'Treniram isključivo da bi bila zdrava i da sebi i svojoj djeci budem od koristi, a ne teret', riječi su trenerice Suzane, koja je jedna od omiljenih u Zagrebu. Suzana Ličina, koja je na društvenim mrežama poznata kao 'SuzanaMojTrener' i koja dolazi iz Zaprešića, vratila se u zagrebačku teretanu Boutique Fitness Factory - točnije njezin krov gdje od sada na otvorenom trenira sa svojim vježbačima. Kako i sama kaže, ne gleda ovo kao ponovno otvaranje teretana. Iako se istome nada vrlo uskoro, u njezinim je mislila da ćemo se u teretane vratiti kada zatopli. Unatoč nepovoljnoj situaciji koju nam je donijela 2020. godina, Suzana je i dalje vedra i vesela, a upravo to prenosi i na svoje bližnje, ali i vježbače. U nastavku donosimo Suzaninu priču - priču 2020. godine, koja je bila u potpunosti drugačija.
Napokon smo dočekali kakav-takav povratak u teretane. Kako izgledaju sada Vaši treninzi?
Ne bih ja to baš nazvala kakvo-takvo otvorenje, tj. to nije otvorenje, samo smo dobili dozvolu da treniramo na otvorenom. Ja za to imam uvjete, mnogi nemaju, a troškovi idu tako da nije baš sjajna situacija. Vjerujem da se mnogi treneri ne bi smrzavali na terasi, ali ja sam veselo i zahvalno prihvatila bilo kakvu priliku za radom i da ljude pokrenem. Treninzi se odvijaju u jutarnjim i popodnevnim terminima. Bazirani su na Bodyweightu (Vježbe s vlastitom težinom).
Treniranje na otvorenom - moram priznati zvuči pomalo strašno na ovim niskim temperaturama.
Izgleda stvarno strašnije nego što je. I sama mnogo puta, kad se vozim prema terasi, pomislim – „Bože, kako je hladno“. Ali hladno je samo prve dvije minute. Nakon dvije minute, vježbači skinu jakne i nastave trenirati kao da smo u dvorani. Pazim da cijeli trening održavam jednak tempo, da se ljudi ne hlade, a taj osmijeh i zadovoljna lica koja dobijem nakon treninga nadoknadi sve - i zimske temperature i smrznute prste. Osim što sam zahvalna na terasi, zahvalna sam i ljudima koji mi vjeruju i dolaze na treninge. Hvala vam ljudi!
Naravno da mi je bilo teško jer je egzistencija u pitanju, ali sam po prirodi prilagodljiva, i ja osobno nisam osjetila lockdown
Nekako vjerujem da će ovi ljudi koji su krenuli trenirati sada u ovim uvjetima plakati kad se teretane otvore jer trening na zraku je stvarno veliki benefit koji ne cijenimo dovoljno.
Bojite li se prehlade - kako za sebe pa i za svoje vježbače?
Ne! Na početku sam mudrovala dok nisam krenula i sama trenirati vani. Vremenska prognoza je na našoj strani pa ni jedan dan nije ispod 0. I sve dok ne probate sami trenirati na zraku, pa i na 0 stupnjeva mislit ćete suprotno od mene. Sigurni smo vani, sigurni od razno raznih virusa i bakterija.
Koliko Vam je bilo teško bez treninga?
Naravno da mi je bilo teško jer je egzistencija u pitanju, ali sam po prirodi prilagodljiva, i ja osobno nisam osjetila lockdown. Hodala sam, planinarila, trenirala doma, okrenula priču u svoju korist i gledam na sve pozitivno. Vjerujem da će ovo sve proći i da će mnogi iz ove situacije izaći zdraviji, snažniji i zahvalniji na svemu što nas inače okružuje. Ovo je vrijeme za rad na sebi, što fizički tako i psihički, ali i intelektualno. Da se suočimo sami sa sobom, da napravimo inventuru unutar sebe.
Kako se sada natjerati da ponovno krenemo?
Odrediti vrijeme u danu i krenuti. Zdravlje je u pitanju, a ne hoćemo li biti zgodni na plaži. Treniranjem jačamo imunitet, srce, svoju psihu. Ako ne možete sami, nađite si prijatelja, prijateljicu probudite u sebi natjecateljski duh. Kad objavim na storyju koliko sam kilometara prošla tog dana, ljudi se javljaju: „ja sam prošao ovoliko, ja onoliko“. Na dnevnoj bazi dobijem poruke “hvala ti što postojiš”. Nađite nekoga koga ćete slijediti, tko će vas gurati u životu ako ne možete sami. Sigurno svatko u svome okruženju ima nekoga tko djeluje pozitivno i motivirajuće na njega.
