Za likove koje je igrao znao je reći da 'taj polusvijet nitko ne glumi bolje od njega' - Đenku iz filma 'Maratonci trče počasni krug', Pika iz 'Balkan ekspresa', Boba iz serije 'Vruć vetar', Ahmeda iz 'Doma za vešanje' te još mnogo sličnih autsajdera i predstavnika izvitoperenog društva. Bio je kralj oporog humora, najsmješnije replike izgovarao je s ozbiljnim izrazom lica, a ljubitelji njegova lika i djela pamte ih i danas.
- Šta ćeš da popiješ? Daj viski, sok od ananasa, kavu i konjak. Sve odjednom, pošto se žurim, nemam mnogo vremena - jedna je od legendarnih izjava njegova lika u seriji 'Vruć vetar', koju imamo priliku gledati na Klasik TV-u. Pamte ga i po onoj: - Kad god sam u životu mogao da sjedim, ja nisam stajao, kad god sam mogao da ležim, ja nisam sjedio. Riječ je, naravno, o legendarnom Borivoju Bori Todoroviću, glumcu koji je bio jednako uspješan u kazalištu, na televiziji i filmu te je tijekom karijere odigrao više od 200 uloga.
Rođen je 5. studenoga 1930. godine u Beogradu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Odrastao je u učiteljskoj obitelji na Dorćolu, a već u ranom djetinjstvu ostao je bez oca koji je umro od tuberkuloze. Siromaštva, gladi i muke njegove majke Dane iz tog se razdoblja nerado prisjećao pa je u intervjuima radije govorio o smiješnim anegdotama.
- Čvokа. To je moj nаdimаk koji sаm dobio u rаnom djetinjstvu nа onаj obični, djetinji nаčin, kаko nаdimci i nаstаju. Ujeo me komаrаc i nа čelu mi se pojаvilа čvorugа. A kаko mi prаšinа, u koju sаm stаlno upаdаo, igrаjući klikere i krаjcаrice, nije prijаlа, tа čvorugа nikаko dа nestаne. Djecа me prozvаše nаjpre 'Čvorugа', pа ondа iz milosti, mаlo nježnije – 'Čvokа'. Čаk me i sestrа tаko zvаlа, а zove me i dаnаs. Borа Čvokа, to ime kаo dа se zаlijepilo zа mene. Gdje god bih došаo, nаdimаk se zа mnom pojаvljivаo, а htio sаm gа zаborаviti: u vojsci, u Hrvаtskom nаrodnom kаzаlištu... Ali uvijek dođe neko tko me znа po nаdimku, kаže pred nepoznаtimа: 'Zdrаvo, Čvoko... Tu si, Čvoko...' Tа smiješnа riječ kаo dа je postаlа neodvojiv dio moje ličnosti - ispričao je svojedobno. U svijet glume uvela ga je sestra, poznata glumica Mira Stupica koja mu je, primijetivši njegov talent, nakon mature u srednjoj strojarskoj školi i završenog vojnog roka u Skoplju sugerirala da upiše kazališnu akademiju.
Prijateljstvo iz Kavkaza
- Nakon što sam mjesecima gazio po blatu i slušao tuđe naredbe, ideja mi se činila više nego privlačnom - zaključio je. Prijemni je prošao od prve, ali kako tvrdi, dugo je vegetirao u Beogradskom dramskom pozorištu, tumačeći male i bezvezne uloge. Bio je poznat isključivo kao brat Mire Stupice. Kad su njegova sestra i šogor, redatelj Bojan Stupica, dobili angažman u zagrebačkom HNK, odlučio je s njima otići iz Beograda te je ubrzo i on postao stalni član ansambla i u Zagrebu proveo četiri godine (od 1957. do 1961.). Glumci Špiro Guberina i Relja Bašić postali su mu prijatelji s kojima bi, navodno, redovito zabavljao djevojke u Kavkazu, a na sceni publiku u predstavama 'Smrt trgovačkog putnika', 'Baby Dol' i 'Zvjezdani trenuci čovječanstva'. U Zagrebu je koncem pedesetih upoznao i svoju prvu suprugu, balerinu Snježanu Matić. Brak je, zbog česte razdvojenosti, potrajao samo nekoliko godina, a u njemu je rođen Borin sin Srđan, danas uspješan glumac, poznat pod nadimkom Žika.
