Posljednjih dana apsolutni hit na Netflixu postala je serija koja prati život i zločine krvoločnog serijskog ubojice i kanibala Jeffreyja Dahmera. Budući da serije, filmovi, ali sve više i dokumentarni filmovi koji se bave stvarnim zločinima posljednjih godina stekli golemu popularnost, ne čudi da nam velike streaming platforme poput Netflixa serviraju sve više takvog sadržaja.
Bizarna priča kojom se bavi serija 'Monster: The Jeffrey Dahmer Story' pomalo je ukrala pozornost još jednoj seriji koja se bavi životom i (ne)djelom serijskog ubojice. Radi se o seriji 'Conversations with a Killer: The John Wayne Gacy Tapes' koja nas kroz vodi u dubine mračnog i izopačenog uma Johna Waynea Gacyja, klauna ubojice iz stvarnog života, a sadrži dosad neobjavljene snimke razgovora s jednim od najstrašnijih serijskih ubojica u američkoj povijesti.
Gacy je odgovoran za mučenje i ubojstva najmanje 33 dječaka i mladića od 1972. do 1978. godine u Chicagu, ali to su samo ubojstva za koja je osuđen, što znači da bi taj broj mogao biti i puno veći.
Klaun ubojica i prva dama
Nadimak 'Klaun ubojica' stekao jer je, prije nego što su njegovi zločini otkriveni, često nastupao kao klaun na humanitarnim zabavama i u dječjim bolnicama. Nakon teškog djetinjstva koje su mu obilježili slabo zdravlje i otac koji je prema njemu imao nasilan odnos, već s 18 godina Gacy se uključio u politiku. Čak se jednom prilikom fotografirao i s tadašnjom prvom damom Rosalynn Carter.
Radio je u hitnoj, a zatim je nekoliko mjeseci proveo kao radnik u mrtvačnici gdje bi često i prespavao. Kasnije je priznao da bi ponekad legao uz mrtva tijela preminulih mladića te ih grlio i mazio.
Nakon što je diplomirao na poslovnom sveučilištu zaposlio se u kompaniji za proizvodnju cipela, zatim je postao njihov prodajni predstavnik da bi na kraju napredovao u menadžera. Kasnije je, nakon što se drugi put oženio, radio u KFC-u, a zatim je 1971. osnovao vlastiti posao u građevini što mu je često pomagalo da namami svoje žrtve obećavajući im zaposlenje.
Gacy je vrlo rano u životu shvatio da je homoseksualac, no kako je odrastao 50-ih, kad je to još bio veliki tabu, cijeli život je nastojao glumiti heteroseksualca te se čak dva puta oženio.
Nije se mogao oduprijeti mračnim porivima
Svoju prvu suprugu, Marlyn Myers upoznao je kao kolegicu u tvornici cipela, a vjenčali su se 1964. Par je živio s njenim roditeljima, a dobili su i dvoje djece.
Sve se naizgled činilo savršenim, no John se nije mogao oduprijeti svojim porivima. Pridružio se skupini biznismena poznatih po zamjenama supruga, korištenju usluga prostitutki, interesu za pornografiju i drogu. On sam je čak otvorio 'klub' u svom podrumu koji je namijenio privlačenju tinejdžera, a to je bilo mjesto gdje su mogli popiti piće ili igrati biljar bez da ih netko gnjavi. Ili su tako barem mislili.
'Često bi gradio povjerenje sa svojim žrtvama kako bi se opustile i spustile štitove', ispričao je detektiv Jason Moran godinama kasnije. 'On je bio njihov poslodavac, njihov prijatelj. On je bio netko tko im je mogao nabaviti alkohol ili drogu i možda mjesto gdje bi mogli prespavati. To je bio lak način da nekog ubije'.
Nakon toga je neke od tih mladića počeo prisiljavati na seksualne kontakte. To je bio početak njegovog kraja. U kolovozu 1967. kući je namamio 15-godišnjeg Donalda Voorheesa, sina svog prijatelja, a zatim ga napio i prisilio da mu pruži oralni seks. Dječak je to tek nekoliko mjeseci kasnije priznao svom ocu te je pokrenuta istraga. Iako ga je Gacy pokušao zastrašiti, na kraju je priznao krivnju i osuđen je na 10 godina zatvora, a njegova supruga mu je odmah uručila papire za razvod.
