Sanja Vejnović u glumu se zaljubila sa samo 13 godina, kada je odigrala svoju prvu ulogu. Iako je tada razmišljala o karijeri pravnice ili plesne koreografkinje, prvi susret s filmskom kamerom pretvorio se u životni poziv i ljubav koja traje već više od četiri desetljeća. Glumila je u brojnim jugoslavenskim filmovima, a nakon što su je otkrili turski redatelji i pozvali da zaigra u njihovim televizijskim spektaklima, postala je međunarodna zvijezda. Jedno je od omiljenih lica domaćih obiteljskih serija, a producirala je i nekoliko hrvatskih igranih filmova, od kojih joj je najdraži “Sto minuta Slave” u kojem je igrala i glavnu žensku ulogu gluhe slikarice Slave Raškaj. Sanja nam je otkrila koji su joj filmovi i serije na Klasik TV-u najdraži, koje scene neće nikada zaboraviti te koje su joj uloge najviše prirasle srcu.
Koje domaće odnosno regionalne klasične filmove i serije s Klasik TV-a smatrate najboljima i zašto?
Mnogi me filmovi i serije na Klasik TV-u uvijek iznova oduševe. “Rondo” Zvonimira Berkovića smatram jednim od najboljih hrvatskih filmova svih vremena. Na tragu je francuskog novog vala i modernizma tog vremena (1966. godina) te ima fantastičnu dramaturgiju, pri čemu je glazbena forma ronda poslužila u postavci fabularne strukture priče u kojoj se tema ponavlja i vraća te tako simbolizira nemogućnost promjena. Fantastični su glumci (Milena Dravić, Relja Bašić i Stevo Žigon) te odlična režija, kamera (Tomislav Pinter) i scenografija (Željko Senečić).
“Tko pjeva zlo ne misli” redatelja Kreše Golika romantična je komedija koju obožavam. Likovi, humor, glazba, režija, autentičnost purgerskog malograđanskog mentaliteta uoči Drugog svjetskog rata... Priča je to koja u svakome izaziva dozu sentimenta i nostalgije. Osim toga, glumačka ekipa je odlična (Relja Bašić, Franjo Majetić, Mirjana Bohanec, Mia Oremović).
“Tko to tamo peva” redatelja Slobodana Šijana jedna je od najboljih tragikomičnih filmskih priča na ovim prostorima. U poluraspadnutom autobusu glavni junaci, putnici gubitnici, iz provincije hrle u grad kako bi ostvarili svoje snove koji su tragično prekinuti. I u ovom je filmu fantastična glumačka postava (Pavle Vuisić, Dragan Nikolić, Slavko Štimac, Neda Arnerić).
Još bih istaknula film “Balkanski špijun” jer me oduševio fantastičnim scenarijem koji je napisao Dušan Kovačević, scenarist meni tako dragih filmova (“Profesionalac”, “Maratonci trče počasni krug”), a glavnog junaka, “kralja paranoje” Iliju Čvorovića, glumi genijalni Danilo Bata Stojković.
Volim pogledati i “Kad budem mrtav i beo”, “Brezu”, “Otac na službenom putu”, “Samo jednom se ljubi”, “Banović Strahinja”, “Varljivo leto ‘68.”.
Možete li se prisjetiti nekih vama omiljenih scena iz tih filmova?
Naravno! Za mene je legendarna scena iz filma “Tko pjeva zlo ne misli” kada protagonisti pjevaju “Za jedan pogled oka tvoga”. Osim toga, nezaboravna mi je Franjina rečenica: “Perice, ljudi su svinje, nemoj nikome otvoriti svoje srce.”
Iz “Balkanskog špijuna” pamtim scenu pada s balkona, pad “sokola sa stabla”, a u filmu “Tko to tamo peva” legendarne su mi rečenice “I tata bi, sine” te Kostićevo pitanje “Tko to tamo peva”. U “Banović Strahinji” najdojmljivija mi je scena u kojoj Strahinja odustaje od kopanja očiju Anđi i kaže: “Čega da se još plašim kad sam ja kroz pakao već prošao, i sada mi je poslije svega milija njena grešnost od vaše svetosti.”
