Nautički turizam razvio se u veliku i luksuznu industriju, a postaje sve atraktivniji u vrijeme pandemije, kada oni koji si to mogu priuštiti traže odmor daleko od gužve i obale. Kako taj trend utječe na chefove, otkrila su dvojica vrhunskih chefova, prije svega prijatelja, Tomislav Škunca Škuf i Dragan Dragojlović Gaga.
Smijete li nam otkriti neke od svojih najutjecajnijih, najpoznatijih klijenata?
Imena neću otkrivati, ali mogu navesti da mi je među najboljim i najdražim gostima jedna engleska obitelj, a glava obitelji je na istaknutoj funkciji jedne kompanije koja proizvodi najbolji viski na svijetu. Uz to je u upravi poznate automobilske marke te je nekoć bio jedan od najutjecajnijih investicijskih bankara na svijetu, barem se tako o njemu piše i govori. Čovjek je super, miran, pristojan i zahvalan na svemu. Gušt je takve ljude činiti sretnima.
Imao sam neke poznate sportaše na brodovima, jednom je to bio poznati češki NHL hokejaš, pa jedan Francuz maratonac...Na brodu je uživao i poznati engleski džezist koji svira saksofon. Pa sam kao gosta imao pjevača jedne tribute grupe koji su u Americi bili poznati gotovo kao i originalni bend. Dok sam radio u Londonu, kuhao sam za Claudiju Schiffer.
U kompaniji Crystal Cruises, za koju sam dugo radio, više nam je puta gost bio Michael Douglas, koji je dolazio s obitelji i suprugom Catherine Zeta-Jones. I njegov otac Kirk Douglas sa suprugom nekoliko je puta bio s njima. Gagi je pak prije dvije godine gošća bila poznatu holivudska pjevačica i glumica. Uglavnom su nam gosti poslovni ljudi na visokim pozicijama i u ozbiljnom biznisu, možda nisu poznati, ali su vrlo bogati.
Kako izgleda hedonizam na brodu? Vi ste jedna od ključnih osoba koja ga kreira, ali i promatra…
Hedonizam na brodu malo se razlikuje od onog ‘običnog’, ponajprije zbog ambijenta koji se neprestano mijenja - jedan dan smo sami usidreni u lijepoj i zabačenoj vali, drugi smo dan vezani u nekoj maloj ribarskoj luci, treći u velikom gradu na rivi. Samim time i doživljaj je drukčiji. Ipak, biti vezan daleko od svega u miru i ljepoti prirode sigurno je poseban osjećaj. U takvom ambijentu večera od nekoliko sljedova ili grill party na fly bridgeu dugo se pamti. Nama koji to sve pripremamo u takvom okruženju raste inspiracija pa klopu prilagodimo trenutku. Ponekad, ovisno o gostima na brodu, vole li to i bave li se ribolovom, tijekom dana vučemo udice sa sobom na koje se tu i tamo nešto i zakači. Većina to radi sportski pa eventualni ulov puštaju natrag u more, dok neki vole kada se ulov pretvori u jedan od sljedova večere ili ručak. Sve ovisi i o dozvolama koje gosti imaju za taj tjedan. Oni koji imaju potrebne dozvole i ribu love za uživanje u slasnim jelima, znaju često vaditi ježince radi ikre, koja je specijalitet pogotovo Talijana, Francuza, čak i Amerikanaca. Zaista nema ništa bolje od domaće pašte koja se priprema, tj. završava svježom ikrom ježinca! Ili kada se ulovi veća riba poput palamide ili tune pa se isti dan naprave sashimi, tartare, cevice, carpaccio, tj. crudo zalogaji. Na to nijedan gost ne može ostati ravnodušan. Znamo i s lokalnim ribarima koje poznajemo prirediti show gostima. Nasred mora dogovorimo susret s nekime tko ili roni ili na drugi način lovi kvalitetnu ribu poput kirnje, zubaca ili romba, pa gosti biraju što žele jesti, a riba se kupuje od čovjeka u još mokrom ronilačkom odijelu i malom čamcu punom velikih riba. Ponekad gosti kupe sav ulov pa onda odjednom na brodu imamo veliku kirnju, dva kovača, svašta svježeg i lijepoga iz mora za pripremu svakakvih bakanalija s ribom.
Taj doživljaj da se ručak ili večera ulovi u moru i odmah konzumira vrhunski pripremljena mnogim je gostima neprocjenjivo iskustvo i doživljaj. Lijepo je i ugodno promatrati vesela i nasmijana lica zadovoljnih gostiju znajući da je to velikim dijelom zbog našeg znanja, truda i volje.
Eksperimentirate li ponekad tako da bogatim i slavnim gostima ponudite našu lokalnu verziju prepoznatljivih jela u stilu cucina povera - srdele i blitva, soparnik - i kako reagiraju?
Naravno, to je hrana koje se ne treba sramiti, nego je isticati. Jer je originalna, autohtona, gosti je zaista vole, pogotovo kada im se još ispriča kako su takvi specijaliteti nastali i tko ih konzumira. Lijepo je vidjeti ljude koji dolaze iz svjetskih metropola kako uživaju u prženim srdelama ili srdelama s gradela uz blitvu i krumpir. No treba paziti, primjerice, da se Amerikancima ne poslužuje cijela riba, pogotovo ne s glavom, jer ne znaju što bi s time i odakle bi počeli, ali to se sve može prilagoditi, samo treba biti maštovit i poznavati određene tehnike.