Pobornik ste hodanja u slobodno vrijeme. Koji se rezultati mogu postići hodanjem?
Ja sam krenula s hodanjem zato da smirim i posložim misli. Najbolje ideje pale su mi napamet za vrijeme hodanja. Onda sam počela primjećivati pozitivne promjene na svome tijelu bez nekog velikog naprezanja, osim što eventualno izgubim vrijeme. Sad već imam vojsku ljudi koji su krenuli hodati uz mene. Nema ozljeda, ne treba neka posebna oprema. Zdravlje je kod mene uvijek na prvom mjestu jer sam si sama svoje uništila silnim iscrpljivanjem, pa sad pokušavam popraviti napravljenu štetu. Drugim riječima, hodanje je zdravlje, tek onda ljepota. Da svatko hoda 12000 koraka dnevno ne bi bilo dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, psihijatri bi manje radili, a i estetska industrija bi imala manje posla. Zato hodajte ljudi!
Kako Vi osobno usklađujete sve te obaveze? Kako to utječe na Vašu prehranu? Vježbate li i sami?
Ima perioda kada se izgubim i ne znam tko mi glavu nosi od posla, djece, obaveze oko kuće, ali onda stigne vikend ili koji slobodan dan i kažem sama sebi “nađi svoj mir” i vratim se svom ritmu gdje sam prisutna u svakom trenutku. Od jutra znam kako će mi izgledati dan. Volim red i najbolje funkcioniram kad je red. Što se prehrane tiče u mojoj kući je prehrana možda na vrhu ljestvice prioriteta i kuhinja nam je centralno mjesto druženja pa svaki dan skupa sjednemo za stol i ručamo ili večeramo zajedno. Što se tiče treninga, hodam svakodnevno, to radim vrlo često navečer kad završim s poslom. A ako mislite na treninge u teretani, ne treniram više sama, a uz svoje grupne treninge koliko stignem.
Nadam se da će se svi ovi ljudi koji sjede doma uz minimalna primanja vratiti što prije na posao i da mi svi skupa ostanemo zdravi
Radite ovo već dugi niz godina... kada bi Vas netko pitao - zašto vježbati - što biste mu odgovorili?
Zato da budete zdravi! Nije cilj da budete top model, nego da budete zdravi. Da vas ne bole leđa i da sa 45 ne izgledate kao starica.
Vidim da se vrlo često neke moje klijentice uspoređuju sa mnom i to mi je izuzetno drago, ali zaboravile su da ja imam 44, a one 25. I koliko god možda nekima izgleda da se silno bavim sobom, ja živim jedan sasvim običan život žene koja je mama i kojoj je trening posao. Niti previše pazim na prehranu, niti sam opterećena izgledom. Treniram isključivo da bi bila zdrava i da sebi i svojoj djeci budem od koristi, a ne teret.
Mislite li da su mjere koje se tiču teretana opravdane?
E sad to je jedno pitanje koje je malo osjetljivo. Ali iskreno mislim da je sve OK dok netko vaš ne završi na respiratoru. Mislim da trenutno ni jedan zatvoreni prostor nije siguran i da svatko mora sam odlučiti želi li ići u teretanu ili ne. S jedne strane egzistencija poduzetnika je u pitanju, s druge strane sigurnost građana. Ne želim vjerovati da je sve ovo jedna od političkih igra i vjerujem da ovo sve rade da bi nas zaštitili. Do tada se moramo snaći s redovitom tjelovježbom i oboružati se strpljenjem.
Vjerujete li u skorašnji 100% povratak u teretane?
Ne gledam vijesti, ne čitam novine, ali mi nekako zdrav razum govori da se nažalost teretane ni ugostiteljski objekti neće otvoriti dok ne zatopli. Mislim da otvorenje prije Uskrsa ne trebamo očekivati. Ostatak društvenog života će profunkcionirati dolaskom toplijih dana i treba pronaći rješenje i za nas. Ukoliko se donesu jasna pravila ponašanja i higijene u teretanama neće se narušiti epidemiološke brojke i o tome bi trebalo razmišljati uskoro. Nadam se da će se svi ovi ljudi koji sjede doma uz minimalna primanja vratiti što prije na posao i da mi svi skupa ostanemo zdravi. Trenirajte ljudi jer je to dobro za vaše zdravlje!