Poštovana,
Moj problem je vezan za moje dijete i novu vezu. Majka sam petogodišnje djevojčice i već osam mjeseci sam u vezi s muškarcem s kojim mi je lijepo. On nema djece, zna za moje dijete i volio bi ju upoznati. Nisam sigurna je li još vrijeme za to. Koliko vremena po vašem mišljenju treba proći u vezi da bismo novog partnera mogli upoznati s djecom? Također ne znam kako sve to objasniti djetetu, tko je gospodin kojeg je upoznala? Trebam li joj reći sve detalje ili da jednostavno kažem da je to mamin prijatelj?
Sandra
Nema pravila kada je pravo vrijeme da upoznate dijete sa svojim partnerom. O tome možete odlučiti jedino Vi. Neki upoznaju svoju djecu s novim partnerima odmah, neki čekaju mjesecima, godinama, neki okolišaju dugo vremena. Čini mi se da je jedini razlog za takav različit pristup osobne prirode. Pitate se kako objasniti djetetu tko je 'mamin prijatelj'? Upitajte se tko je on vama? Volite li ga? Kakav je kao čovjek, možete li se osloniti na njega? Je li pouzdan? Kako reagira u stresnim i napetim situacijama? Kako stoji s 'prilagodbama' u svom životu i u svojim reakcijama? Voli li djecu? Vidite li svoju vezu kao dugoročnu i ozbiljnu ili ne? Vaša je procjena ovdje krucijalna. Ako je vaša partnerska ljubav ona prava željet ćete ga predstaviti svojoj kćeri, a i on će je željeti upoznati. No puno važnije od toga kada ćete dijete upoznati s partnerom je da imate povjerenja u partnera, a da istovremeno činite sve ispravno što treba za svoje dijete. Prije nego nekoga upoznate s djetetom budite sigurni da dijete zna kako je vaša ljubav prema njemu uvijek najvažnija, neograničena i bezuvjetna.
Svatko ima pravo na novu vezu nakon raspada braka, naravno, no treba znati da će ona uvijek i to vrlo snažno utjecati na našu djecu. Nikako nije dobro brzati s uvođenjem novog partnera u djetetov život, poglavito ako je od rastave supružnika prošlo tek nekoliko mjeseci.
Svatko ima pravo na novu vezu nakon raspada braka, naravno, no treba znati da će ona uvijek i to vrlo snažno utjecati na našu djecu. Nikako nije dobro brzati s uvođenjem novog partnera u djetetov život, poglavito ako je od rastave supružnika prošlo tek nekoliko mjeseci. A nekada dijete nikad ne prihvati drugog maminog ili tatinog partnera. To je vrlo osobna stvar. Isto tako mislim da ne trebamo biti previše tajnoviti prema svojoj djeci kad je novi partner u pitanju, jer djeca prije ili kasnije ionako postanu svjesna svega što se oko njih događa. Djeca uglavnom teško i stresno prihvaćaju rastavu roditelja. Iz dječjeg kuta razlaz roditelja ima sasvim drugu dimenziju od kuta gledanja sa strane supružnika. Za dijete oboje su njegovi roditelji i voli ih oboje i ne može proniknuti u razloge njihova razdvajanja niti može razumjeti (poglavito kada su mali) kako se osjećaju sada već bivši supružnici. I potajno se uvijek nada da će se roditelji pomiriti i ponovo živjeti zajedno. Kad su djeca u pitanju dobro je dati im dovoljno vremena da se priviknu na novu situaciju u kojoj više ne žive kao prije, s tatom i mamom, već samo s jednim od roditelja. I zato roditelj ne bi trebao žuriti u novi brak ili ozbiljnu vezu, niti brzo dovoditi novog partnera u zajednički život s djetetom. Treba pustiti da prođe malo vremena, da se dijete prilagodi na novog maminog (tatinog) partnera i ne gurati novog partnera da se što prije uključi u djetetov život – primjerice da ide pred dijete u školu, da odlazi s njime na neke druge aktivnosti, niti da se odmah uključuje u djetetov odgoj jer se često događa da dijete još nije spremno da mu oca (majku) zamijeni netko drugi.
Svaki od roditelja trebao bi jedino imati na umu djetetov boljitak, posebice jer je razvod veoma stresan za svako dijete. No svakako bi bilo dobro polako, kako sami ocijenimo, uvoditi svog partnera u zajednički život i pritom osluškivati 'bilo' djeteta. Nikako nije dobro siliti dijete da prihvati partnera, nametati mu ga ili očekivati da svi odmah budu sretni i zadovoljni novim okolnostima samo zato jer želimo ubrzati taj proces prilagodbe na nove životne prilike. Roditelj može olakšati prilagodbu djeteta na novog partnera tako da mu dopusti da se samo zbliži s partnerom na svoj način, da osjeća to što osjeća prema njemu bez njegova (roditeljeva) uplitanja. Važno je da majka (otac) iskreno porazgovara s djetetom o svom novom partneru i dopusti djetetu vlastite osjećaje, opservacije, zapažanja, stavove… Treba biti izuzetno strpljiv s djetetom pri njegovom prilagođavanju novom partneru. Jednako tako je važno voditi računa o djetetovim dosadašnjim navikama i obavezama.Novi partneri imaju neke svoje standardne životne navike i treba paziti da one ne zadiru u djetetove, niti da se mijenjaju na silu, što se često događa kako bi se što prije 'započelo' s normalnim obiteljskim životom s novim partnerom. Dijete uvijek mora biti prioritet, ne novi partner. Isto tako nije dobro iznenaditi djecu s novim partnerom (za stolom na ručku, pred školom).
Čak i usprkos našoj velikoj obzirnosti i pristojnosti prema djetetu vezano za upoznavanje s novim partnerom može se dogoditi da ga dijete naprosto neće prihvatiti. I to nema nikakve veze s nama. Na koncu, razvod nije nešto što se događa samo partnerima već neminovno utječe na dijete i obilježava mu cijeli život. Vrlo često ne razmišljamo o tome kad se želimo ponovo skrasiti s nekim. Ono što je najvažnije u odnosu s djetetom je naša iskrenost. Iskren razgovor o novom partneru i njegovim kvalitetama i vrijednostima uvelike će utjecati i na djetetovu prilagodbu maminom partneru ili tatinoj partnerici. Budite ležerni, opušteni i u dobroj 'vibri' kad odlučite učiniti taj korak – upoznati svog partnera sa djetetom. Atmosfera jako utječe na djecu, poglavito u ovakvim situacijama. Ljubav ima mnogo lica – brižnost, slušanje drugih, dijeljenje od srca, prihvaćanje svakoga takvim kakav jest – sve su to činovi ljubavi. Naša djeca su nam najveća od svih, barem bi tako trebalo biti!