Piše mi neki dan jedna mlada žena kako vidi da joj njezin loš stav prema sebi, odnosno nisko samopouzdanje, radi ogroman problem u braku. Navodi neke detalje iz svog traumatičnog djetinjstva i pita je li u pravu kada misli da je to uzrok njezinog lošeg odnosa sa sobom, a time i sa suprugom i djecom. Odgovorila sam joj potvrdno. No dobra je vijest da to možemo promijeniti.
Evo nekoliko primjera kako se naše samopouzdanje, odnosno njegov nedostatak, stvarao u ranoj dobi. Iskustva iz djetinjstva za koje znamo da vode do zdravog samopouzdanja su: nagrađivanje, slušanje djeteta, razgovor s djetetom s poštovanjem, posvećivanje dovoljno pažnje i ljubavi djetetu, iskustva u školi ili kroz sportske aktivnosti, pouzdana prijateljstva. Iskustva iz djetinjstva koja vode do niskog samopouzdanja su: stalno kritiziranje, vikanje na dijete, udaranje djeteta, ignoriranje djeteta, zapostavljanje djeteta, razmaženost, očekivanje od djeteta da bude savršeno u svakoj prilici, neuspjeh u školi ili sportskim aktivnostima… Sve to utječe na emocionalnu građu djeteta, stav o sebi - drugim riječima, na njegovo samopouzdanje. Kasnije s tom 'fajlom' iz djetinjstva odrastamo i stvaramo svoje životne stavove, obitelj, i ona zrcali sve naše odnose, jer je prvi naš odnos krhak, nedostatan – a to je odnos sa sobom.
Pojedinci s niskim samopouzdanjem često su ako nešto nisu uspjeli (izgubili su igru, dobili lošu ocjenu i slično) primali poruku u djetinjstvu kako su nesposobni kao osobe - nije se odvajala njihova osobnost od njihovih postupaka. Naša iskustva iz prošlosti, čak i ona kojih se ne sjećamo ili ne razmišljamo o njima, su aktivna i žive u nama te ih svakodnevno slušamo kao naš unutarnji glas. Ako većina ljudi i ne čuje unutarnji glas na način na koji čuje komunikaciju s drugom osobom, on nam konstantno ponavlja neke poruke. Kod osoba sa zdravim samopouzdanjem poruke unutarnjeg glasa su pozitivne i ohrabrujuće. Kod osoba s niskim samopouzdanjem unutarnji glas stalno kritizira, kažnjava, vrijeđa i umanjuje postignuća.
Većina nas može pretpostaviti kako izgleda nisko samopouzdanje. Nisko samopouzdanje ima vrlo nepoželjne posljedice, ali nije ga uvijek lako prepoznati. Stvara dugotrajnu tjeskobu, stres, osjećaj usamljenosti te povećava šanse za razvoj depresije. Uzrokuje probleme u odnosima s drugim ljudima i u ljubavnim vezama. Također ozbiljno narušava obrazovanje i poslovne prilike i odnose i može dovesti do podcjenjivanja svojih sposobnosti i neostvarenja svojih mogućnosti. Povećava emotivnu ranjivost i ovisnost o drogama i alkoholu. I mnoge druge probleme. I to se najviše zrcali u našim odnosima, poglavito partnerskim i bračnim. Partner koji ima problem s samopouzdanjem zbog konstantnog osjećaja nesigurnosti i manje vrijednosti ne može realizirati zdravu vezu, zdrav partnerski odnos. Sve se to, naravno, manifestira i na veoma loš odnos sa djecom – nema prisnosti, ne znaju se izraziti ljubav i podrška djetetu već ga se stalno kritizira, prigovara mu se i zapravo se prema njemu ponaša vrlo slično kao što su se roditelji ponašali prema osobi niskog samopouzdanja. To je često posve nesvjestan model, odabir. Najgore od svega je to da nisko samopouzdanje konstantno uvećava negativne slike o sebi te osoba pada sve niže i niže, ili se počinje autodestruktivno ponašati.
Što nam je činiti? Možemo odlučiti izgraditi samopouzdanje. Donošenje odluke da ćemo promijeniti ono što nas ne zadovoljava najvažnije je u procesu promjene. Odluci prethodi svijest o vlastitom nezadovoljstvu i spoznaja da sami sebe sprečavamo u napretku. Kad jednom odlučimo da ćemo mijenjati ono što jedino i možemo promijeniti - sami sebe - radit ćemo to bez odugovlačenja i sabotiranja. Mijenjanje svog ponašanja nije uvijek jednostavno niti ugodno, u to su uključene naše vrijednosti i uvjerenja koje smo gradili godinama i ponekad će biti potrebno nešto više truda i želje za promjenom kako bismo pogubna i bolna uvjerenja i ponašanja promijenili u učinkovita i zdrava za nas. Uz to tu su i naši osjećaji. Mnoge strah od promjene toliko blokira da ostaju u svojoj negativnosti i patnji, jer im poznato okruženje daje lažan osjećaj sigurnosti i mogućnost kontrole nad svojim životom, što je još jedna od iluzija. No rezultati istraživanja pokazuju da se većina naših strahova nikada ne ostvari i zato svaki napor u smjeru naše pozitivne promjene itekako ima smisla.
Kolumnistica Lidia Černi međunarodno je certificirani NLP Life Coach, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja te direktorica Centra Pozitiva (Centra za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost) i od sada odgovara na vaša pitanja vezana za ljubav i odnose. Pitanja šaljite na email: centarpozitiva@gmail.com