Identitete kriju neki jako uspješni pjevači, umjetnici grafita poput Banksyja, pisci kao što je Elena Ferrante, ali i neki od najbogatijih ljudi na svijetu. Doista, jeste li ikada vidjeli kako izgleda vlasnik Lidla, čovjek u čijim trgovinama kupuje ili radi pola Europe? Ili, znate li možda tko je tvorac Bitcoina?
Zašto se neki uspješni ljudi toliko skrivaju od slave i kako je uopće moguće da u vrijeme u kojem se čini da svatko svakog snima i svatko o svakome sve zna neke osobe uspijevaju sačuvati privatnost od izdavača, fanova, poreznika i policije, pita se StoryBook.
Ako ste se kad zaigrali kriptovalutama, ili barem pročitali neki članak o bitcoinima, zasigurno ste naletjeli na ime Satoshija Nakamota. To je definitivno najzagonetniji lik kriptovalutnog svemira, jedino nikome nije jasno odnosi li se to ime na jednu osobu ili skupinu ljudi. Zna se jedino da je izvjesni Satoshi Nakamoto, ma tko on bio, 2008. objavio rad koji je pokrenuo razvoj kriptovaluta. Tvrdilo se da je “pravi” Satoshi Nakamoto zapravo kalifornijski inženjer Dorian Nakamoto ili njegov susjed Hal Finney, inače prvi čovjek koji je obavio transakciju bitcoinima, pa cypherpunker Nick Szabo koji je po blogovima znao razglabati o digitalnoj valuti koju je nazvao Bitgold, a sumnjalo se i na australskog akademika i biznismena Craiga Wrighta. Neki će tvrditi da se iza tog pseudonima kriju Neal King, Vladimir Oksman i Charles Bry, možda čak i sam Elon Musk, a sasvim logično zvuči i teza da iza svega zapravo stoji Martti Malmi, finski developer zaslužan za izgled bitcoina.
“Tmurni, distopijski zvučni pejzaži” koje je od svojih glazbenih početaka isporučivao brojnoj publici Buriala su sredinom prošlog desetljeća gotovo preko noći pretvorile u kultnu zvijezdu rave scene. No Burial nije bio ni prvi ni zadnji umjetnički pustinjak koji ne voli svjetla reflektore. O Banksyju, najzagonetnijoj zvijezdi umjetničkog svijeta, godinama kruže razne priče.
Malo tako zna tko su i kako izgledaju Guy-Manuel de Homem-Christo i Thomas Bangalter, no kad na glave stave futurističke kacige, oni učas postaju planetarno poznati kao Daft Punk.
Tajanstveni maskirani dvojac čini i hrvatsku elektropop grupu Nipplepeople.
Neke tajne nikad nećemo doznati ma koliko se trudili poput toga je li Elena Ferrante, najvažnija talijanska književnica svoje generacije, uopće žena ili je i to što sama o sebi govori kao o majci samo još jedan, doduše važan, dio lažnog identiteta. Autorica kultnih romana piše pod pseudonimom koji je jedna od najbolje čuvanih tajni u izdavaštvu. U industriji u kojoj autori moraju tvitati, objavljivati fotografije na Instagramu, snimati filmiće za YouTube i još kraće za TikTok biti samo pisac i živjeti u miru zvuči fantastično.
Pseudonimom se služila čak i J.K. Rowling, proslavljena autorica serijala o Harryju Potteru. Kao Robert Galbraith objavila je knjigu za odrasle, a na početku karijere umjesto imena koristila je inicijale, uključujući fiktivno slovo “K”, jer ju je izdavač upozorio da dječaci možda neće kupovati knjigu koju je napisala žena.
No identitete ne skrivaju samo umjetnici; slično se događa i u biznisu. U anglosaksonskom svijetu poslovni ljudi tradicionalno pune medijski prostor no biti bogat u Njemačkoj znači kretati se ispod radara. U zemlji u kojoj je poželjno proizvoditi Porsche, ali nije pristojno biti viđen u njemu, godinama su u optjecaju bile samo dvije fotografije Dietera Schwarza, vlasnika Lidla. Možda je riječ o jednom od najbogatijih ljudi na svijetu, ali nitko izvan njegova najužeg kruga ne zna ništa o tome što on zapravo misli ili radi. Isto vrijedi i za Susanne Klatten. Nasljednica čovjeka koji je podigao BMW radila je kao šegrt, pod lažnim imenom, a čovjek za kojeg se udala otkrio je njezin pravi identitet tek kad se pokazalo da je njihova ljubav dokazano čvrsta.
U raskošnom ljetnom izdanju magazina StoryBOOK zavirite u fascinanatan svijet i profile slavnih za koje nitko ne zna tko su.