24-godišnjeg bosanskohercegovačkoga glumca Kerima Čutunu publika poznaje iz filma ‘Deset u pola’ redatelja Danisa Tanovića.
No sada se odvažio iznijeti svoju bolnu ispovijest o obiteljskom nasilju koje su godinama proživljavali njegova majka, brat i on zbog oca Remze Čutune. Tvrdi da je i sam podlegao manipulativnim očevim metodama, kao što je potkupljivanje materijalnim stvarima pa je pribjegavao vrijeđanju majke, ali na kraju se suprotstavio manipulaciji i stao na majčinu stranu. Shvatio je da majku treba zaštititi, a ne je žrtvovati zbog lažnog sjaja i pogrešnih interesa. Smatra kako je jedini način da zaustavi agoniju koju proživljava njegova majka obraćanje medijima pa smo odlučili razgovarati s ovim talentiranim glumcem o sustavnom maltretiranju koje je godinama proživljavala cijela obitelj. Važno je podignuti glas i reći - sad je dosta!
Prije nekoliko dana na društvenim mrežama progovorili ste o sustavnom psihofizičkom maltretiranju vašeg oca, a žrtve su bile vaša majka, brat i vi. Kako to da ste tek sada odlučili o tome govoriti?
Istup u javnost postao je jedina opcija. S obzirom na to da maltretiranje preko sudova ne prestaje, ne mogu se više nadati da će se stvari same preokrenuti. Ne želim ni pomisliti što bi se dogodilo da sam nastavio živjeti s ocem, odnosno izbjegavati majku.
Je li vas to tištilo? Osjećate li se bolje kada govorite o tome?
Osjećam viši cilj i vrijednost pokretanja ovakve teme. Stotine poruka ljudi raznih generacija i rodova otkrivaju da ih jednostavno guše sredina i sustav. Strah je ušao duboko u naše društvo.
Koliko je dugo i na koji način trajalo nasilje u vašoj obitelji? Sjećate li se nekih neugodnih scena?
Otkad znam za obitelj na okupu, sjećam se ružnih scena, što znači da je trajalo oduvijek. To znam i od brata koji je od mene stariji šest godina. Nakon razvoda roditelja poprimilo je drugi oblik.
Vaši su roditelji razvedeni deset godina, kakav je bio taj proces? Imate li traume iz toga razdoblja?
Evo vidite kakav je bio razvod: sin tih roditelja mora se obraćati javnosti. Imam traume, svi ih imamo.
Kako to da ste odlučili ostati živjeti s ocem nakon što su se roditelji razveli? Kada ste ga odlučili napustiti?
Kao dječak voliš i mamu i tatu, podjednako, ne razumiješ što se događa. Kada tu ljubav netko iskoristi za svoje nemoralne ciljeve, sve postane pogrešno. Tada nastaje opasnost od ozbiljne tragedije, promašenog životnog puta i svrhe.
Kako se vaš otac ponašao prema vama dok ste živjeli s njim? Možemo li reći da vas je potkupljivao?
Većinu vremena koristio je da govori o temama koje se nikada ne bi trebale spominjati adolescentu, a kamoli udubljivati ga u problematiku. Iz ove perspektive mogu reći da je stavio svoju bol i inat na prvo mjesto. Putovali smo, imao sam sve što mi je bilo potrebno, nisam dobivao neograničen džeparac, nego jako skupe stvari. Naravno da mi je sve to oduzeto kad sam prestao šutjeti, kad sam doživio emocionalni krah i shvatio u čemu sudjelujem.
Kako je okolina reagirala kada su se vaši roditelji razveli? Jesu li bodrili oca samo iz nekih drugih interesa?
Jako primitivno, vrlo lako su se prodali za površinski izgled priče koju je prepričavao otac. Neke je ljude zvao, nekima pisao, neke zaustavljao na ulici. Danas se sve to čini kao moćno isplanirano uništenje osobe koju si nekada volio. Pojedinci su, naravno, vjerovali da stvari nisu kakvim se predstavljaju. Mama je bila demoralizirana što je nekoliko puta naišla na otpor kod policije, suda itd. Nikad se nije pokušala pravdati okolini, dok je otac trošio sate i dane da ljudima objasni koliko je uništen.
Je li vas majka podržala kada ste odlučili govoriti o vašoj intimi javno?
Ona opet proživljava čudne osjećaje, ali sretna je što konačno netko čuje njezin glas.
Kako je ona danas? Je li se oporavila od oca kojeg slobodno možemo okarakterizirati kao nasilnika?
Ne, nije, ekonomsko uništavanje ne prestaje, mama ima autoimunu bolest koju je dobila u procesu koji se ne završava. Otac ima sjajan tim ljudi, što prijatelja, što obitelji, koji jako dobro maštaju i nastavljaju razvijati ideje koje imaju osvetnički narativ.
Zašto ste osjećali sram zbog razvoda roditelja i toga što niste živjeli u zdravom okruženju?
Jer sam bio dječak, jer sam osjećao sram zbog te galame, pljuvanja, psovki. Nisam znao objasniti sebi da nisam kriv.
Smatrate li da su ljudi danas otvoreniji za razgovor o obiteljskim temama kao što je nasilje?
Vrlo smo zatvoreni, netko iz ovih, netko iz onih razloga. Ne bih se toliko petljao u odluke drugih. Teške su teme, mnogo je to trauma, straha i potiskivanja. Nadam se da će se stvari barem malo pokrenuti.
Kao mladi čovjek koji gradi uspješnu glumačku karijeru što ste na kraju zaključili?
Ljubav će nas spasiti. Iskrenost, pokajanje, dobrota i pravednost mogu nas odvesti na najljepša mjesta.