Svi smo u životu imali barem jednog Tinder Swindlera ili Annu Delvey. Prvog sam upoznala u Budvi još u prošlom stoljeću. Bio je duhovit i poznavao sva pravila uljudnog ophođenja. Svidjelo mi se što, za razliku od većine Crnogoraca koje sam tada susretala, nije imao tu udvaračku nametljivost, već potpuno prijateljski pristup koji mi je u potpunosti odgovarao s obzirom na to da fizički nimalo nije bio moj tip. Prišao mi je na plaži noseći moje izgubljene sunčane naočale koje su misteriozno nestale iz torbe za plažu. Bila sam mu zahvalna jer naočale su bile moj prvi Chanel i bile su puno preskupe za moja tadašnja primanja. Ostao je neobavezno čavrljati, što me nije alarmiralo na opasnost s obzirom na to da je njegova ležaljka bila najbliža mojoj. Ubrzo su se pridružile i njegove prijateljice i ni u jednom trenutku nisam pomislila da sam detektirana kao meta. Pozvali su me da izađem s njima u klub. Bila sam im zahvalna jer tada još nisam poznavala ljude u Budvi. Bila sam ondje poslovno, snimala reklamu, što bi mi popunjavalo uglavnom jutarnje termine, a ostatak dana samovala bih na plaži ili u apartmanu jer ostatak ekipe nije dijelio moj entuzijazam za druženja.
Prvi večernji izlazak u Budvu bio je savršen. Spasitelj mojih chanelica i njegovo društvo bili su divni domaćini, vodili me u najbolji bar, potom u klub, pio se šampanjac, naručivale se pjesme, sve s posvetom predivnoj gošći iz Zagreba. Tete s ružama ne bi uspjele ni prodefilirati kroz klub jer ih je naš prvi stol u rekordnom roku ostavljao praznih košara. Sutradan, analizirajući večer, znala sam da sam to trebala shvatiti u trenutku kada sam se htjela priključiti plaćanju. Nitko toliko strastveno ne otima tuđu torbicu u bespoštednoj borbi za plaćanje iz kavalirskih poriva. Moj Swindler u nekoliko sati potrošio je moj petodnevni honorar od snimanja, velikodušno me ostavivši s dovoljno novca za autobusnu kartu kući.
Bila je to dobra škola pa sam nakon toga bila opreznija s možebitnim prišipetljama bilo u muškom ili ženskom obliku. No kada su varalice šarmantni bonvivani koji promišljeno i inteligentno pristupaju igri, samosvjesno igrajući na kartu neodoljivosti, ne možeš se čak ni ljutiti na njih.Tako su Anna Delvey i Shimon Hayut postali svojevrsni heroji, točnije modernija verzija Robina Hooda 21. stoljeća. Većina populacije njihov narativ dočekala je s potajnim ili javno objelodanjenim divljenjem. Hrabri, arogantni vizionari u beskrupuloznoj borbi sa sustavom i sponzorušama, točnije sa svime što mrzimo.
Nevažno je što se kod sponzoruše vrlo brzo aktivira alarm za neuspjeh pa bi prepoznala taj pretenciozni modus operandi kao sebi svojstven i prebacila se na novu, korisniju žrtvu. Podsjetimo se kako je društvu jednostavno implementiran stav da je žena koja teži za muškarcem koji ne živi od minimalca ili bez primanja kurva i sponzoruša. Suprotnom spolu, pak, koji ciljano traži kapitalan ulov u moru žena od kojih ima izravnu materijalnu korist uz pregršt laži, obećanja ili prijetnji, tepat ćemo da je Tinder Swindler, pregalac, car, bog koji je prokazao istinsku žensku narav kurvarluka i koristoljublja.
No osim što smo svi imali nekog Swindlera u životu, imamo ga i u sebi u nekim manjim razmjerima. Falični smo ili, malo ljepše rečeno, svi smo mi majstori pretvaranja istine u malo ljepšu, javnosti prihvatljiviju istinu. Ako smo žene, lažemo o broju partnera, godinama, poslu, znanju, primanjima, skrivamo fizičke mane, uljepšavamo stvarnost i fotografije. Ako smo muškarci, lažemo gotovo o svemu. Kada je taj prevarantski žanr u pitanju, upravo zato je prisutna benevolentnost gledatelja. Lako se poistovjećujemo s obje strane. Iako nam je možda draža ona u kojoj nismo mi namagarčeni. Swindleri nisu nužno prijetnja isključivo našem bankovnom računu. Neki možda opustoše kartice, no puno su opasniji oni koji ostavljaju trajne ožiljke i opustoše nam srce i dušu. I učestaliji su pa su time i stvarnija prijetnja svakom od nas. Nema lijeka za njih.
Neki Money Swindler vrlo brzo naučit će nas lekciju i sljedeći ćemo put biti oprezniji i pametniji. Varalice u ljubavi možda će nas naučiti opreznosti, ali pametniji nikad biti nećemo i uvijek ćemo iznova padati na životnim testovima i uz sve priučeno znanje. Jer tako je u ljubavi, vjeri i nadi. Utišamo racio i prepustimo se, ne ostavljajući mu previše prostora za pragmatizam. Ali u konačnici, to je naš izbor i njegov čar, a varalice ga čine pustolovnijim i neizvjesnijim.