Uloga stolice i 'slučajne' ovacije
Nakon povratka u Beograd Bora je angažiran u Ateljeu 212, gdje je proveo više od dvadeset godina. No početak u tom kazalištu nije bio lak. Uloge koje su mu dodjeljivane bile su beznačajne pa je tako jednom čak glumio stolicu. Sve do jednog dana kada mu se jednostavno - posrećilo.
- Glumac koji je igrao glavnu ulogu u uspješnom komadu 'Arsenik i stare čipke' teško se razbolio. Kako nisu imali nikoga, rekli su: 'Probajmo s Borom!' Bio sam sjajan, publika me s pozornice ispratila ovacijama. Nakon što sam se dočepao tog komada torte, postao sam glumac štreber. Nisam dopuštao da mi karijera krene nadolje, samo sam išao naprijed - ispričao je Todorović. Krenulo mu je i s filmskom karijerom, na velikom je platnu debitirao ulogom u šogorovoj drami 'U mreži', a potom se istaknuo i ulogama u serijama 'Rađanje radnog naroda' (1969.), 'Diplomci' (1971.), 'Ceo život za godinu dana' (1971.), 'Čardak ni na nebu ni na zemlji' (1978. - 1979.) i 'Vruć vetar' (1980.). Potonji, jedan od najpopularnijih serijala osamdesetih, kojeg možete gledati na Klasik TV-u, donio mu je golemu popularnost.
- Ako se trebаm mаlo hvаliti, а vjerujte, to mi nije u krvi, ondа bih o sebi rekаo: mislim dа sаm jedаn od onih koji idu u korаk s vremenom pа sаm tаko ušаo i u kožu modernoga glumcа. Moždа zаto što je filozofijа mog životа, rekаo bih, kozmičkа, а time hoću reći dа zа mene ništа nije previše vаžno. Tаko sаm, vаljdа, protumаčio i tog Bobа, mаlog i ne mnogo crnog i ne odvrаtnog - negаtivcа. Igrаm gа onoliko koliko on imа prostorа. A to mu je, čini se, dovoljno. Svidio mi se, а izgledа i publici. On je, zаistа, toliko prepoznаtljiv. Sаdа mi njime svi pune uši, а jа sаm gа donio nekаko neosjetno. Bliskа mi je i estrаdа. Slаtko sаm prokrstаrio zemlju. Volio sаm i volim te susrete s ljudimа, novа licа, novа mjestа, a rаdili smo nа estrаdi pošteno i od srcа. Činim to i nа televiziji, koliko znаm i mogu. Meni u glumаčkom zаnаtu nijedаn posаo nije ispod čаsti - izjavio je.
Uspjeh na velikom platnu
Na velikom platnu je najviše uspjeha postigao radeći tijekom osamdesetih s redateljima iz praške škole poput Gorana Paskaljevića, Gorana Markovića i Slobodana Šijana. Najvažniji filmovi u kojima je nastupio su 'Ko to tamo peva' (1980.) Slobodana Šijana, 'Montenegro' (1981.) Dušana Makavejeva, 'Maratonci trče počasni krug' (1982.) Slobodana Šijana, 'Balkan ekspres' (1983.) Branka Baletića, 'Balkanski špijun' (1984.) Božidara Nikolića i Dušana Kovačevića te 'Dom za vešanje' (1988.) Emira Kusturice.
Važna je i njegova uloga zavodnika Đenke u kultnoj crnoj komediji 'Maratonci trče počasni krug', koju možete pogledati na Klasik TV-u. Navodno se Bora na snimanju serije, kako bi što vjerodostojnije dočarao scenu seksa, zanio te je zavukao ruku u gaćice kolegice Seke Sablić koja je glumila Kristinu. Pisalo se kako zbog toga trideset godina nisu prozborili ni riječi, sve dok Seka tek nedavno nije demantirala navode.
- Nije mi bilo neugodno s Borom snimati tu scenu seksa, naprotiv, napravili smo je s lakoćom! Najteže mi je palo kada me Borin sin Žika pitao je li istina da sam zbog toga bila ljuta na njegova oca. Odgovorila sam mu da se na Boru nikad nisam naljutila. Normalno je da se tijekom života ljudi u nekom trenutku malo razdvoje i da svatko ode na svoju stranu, zbog obitelji, posla ili čega već. To se dogodilo i sa mnom i Borom, ali nikada nismo bili u svađi - ispričala je legendarna glumica.
