvatiti da naša neto vrijednost nije jednaka našoj vlastitoj vrijednosti, odnosno da kad stvari pođu po zlu, a hoće, posebno ako ste poduzetnik, ne mlatite po sebi, nego da znate da mi nismo naše okolnosti, da mi nismo ono što imamo/nemamo, da kad doživimo neuspjeh nismo glupe, nesposobne i neuspješne.
Mi vrijedimo i zaslužujemo samim svojim postojanjem/rođenjem/darom života – ne trebamo ništa raditi niti zaraditi i imati da bismo zavrijedili ljubav i zaslužili da smo voljeni i da živimo. Bit će sve ok. Mi smo ok. Sve je ok s nama. Neuspjeh je sastavni dio života pa i samog uspjeha, kako god ga definirali.
Sjetite se izreke – I kad si u paklu, kreći se. Padneš, digneš se i ideš dalje!