"Raznorodna i za kratak život zadivljujuće bogata ostavština Ante Perkovića - rođenog Zadranina, zagrebačkog studentaFakulteta političkih znanosti, pokretača i prvog urednika studentskog časopisa Puls, koji je, treba to ovdje naglasiti, osmišljen kako bi 'prkosio mentalitetu pognute glave' – ostavština, dakle, novinara, pisca, glazbenika, glazbenog kritičara, performera i glumca, govori o avangardnoj umjetničkoj pojavi i izuzetnoj radnoj disciplini. Osam ukoričenih naslova, stotine novinarskih tekstova od gimnazijske Spužve, preko Pulsa, Starta i Jutarnjeg lista do periodike i širokih prostranstava weba, dva glazbena albuma u sastavu Djeca, tri samostalna LP albuma, kazališne uloge, klupski programi, mnogo radijskih valova, najbolji ransijerovski učitelji-neznalica neformalnih obrazovnih programa. Sva ta lica koja smo znali pod imenom Ante Perkovića potvrđuju karizmu, ljudsku blagost, odmjerenost i rafinman, istodobno odvažnu artističku sklonost formalnom eksperimentu, iskoraku, autoironiji, igri. I nedvosmisleno odražavaju snažnu potrebu za bijegom od glavne struje.
Autorski interes mu je uvjetovan i omeđen glazbom. Od najranijih dana fasciniran je gitarom, slušanjem i čitanjem o glazbi, o čemu piše u rijetkim biografskim pasažima svoje najvažnije i najsveobuhvatnije proze, u knjizi Sedma republika. Objavljena prvi put 2011. ona se svojom širokom vremenskom perspektivom i uvidom u ukupni društveni, politički i kulturni kontekst izdvaja pored drugih naslova. Od autorizirane biografije Pips, Chips & Videoclipsa objavljene 1997, Drugi vikend u zemlji čudesa, ili internet dnevnika koji godinu dana pionirski vodi na portalu monitor.hr, pa te duhovite digitalne bilješke ukoričene objedinjuje pod naslovom 365 već 2001. U istoj godini u koautorstvu s Krunoslavom Jajetićem objavljuje knjigu Hrvatski hip-hop: rokane rime, a zatim i eseje iz Homo volansa i Nomada u knjizi Slijepi putnik. Godine 2005. ispisuje splet intimnih, društveno-historijskih crtica u formi vodiča za putnike namjernike kroz svoj rodni grad - Volite li Zadar?. Nakon zapažene recepcije Sedme republike nastavlja pisati, pa izdaje kroniku pulskog Art & Music festivala od 1993 do 2013. naslovljenu Ajme & Majko i objavljenu 2013., iste godine u kojoj izlazi knjiga o pjesmama Rundek, između. Iako je jednom negdje zapisao da je progovorio sa cca 16 godina, prava istina je da guta slova i s njima se igra od najranijih dana, i ta će vještina krasiti njegovo pisanje, izdvajati ga od drugih pisaca njegovog žanra ljepotom rečenica i njihovim misaonim i harmonijskim skladom. No glazbu će početi sam stvarati tek 'sit pisanja o tuđoj', u svojoj zrelijoj fazi, početkom tisućljeća kada objavljuje albume Djeca i Stvari sa sastavom Djeca, u kojem nastupa kao gitarist i vokal. Svi me vole dok me ne upoznaju naslov je njegovog prvog samostalnog albuma iz 2007. u kojem, prema vlastitim riječima konačno uspijeva sebe izraziti točno, za njim slijedi na vinilu objavljen album Duplo dno: Najveći hitovi, dok treći album izdaje online, 2013., pod naslovom Prije nego osnujem orkestar."...
Iz teksta o Anti Perkoviću autorice Ljubice Letinić
Denis Mujadžić - Denyken nesumnjivo je je jedan od najznačajnijih i najuspješnijih domaćih rock producenata u proteklih 35 godina. Brojne suradnje s domaćim imenima, ili Perom Lovšinom iz Slovenije, ostavile su neizbrisiv trag na ono što kolokvijalno zovemo modern rock.
Denykenov angažman rastao je s procvatom novog rocka devedesetih, na koji je, sudeći prema mnogim dokazima iz tonskog studija, utjecao podjednako kao i autori/glazbenici koji su pjesme napisali i albume snimali. Već i popis imena s kojima je radio svojevrsni je "who's who" hrvatskog rocka od devedesetih naovamo.
Pips Chips & Videoclips, Majke, Hladno pivo, Kojoti, Vatra, Jinx, Zabranjeno Pušenje, Nina Badrić, Severina, Rade Šerbedžija, Arsen Dedić, Laka, Quasarr, samo su neki od njih, a bilo ih je više od 300. Sa svima njima Denyken je radio nekoliko puta, a raspon postignutih rezultata - ne samo umjetničkih, nego i komercijalnih, što mjerimo utjecajem spomenutih bendova - smješta ga među najznačajnije protagoniste suvremene rock scene zadnjih desetljeća.
Denyken nije bio samo producent, već pravi suradnik u svim fazama nastajanje nekih od najznačajnijih albuma tog razdoblja, čovjek iz sjene bez kojeg rezultati ne bi bili niti izbliza isti, zaslužan za mnoge uspješne karijere pod svjetlima reflektora. S jasnim Denykenovim producentskim potpisom snimljeno je mnogo rock albuma kakvi su nam bili nasušno potrebni.
Iz teksta o Denisu Mujadžiću - Denykenu autora Hrvoja Horvata
Denis je postao trade mark za dobar zvuk. Imati potpis Denykena na ploči značilo je imati odličnu produkciju. Pips, Chips & Videoclips, Majke, Pivo, Overflow, Kojoti, Jinx i drugi najbolji su dokaz u prilog ove teze. S izuzetkom Gustafa, Leta 3 i Laufera, čiji su zvuk majstorski definirali Cukerić, Križaj i Trpkov, Denyken je produkcijom obilježio i definirao zvuk svim najvažnijim hrvatskim rock bendovima 90-ih. Denis je rock sound u ovoj zemlji narodnjaka pod celofanom dance zabavnjaka učinio ogromnim i gromoglasnim. Bez njega bi hrvatske rock'n'roll bendove 90-ih daleko slabije čuli. Ako bismo ih uopće čuli. Prvo, 1992. nam za tu lovu ionako nitko ne bi htio snimiti Pivo, Majke i Overflow, i drugo, ne bih ja baš lovu ni dao nekom majmunu u studiju koji se nije maknuo dalje od Dire Straitsa ili Simple Mindsa i gitare snimljene direktno u miks pult, uz ritam-mašinu umjesto bubnjeva i hotelski synth-tepih. To si mami doma produciraj!
Aleksandar Dragaš (iz knjižice za album „Denyken 15, Dancing Bear, 2004.)
"Najbolji tulum u gradu" odnosno centralna dodjela nagrada Rock&Off održat će se 3. veljače u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Sve novosti i aktualnosti nagrade pratite na službenoj web stranici www.rockoff.hr ili na Rock&Off Facebook stranici. Pokretač nagrade je Hrvatsko društvo skladatelja, a koproducenti su Tvornica kulture i Unison, uz Iskon kao glavnog sponzora.