U 'Balkanskom špijunu' portretirao je krojača Petra Jakovljevića, povratnika iz Pariza koji ima nesreću zakoračiti u životni prostor ideološkog paranoika Ilije Čvorovića.
Žene koje su obilježile Borin život
- Najgore mi je bilo snimati scenu u kojoj me Batin lik prebije na mrtvo ime. To je, dakako, trebalo izvesti uvjerljivo, ali ne toliko da nakon završenog kadra budem plav kao šljiva. Bata je uistinu imao tešku ruku… A bogme mu ni karakter nije bio lakši - prisjetio se.
Važnost obitelji često je isticao, posebno žena koje su obilježile njegov život - sestre Mire, majke Dane, kćeri Dane i Tare te druge supruge, Amerikanke Carolyn, odnosno Karoline, kako ju je zvao. Upoznao ju je u kazalištu u Beogradu gdje je kao akrobatkinja došla izvesti nekoliko scena u predstavi 'Akrobati'.
- Kasnije sam je pozvao na kavu i tako, mic po mic, ostarjesmo zajedno. Zа mene to nije ništа čudno. Amerikаnkа, pа što? Onа je, rаzumljivo, upućenа nа mene, аli viđа svoje u Detroitu bаrem jednom godišnje. Išao sаm i jа tаmo, upoznаo njezinu veliku obitelj, petero brаće i sestаrа, svi svirаju neki instrument i zа čаs sаstаve obiteljski orkestаr. Nemаm dojam dа onа previše pаti od nostаlgije. Konаčno, dаnаs je svijet tаko mаli. Kаrolinа ode u Ameriku nа dvа, tri mjesecа i ondа mi piše kаko joj nedostаje Fića, nаš mаli аuto simbol. A jа, ovdje u kući, u obitelji, imаm osnovu zа normаlаn rаd. Čini mi se dа sam našаo neku rаvnotežu. Zа nekog kаkаv jesаm to i nije lаko. Svoj glumаčki život živim i izvаn scene. Ne vidim u tome ništа loše. Mislim dа to i jest mаgnetizаm, zrаčenje te profesije - ispričao je glumac osamdesetih.
Posljednje godine
Posvetivši se snimanju filmova od 1986. do 1996. godine nije nastupao u kazalištu. Vratio se ulogom u 'Lari Tompson, tragedija jedne mladosti' Dušana Kovačevića u kazalištu Zvezdara u Beogradu i ostao vjeran tom teatru sve do 2012. godine kada se potpunosti povukao. Posljednje godine života proveo je dijelom u Beogradu, a dijelom u Pragu. U studenome 2002. godine primio je nagradu za životno djelo 'Pavle Vuisić' za uloge u jugoslavenskoj kinematografiji, a u prosincu 2006. primio je nagradu za životno djelo Dobričin prsten za uloge u jugoslavenskom kazalištu.
Nekoliko dana nakon rutinske operacije slijepog crijeva 2014., glumac se požalio na bolove i odjednom mu je pozlilo. Hitno je prebačen u bolnicu, gdje je ustanovljeno da je pretrpio težak moždani udar. Srce velikoga glumca zauvijek je prestalo kucati u osamdeset četvrtoj godini.
- Mislim da je Borin život nešto na što on može biti iznimno ponosan. On je jednostavno osoba koja je voljela život. Eto, ja ga pamtim kao nekoga tko je uživao, nekoga tko je glumu shvaćao kao uživanje, a ne kao obavezu - izjavila je njegova kolegica, glumica Mirjana Karanović.
U nezaboravnim klasicima Bore Todorovića uživajte na Klasik TV-u, mjestu susreta regionalnog filma. Klasik TV jedinstven je kabelski/IPTV kanal koji emitira igrane, duge, kratke, animirane, dokumentarne filmove i serije 24/7 – sve domaće – s ciljem promocije i popularizacije domaćeg, regionalnog filma. Tijekom kolovoza uživati možete u brojnim filmskim poslasticama i vrhunskim serijama: Bolji život, Bela Lađa, Pismo ćaći. Lude godine, Sulude godine, Kakav deda, takav unuk, Sokol ga nije volio, Valter brani Sarajevo, Ćao inspektore...
Sadržaj donosimo u suradnji s Klasik TV-om