Imate li tremu u procesu stvaranja neke uloge?
Tremu na snimanju nikad nemam. Imam je prije audicije jer o mojoj izvedbi ovisi hoću li dobiti ulogu, drži me i tijekom procesa pripreme uloge jer sam svjesna odgovornosti i, naravno, javlja se strah da neću biti dovoljno dobra. No kad stanem pred kameru, trema odmah nestaje. Kad snimanje počne, zamijene je koncentracija i usredotočenost na ulogu.
Što najradije gledate na Klasik TV-u?
Sve! To je doista TV kanal po mom ukusu. Gledam starije i novije filmove i serije.
Što ste posljednje pogledali na Klasik TV-u?
Pogledala sam film “Maratonci trče počasni krug”, ni sama ne znam koji put.
Glumili ste u brojnim domaćim filmovima i serijama; možete li izdvojiti najdraže i otkriti zašto ste baš njih odabrali?
Najdraži mi je film “Banović Strahinja”. Dobiti glavnu ulogu kod Vatroslava Mimice sa samo 18 godina, i to uz partnere kao što su Dragan Nikolić, Franco Nero i Rade Šerbedžija, bila je golema sreća i dobar početak karijere.
Ne zaboravljam ni “Sto minuta Slave”. Moja opsesija da ispričam priču o slikarici Slavi Raškaj trajala je godinama. Prva verzija scenarija koji sam napisala prošla je nakon četiri godine priprema na natječaju za proizvodnju filmova, a uslijedile su još dvije godine priprema vrlo zahtjevnog filma. Upornost se isplatila.
Tu je i serija “Kud puklo da puklo”. U dvije godine snimanja cijela je ekipa postala jedna velika obitelj. Snimali smo i po 20 scena na dan, znalo je biti puno smijeha i zabave, a koliko god bilo naporno, bilo je genijalno! To su bile dvije predivne godine koje sam provela s divnim kolegama s kojima mi nikada nije bilo dosadno na setu.
Možete li nam otkriti neku anegdotu sa snimanja koja vam se urezala u sjećanje?
Anegdota ima jako, jako puno. Volim se smijati i stvarno mislim da je smijeh lijek. Zato su mi najdraže one scene koje smo morali prekidati zbog smijeha, a na snimanju serije “Kud puklo da puklo” bilo je puno takvih prekida, posebice u scenama u kojima mi je partner bio Željko Pervan.
S kojim kolegama najradije glumite i zašto?
Tijekom karijere snimila sam više od 20 filmova i više od 1000 epizoda u raznim serijama. Radila sam sa stotinu glumaca, a posebno volim raditi s kolegama koji spadaju u kategoriju “easy going” profesionalaca, a njih je, nasreću, mnogo.
Koji je domaći film po vašemu mišljenju zaslužio Oscar?
Ako mislite na filmove iz regije, onda su to definitivno “Quo Vadis, Aida?” Jasmile Žbanić i “Prije kiše” redatelja Milča Mančevskog, koji je također bio nominiran za Oskar.
Što trenutačno radite? Snimate li neki novi film, je li neki uskoro u planu?
Uvijek se nešto planira. U filmskoj industriji postoji nepisano pravilo da se o projektima ne govori prije nego što počne snimanje.
Stvoren kao mjesto susreta regionalnog filma, Klasik TV je jedinstven kabelski/IPTV kanal koji emitira igrane, duge, kratke, animirane i dokumentarne filmove i serije 24/7 – sve domaće – s ciljem promocije i popularizacije domaćeg i regionalnog filma. U svibnju na Klasik TV-u ne propustite premijere serija “Bela lađa”, “Vruć vetar” i “Priče iz radionice” te filma “Slepi putnik na brodu luđaka”. Osim toga, na Klasik TV-u ovog mjeseca možete uživati u legendarnoj komediji “Maratonci trče počasni krug”, ratnim klasicima “Sutjeska” i “Bitka na Neretvi” te filmu “Osmi povjerenik”, adaptaciji bestselera Renata Baretića.
Sadržaj donosimo u suradnji s Klasik TV-om.