Krešimir Macan ime je koje se nesumnjivo veže uz javni prostor, barem kada ˝je riječ o medijima i politici. Hrvatski PR stručnjak specijaliziran za krizno i strateško komuniciranje o privatnom životu govori vrlo malo, što nije ni čudno s obzirom na narav posla kojim se bavi. Ipak, oni koji ga barem donekle poznaju, znaju da je Macan veliki ljubitelj orhideja. Slučajan dar prije nekoliko godina pretvorio se u njegovu slatku obavezu, a za Story je otkrio tajne uspjeha njegovih ‘mezimica’ koje ga nagrađuju prekrasnim cvjetovima.
- Prva orhideja koja je došla u naš dom bila je bijela i cvala je godinama. Kako sam objavljivao fotografije na Facebooku, ljudi su me počeli pitati za savjete kako meni uspijeva, a njima ne. Jasno, bili su frustrirani, a ja sam razmišljao što im reći. Meni je najviše pomogla vizualizacija prašume, njihova prirodnog staništa, pa sam s te pozicije i njima objašnjavao tri glavna pravila za uzgoj orhideja: što manje vode - to bolje, što manje svjetlosti i bez propuha. Paralelno s tim počeo sam ih dobivati na poklon i tako se s vremenom povećavao njihov broj. Uvijek se smijemo kako mojoj punici ne uspijevaju, a kod mene rastu najnormalnije. No orhideja je zapravo savršen muški cvijet. Što je manje paziš, njoj je bolje - uvodi nas Macan u priču dok sjedimo u uredu Manjgure, jedne od prvih hrvatskih agencija specijaliziranih za odnose s javnošću koju je osnovao još 1997. godine.
I u uredu je dom pronašlo desetak orhideja. Smještene su pažljivo uz prozor s kojeg dobivaju dovoljno svjetla, ali ne previše jer ne vole direktno sunce. U blizini su i čašice s vodom iz kojih crpe vlagu, a svaka biljka ima svoju čašu. Potpuno suprotno tvrdnjama, orhideja nije parazit. Njezino je prirodno stanište Ekvador. Raste na drveću i pušta korijenje po njemu, ali ne crpi od njega sokove i hranjive tvari, nego skuplja vodu koja se cijedi niz drvo.
- Istražujući, naučio sam da joj najbolje odgovara pozicija istok ili zapad bez izravnog svjetla. Naime, u svom prirodnom staništu sunca dobiva onoliko koliko se probije kroz krošnje u tropskim šumama pa ne smiju biti izložene direktno izvoru svjetlosti. S obzirom na to da inače raste na stablu, treba joj drveni humus, a ne zemlja, a vode onoliko koliko dobiva na stablu. Zato orhideje imaju zračne korijene. Ne smiju plivati u vodi, dapače, mrze je, ali ako joj imaju pristup, onda uživaju. Eksperimentirao sam i jednom bih korijenu, zračnom ili donjem, dao pristup vodi, a ostalim korijenima ne, i uvidio kako vode uzima doslovno onoliko koliko joj je potrebno. Ako nemaju dovoljno prostora u lončanici, šire se zračnim korijenima, što je znak da ih treba presaditi - pobrojao nam je Macan glavna pravila kojih se treba pridržavati pri uzgoju orhideja.
Najteže mu, kaže, padne kada slomi granu pokušavajući je namjestiti da raste uspravno.
- To mi je kao da sam djetetu slučajno prikliještio prst. Baš grozan osjećaj. Ne kaže se uzalud da ljepotu treba znati nositi. Tako i njih treba paziti da se ne slome, a ja još nisam savladao način kako je namjestiti da raste uspravno, posebice zato što jako brzo raste. Dobije nekoliko centimetara dnevno i ako si je zaboravio dva dana, ona je već u prozoru. Zbog toga često i same znaju puknuti od težine grane, ali utjeha je što tako lijepa grana s cvijetom izdrži još mjesec dana u vazi - govori PR stručnjak u dahu o svojim, kako ih naziva, mezimicama.
Propuh nikako ne vole. Nakon što je to shvatio, Krešimir je u stanu i uredu zabranio otvaranje prozora pokraj kojih su smještene orhideje. A ima ih od čisto bijelih, bijelih s prošaranim crvenkastim tonovima, ljubičastih, bež…
- Jednom su mi poklonili plavu orhideju i nije mi se svidjela. Mislim da mi je nju poklonio netko iz HDZ-a, ali nisam bio oduševljen jer plava im nije prirodna boja. Ne volim te umjetno obojene - kaže Macan kojemu je to, smije se, najčešći rođendanski dar.
O drugoj najbrojnijoj porodici biljaka na Zemlji, koju brojčano nadjačava samo porodica trava, u uredu i kod kuće vodi se posebna briga. Ukućani i zaposlenici Manjgure znaju da ih je bolje ne dirati.
- Radije riskiram. Prije ću orhideju spasiti ako je ostavim suhu nego ako se toliko natopi vode da istrune. Onda je moram presađivati, no teško da ću je uspjeti spasiti. Zato pišem naredbu “Ne zalijevati orhideje dok me nema” - prepričava nam Macan koji uzgoj orhideja ne smatra hobijem.
- To su mi sitne, slatke obaveze. Svaki dan ih obiđem kad nisam u ludilu s poslom, pohvalim ih kad se lijepo razvijaju i cvjetaju, pokažem ih svojima. Imam mini orhideje koje cvatu kao minijaturni buketi, a tu su i one velike koje izbacuju slapove cvjetova. Kod kuće sam dobio žute i ljubičaste cvjetove na jednoj biljci. Vjerojatno je riječ o križancu, iznenadio sam se kad sam ih vidio. Napravio sam im zimski vrt, a u njemu je i filodendron koji raste kao prašumski divljak i treba ga vezivati, a tu su i paukovi. Svi žive u simbiozi. Ako ih neki nametnik napadne, onda ih rješavam, ali ne diram nikoga ako vidim da dobro funkcioniraju zajedno - objašnjava.
Posebna veza s orhidejama krije se i u Macanovu razmišljanju o njima.
- Ona može biti i velika učiteljica života. Ne znaš hoće li išta biti od nje, a na kraju procvate savršenim cvjetovima. Svaki put kad sam joj nasilu pokušavao namjestiti granu, slomio sam je. Tako je i sa životom. Nekad treba pustiti i bit će kako treba biti - zaključuje Krešimir Macan.