Ipak nakon dvije godine je pušten na uvjetnu kaznu zbog dobrog ponašanja, nakon čega se vratio živjeti s majkom u Chicagu gdje je otpočela njegova vladavina terora. Tek nekoliko mjeseci nakon puštanja silovao je još jednog tinejdžera, no nikad nije osuđen jer se mladić nije pojavio na sudu. Iako je time prekršio uvjetnu kaznu, nekako se uspio izvući i ostati na slobodi.
Kuća koja je skrivala stravičnu tajnu
1971. kupio je kuću koja će u narednim godinama postati groblje za čak 29 ubijenih mladića i dječaka. U susjedstvo se dobro uklopio i nitko od njegovih prijatelja i susjeda nikad nije posumnjao da među njima živi sadistički manijak. U to je vrijeme otpočeo i svoju karijeru klauna.
Svoju drugu suprugu Carol Hoff oženio je godinu dana kasnije, a ona je brzo posumnjala u njegovu seksualnost. Kad joj je 1975. rekao da je biseksualac, Carol se razvela od njega i ostavila ga da u njihovom domu živi sam.
Iste godine kad je oženio Carol, počinio je svoje prvo ubojstvo, usmrtio je Timothyja McCoya, a njegovo je tijelo sakrio u spremište ispod kuće. Dok je bio u braku ubio je još jednog mladića, a nakon razvoda više nije bilo ništa što bi ga ometalo u njegovim ubilačkim pohodima.Osim svojih posljednjih četiri žrtve, čija je tijela bacio u rijeku, ostale je 'pospremio' ispod kuće.
Sve njegove žrtve bili su mladi muškarci i dječaci, a fokusirao se na tinejdžere skitnice koji su dolazili u grad, ali i neke lokalne koji su radili za njega. U kuću bi ih namamio nudeći im posao, mjesto za partijanje ili novac. Kad bi žrtva jednom ušla u kuću, bila je izgubljena. Dao bi im drogu ili alkohol i praveći se da im želi pokazati magični trik, stavio im lisice.
Nakon toga bi ih mučio i na kraju ubio, najčešće davljenjem, a ponekad bi ih i utopio u svojoj kadi. Osobito bolesna je činjenica da je, ako bi bilo potrage za nestalim dječacima, i sam često sudjelovao u takvim potragama prilikom čega se družio s njihovim roditeljima.
Žrtva koja mu je zapečatila sudbinu
Dugo se klaun ubojica uspijevao izvlačiti sa svojim zlodjelima, ali njegova 33. žrtva bila je ta koja mu je zapečatila sudbinu.
Kad je po srednjoškolca Roberta Piesta došla njegova majka na posao u ljekarni gdje je radio nakon škole, rekao joj je da malo sačeka jer želi porazgovarati s jednom mušterijom o ljetnom poslu na gradilištu. Nakon toga, Elizabeth Piest više nikad nije vidjela svog sina živog. Kad se nije pojavio do ponoći, prijavila je njegov nestanak policiji koja je brzo shvatila da je građevinar s kojim je mladić razgovarao John Wayne Gacy.
Do policijskog ispitivanja Gacy je svoju žrtvu već ubio i njegovo tijelo bacio u rijeku, a kad su mu pretražili kuću, pronašli su dokaz da je dječak bio tamo u obliku računa koji mu je njegova prijateljica stavila u džep.
Na suđenju pokazao pravo lice
U prosincu 1978. Gacy je konačno priznao da je ubio brojne mladiće i dječake, a ispod njegove kuće istražitelji su pronašli 29 tijela. Tri godine kasnije održano je suđenje gdje se Gacy branio neuračunljivošću, no to mu nije prošlo i proglašen je krivim. Nakon što je osuđen na smrt, odustao je od fasade pristojnog i prijateljski nastrojenog čovjeka. Nije pokazao nikakvo kajanje.
'Gledao je na svoje žrtve kao na smeće koje je trebalo iznijeti. Nije imao nikakvih osjećaja prema njima. Mogao je govoriti o djetetu koje je umrlo od raka i plakati kao beba za tim djetetom koje nikad nije upoznao, a zatim bi govorio o drugom djetetu, koje je on ubio i ne bi pokazao nikakve osjećaje', ispričao je njegov odvjetnik Sam Amirante.
John Wayne Gacy u zatvoru je prije pogubljenja proveo 14 godina. Za posljednji obrok je poželio KFC piletinu, a njegove su posljednje riječi navodno bile: 'Poljubite me u du*e'.
Većina njegovih žrtava je identificirana, no identitet šestorice mladića nije otkriven do dana današnjega.