'Ovim romanom zagrebla sam u svoje najdublje emocije'

Proslavila se napetim trilerima, ali njezin novi uradak ‘Nakon svršetka’ drukčije je tematike - njime se osvrnula na iznimno bolan dio svog života kada je njezin sin bio teško bolestan

PHIL TRAGEN

Bivša policajka i nagrađivana britanska spisateljica Clare Mackintosh poznata je po svojim trilerima i kriminalističkim romanima, no njezin novi uradak ‘Nakon svršetka’, koji je u Hrvatskoj objavio Mozaik knjiga, emotivna je obiteljska drama i svojevrsni triler. Priča je to o Maxu i Pip, paru koji mora odlučiti o sudbini svog teško bolesnog sina Dylana, no kad se oni ne mogu dogovoriti, moraju angažirati sud... Ideja za roman nastala je prije 15 godina kada je njezin sin bio kritično bolestan, ali tek ga je nedavno smogla
snage napisati.

Story: Poznati ste po svojim kriminalističkim romanima, zašto ste se odlučili okrenuti drugom žanru i napisati knjigu ‘Nakon svršetka’?

Roman ‘Nakon svršetka’ željela sam napisati dugi niz godina. Zapravo sve od 2006. godine kada je moj sin bio teško bolestan, a meni i mom suprugu postavili su pitanje koje nijedan roditelj ne želi čuti - morali smo donijeti odluku o njegovoj budućnosti. “Što ako se nećemo složiti?” pitala sam lije­čnicu, a ona mi je samo odgovorila: “Morate!” O alternativnim rješenjima nismo mogli razmišljati. Zato sam htjela napisati knjigu o nezamislivoj životnoj situaciji: o paru koji se voli, ali svoje dijete voli najviše, a svatko njegovu budućnost vidi na drukčiji način.

Press 

Story: Sigurno vam je bilo teško još jednom proživljavati to razdoblje. Koja je razlika vama kao piscu u stvaranju romana koji je u potpunosti izmišljen i onoga čiji su dijelovi nadahnuti stvarnim životom?

‘Nakon svršetka’ je isključivo priča o Maxu, Pipi i Dylanu. To nije u potpunosti moja životna priča iako sam u nju unijela vlastito iskustvo, ali to radim u svakoj knjizi. Moram priznati da sam osjećala veliku odgovornost prema svojim čitateljima jer sam život htjela prikazati realnim. Pisanje ovog romana bilo je katarzično iskustvo. Približila sam se svojim najdubljim emocijama koje sam dugi niz godina nesvjesno držala dalje od sebe. Iako je pisanje bilo bolno, naposljetku je to bilo iscjeljujuće iskustvo.

Story: Jeste li osjećali dodatni pritisak ili strah da će knjiga biti prihvaćena upravo zato što donosi dio vaše životne priče?

Strah uvijek osjećam kada govorimo o tome kako će moja knjiga biti prihvaćena. Budući da sam poznata po kriminalističkim romanima, zanimalo me hoće li čitatelji biti spremni izići iz svoje sigurne zone te pročitati nešto novo i drukčije. Osim što sam spisateljica, prije svega sam čitateljica raznih žanrova. Ako je priča dobro napisana, žanr nije važan.

Story: Kako se vi nosite s ovom situacijom koja je pogodila cijeli svijet?

Prošla godina bila je jedna od najgorih i samo rije­tki neće osjetiti posljedice. Imam velikih problema s pisanjem, ali i čitanjem. Teško se mogu koncentrirati na bilo što. Odlučila sam se posvetiti obitelji i, kada je god to moguće, šetati na svježem zraku. Svaki se dan tješim da će i ovo razdoblje života jednog dana proći.

Story: Hoćete li se vratiti pisanju kriminalističkih romana?

Moj sljedeći roman je triler čija se radnja događa na letu iz Londona u Sydney koji traje 24 sata. Zove se ‘Hostage’ i moram priznati da je to moje najkrvavije djelo.