Martina Dumančić, vlasnica M&M slastičarnice, za Story.hr ispričala je početke danas jedne od najboljih slastičarnica u Zagrebu. S bratom Martinom preuzela je obiteljski posao koji obavljaju s puno ljubavi.
Kako je poćela vaša priča sa slastičarstvom? Po čemu se razlikujete od ostalih slastičarnica? Po čemu se posebno ističete, a na koji kolač / sladoled ste posebno ponosni?
Naša priča sa slastičarstvom počela je davne 1992. godine kada su naši roditelji otvorili caffe bar koji je u početku nudio tatarske bifteke, salatu od hobatnice i razne paštete i jednu malu vitrinu sa svega par kolača i tako je sve krenulo. Gosti su sve više dolazili po kolače te su roditelji odlučili preokrenuti biznis i investirati u slastičarstvo. Oboje su vrsni ugostitelji, tako da su brzo uz maminu sestru Vjekoslavu, koja je vrsna slastičarka i slastičarku Elenoru Rekeče savladali tehnike slastičarstva i krenuli u slatki biznis.
Brat Marin i ja smo oduvijek pomagali od ranih školskih dana tako da je logičan slijed bio nastaviti s obiteljskim slastičarstvom. Roditelji su me naučili svemu što danas znam i prenijeli su ljubav prema ovom poslu na mene te sam im na tome iznimno zahvalna. Hvala i bratu koji trpi moje kreativne ludorije.
Mislim da je ono što nas ističe od drugih slastičarnica što kod nas postoje narudžbe u zadnji tren, ako ste zaboravili naručiti tortu za svadbu (a događalo se) i to stignemo napraviti u jednom danu, kupci mogu birati sve od različitih okusa, biskvita, okusa, dizajna torte. Isto tako imamo dosta raznoliku ponudu i veliki izbor kolača i sladoleda te radimo torte po narudžbi za osobe koje su intolerantne na neke namirnice te prilagođavamo torte njima. Osim toga, smanjili smo količinu šećera za 50 posto što naši gosti iznimno cijene.
Kolači su proizvod našeg rada, koji obavljamo s velikom ljubavlju, a mislim da se ističemo i sa svojim djelatnicima, neki su s nama već dugi niz godina i svoj uspjeh gradimo zajedno s njima.
Ne mogu izdvojiti niti jedan kolač koji mi je najdraži, jer to ovisi o mom raspoloženju, a veliki sam ljubitelj slatkog ( nadam se da moja trenerica ne čita ). Ako moram baš birati prednost bih dala sladoledima koje obožavam trenutno su mi favoriti menta sa karamelom i rumom i crvena naranča, a od kolača trenutno jedan recept koji mi je dala mama, šape od limuna. Inače nisam ljubitelj suhih kolača, ali ove su me oduševile.
Što mislite od ljudima koji tvrde da se sladoled jede samo po ljeti? Ili torta peče samo za rođendane? Koju tortu pamtite iz vašeg djetinjstva? Koju najčešće spremati vi vašoj obitelji? Koji kolač pečete kada želite impresionirati?
Sladoled je poslastica koja se može jesti cijelu godinu i to je sve češće. Torte kod nas naručuju za razne prigode, snimanje spotova, a ponekad j kao nedjeljni desert uz fini ručak, tako da više ne postoje striktna pravila. Iz djetinjstva pamtim mamine božične kolače. Danima smo pekli razne kolače i sve je po njima mirisalo. Sjećam se i tatinih nedjeljnih deserata u čašama na stalku, brat i ja nikako nismo mogli dočekati da se te kreme ohlade. Rijetko doma radim kolače, ali kada radim onda su to razne pite, štrudle slane i slatke to mi je nekako najdraže i podsjeća me na baku.
Na koji domaći sladoled ste najponosniji? Odakle incpiracije za okuse? Što sljedece mozemo ocekivati od vas?
Ne mogu izdvojiti samo jedan okus, najviše uživam kad vidim da su naši kupci su prihvatili nove okuse i da im se stvarno sviđaju. Vidim da klinci najviše vole crvenu naranču i Hanči bananči, odrasli su za mentu karamelu i rum te Vaniliju s trešnjom i Green fit.. mislim da ćemo ponovno vratiti i muškatnu tikvu sa đumbirom i ciklu s malinom koju smo osmislili prije dvije godine s našom dragom kolegicom Silvijom Ivić. Što se sljedeće može očekivati..hm... Teško je to reći jer ideje za neke stvari dođu u tri ujutro pa u polusnu sama sa sobom razgovaram u nadi da neću ideju zaboraviti. Intenzivno razmišjam o Mohito sladoledu i još o nekim okusima, ali neka za sada ostanu tajna.