Vraćam se s godišnjeg kući. Znate onaj osjećaj kad, na ulasku u Zagreb, ugledate naplatne kućice, pa znate da ste doma; a onda uđete u svoj stan i nekako vam je sve lijepo, jer - doma ste nakon dugo vremena. Zaželjeli ste se vlastitog kreveta, a - premda stan zahtjeva makeover, jer sve je kupljeno prije dobrih 15-ak godina - vama je sve nekako prekrasno. Tog osjećaja ovog puta, međutim, nema. Tužna sam što je završio godišnji odmor, jer sam se do sada grčevito “hvatala" za njega (“Samo da se nitko ne razboli prije godišnjeg, pa da moramo u karantenu!"), a za naredne tjedne nemam nikakvih posebnih planova - i dalje radim od doma, koronavirus ne misli posustati, a školska godina, koja samo što nije počela, bit će, čini se, neizvjesnija nego prošla, pišu Roditelji.hr.
Još jednu koronaškolu ne mogu preživjeti, razmišljam glasno. Kad imate troje školaraca kojima je škola najmanje učenje, već druženje, uživanje s prijateljima, “nogač" ili graničar na školskom, koji doma dolaze sretni, bacaju školsku torbu na hodnik i jure van s prijateljima, kojih nerijetko treba i “gurati" kad je učenje u pitanju i koji su, baš poput svojih roditelja, pomalo ovisni o drugim ljudima, onda vam je jasno da želimo samo jedno – povratak naše lijepe rutine. “Mama je u online školi izgubila sve živce i ne samo to!”, šali se moj suprug, no ta njegova primjedba više je crni humor nego šala. Naime, tijekom nedavnog posjeta frizerskom salonu, frizerka mi je skrenula pažnju na krug bez kose veličine kovanice na glavi i sad se, eto, pored svega, borim i s alopecijom. Dermatologica kaže da je ovih dana kod njih u Vinogradskoj pravi stampedo žena koje dolaze s istim problemom kao ja. Koronakriza i potres učinili su svoje, a ja sam uvjerena da i stres zbog online škole i svega što je jedna majka morala obaviti u danu dok je kontrolirala svojeg školarca, paralelno kuhala i rješavala hitnu situaciju na poslu, imala u ovome svoj dio krivnje. No, opet, stvari su funkcionirale; trebalo nam je neko vrijeme da se naviknemo, no život je – s većom ili manjom “žrtvom” – išao dalje. Drugog izbora, ionako, nismo imali.
“Meni je online škola super!", kaže mi moj 13-godišnjak, koji je u prošloj školskoj godini profitirao s ocjenama. Da, bilo je lakše dobiti peticu. U čudu ga gledam, no on već u idućem trenutku kaže kako se šali i kako jedva čeka natrag u klupe. I skače od sreće kad na televiziji čuje da će 7. rujna nastava krenuti u školama. Unatoč maskama koje će, prema novim preporukama, morati nositi učenici u višim razredima, ako se u učionici ne može osigurati razmak od 1,5 metar. I sada, opet, stampedo roditelja koji za živu glavu neće slati dijete s maskom u školu, pa priče da će ionako sve stati za dva tjedna, kad pola nastavnika ode u izolaciju, pa… Tisuću scenarija, a zapravo nitko ne može znati što će biti. Ovo je još samo jedna životna epizoda u koju treba “zaroniti” i prepustiti se i, dakako, vjerovati da će sve biti OK.
Mnoga djeca svoje profesore nisu vidjeli pola godine, čak niti preko ekrana. Mnoga su se i odviknula od ikakvih obveza i bit će teško opet uspostaviti radne navike. Nakon objava najnovijih mjera za početak školske godine, više je nego jasno da nas čeka puno izazova. No, to je naša realnost; okolnosti su takve da na njih ne možemo puno utjecati, a razvoj digitalnih vještina, čini se, jedini je način za opstanak u okolnostima novog normalnog.
“Mogao bi riješiti koji zadatak iz matematike", predlažem nesigurno svojem 9-godišnjaku. U idućoj sekundi oboje se smijemo; ja koja ni sama ne vjerujem u ono što izgovaram, a on koji me gleda u čudu kao da sam poludjela. Ali, pojašnjavam mu, čujem da već mnogi lagano vježbaju; pola sata dnevno koncentracije na školsko gradivo neće nikoga ubiti. Nije baš “knjižni moljac”, pa mu sugeriram nekoliko zanimljivih linkova s online kvizovima. Internet je čudo; interaktivni zadaci privukli su njegovu pažnju; rješava ih, smije se, zabavno mu je…
“Mama, imaš li još koji zadatak'”, pita me, a ja shvaćam da da nam internet otvara nova vrata u svijet gdje možemo učiti na nov način, nesmetano komunicirati, dijeliti mišljenja, razvijati nove vještine… Naravno, internet je i novo dječje igralište, a kako bi bili sigurni da djeca u vremenu kad nismo s njima na internetu provode kvalitetno vrijeme, tu je A1 internet zaštita. Novost je to što roditelji A1 aplikaciju sada mogu aktivirati sami, bez potrebe poziva korisničke službe. Naime, roditeljska zaštita omogućuje kreiranje sigurne okoline u virtualnom svijetu, a moguće ju je aktivirati kroz Moj A1 aplikaciju . Uz nju dijete može učiti kako da sigurno i umjereno koristi internet i mobilne uređaje. Uz A1 Internet zaštitu možete svojoj djeci omogućiti da istražuju internet, instaliraju aplikacije, sigurno komuniciraju s prijateljima i obitelji, ali i s djetetom dogovoriti granice za korištenje interneta i mobilnih uređaja te spriječi pristup neprikladnom web sadržaju. Osim roditeljske zaštite, zahvaljujući A1 aplikaciji, moći ćete locirati mobilni uređaj u slučaju da se izgubi, imati pouzdanu antivirusnu zaštitu te dodatnu sigurnost za online bankarstvo i druga plaćanja putem interneta.
Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock