Marko, pa ti nisi normalan! Opet da pjevamo? Misliš li da je to izvedivo? - gotovo sramežljivo i u nevjerici rekla mi je u telefonskom razgovoru Sanja Doležal prije nekoliko mjeseci kada smo prvi put razgovarali o velikom koncertu u suradnji sa Storyjevim timom u kultnoj zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Naime, naš prošlogodišnji koncert u travnju prije točno godinu dana, kada smo s preostalim triom nekadašnjeg benda Novi fosili - Sanjom, Marinkom i Zecom, proslavili dvadeset godina našeg medijskog brenda u dvorani ispunjenoj do posljednjeg mjesta, prošao je toliko dobro, štoviše - fenomenalno i u znaku nevjerojatne, pozitivne energije da je bilo jasno kako će se njihova imena ponovno pronaći na našem popisu koncertnih želja i za ovu godinu.
Nešto kasnije nakon našeg prvog razgovora Sanja se javila, tada s putovanja u Sanremo gdje je iz publike pratila talijansku inačicu pjesme za Euroviziju (što joj je bila jedna od velikih želja) i rekla da je razgovarala s dečkima, kako od milja zove Marinka i Zeca, te mi obznanila da su spremni za novi termin. Ali i zagonetno, u njezinu maniru profinjene zagrebačke gospođe, dodala i to da moram pristati na neke uvjete. Naravno, znatiželjan kakav jesam, odmah sam upitao o čemu se radi. Sanja je kao iz topa ispalila “želim da bude još bolje i još jače nego lani, s više pjesama i ponekim ludim iznenađenjem, nešto neočekivano”. Ne moram naglašavati kako su mi se u tomu trenutku oči ozarile, a obrazi zacrvenjeli od radosti jer je ipak riječ o ispunjenju jednog od mojih snova, a to je vidjeti ove glazbene junake, legende pop kulture Hrvatske i Jugoslavije ponovno na sceni.
Nisam jedini koji ima tu želju, jer se danas, dok gledamo i slušamo o svim lošim stvarima koje se odvijaju na istoku Europe, dok onaj moskovski nasilnik i bastard bombama i mržnjom uništava živote brojnim Ukrajincima, a posljedično i svima nama na Starom kontinentu, još umorni od višegodišnje epidemije koronavirusa i svega onoga što smo preživjeli od proljeća 2020. do danas, želimo se samo dobro zabaviti, opustiti i podsjetiti na neka minula, nevinija vremena.
Upravo ta zaigranija vremena, prvenstveno 80 e u Hrvatskoj i generacija koja je tada bila u svojim najboljim godinama, ovo današnje društvo danas drže na okupu svojom mudrošću i uspomenama da može biti bolje, sretnije i humanije. Sve ono što se u glazbenom smislu događalo nakon 90 e zapravo je prilično mršavo pa i danas hitovi Novih fosila doista zvuče kao jugoslavenska ABBA koja nikad neće prestati biti cool, bez obzira na to imate li 20 ili 80 godina. Tim melodijama rijetko tko može odoljeti.
Sve te divne pjesme ponajprije zahvaljujemo virtuozu vrhunskog talenta Rajku Dujmiću, ali i ženama koje su glasom i pojavom iznijele tu emociju. A u središtu te priče do danas je Sanja, žena koja će uskoro puhnuti u 60 svjećica na torti. Premda više ne može plesati u visokim potpeticama kao nekad niti to želi, kako sama kaže, ona danas jednako maestralno igra u balerinkama i dokaz je kako nikad nije kasno. Nikad nije kasno biti na pozornici i upijati energiju publike koja će za nekoliko dana uglas s njom i njezinim dečkima pjevati dobre stare hitove. Magija s potpisom Sanje, Marinke i Zeca, potpomognuta zlatnom prašinom koju su im u amanet ostavili Rajko, Đurđica Barlović i Nenad Šarić, toliko je opipljiva i jaka da ćemo im, uz gromoglasni pljesak gotovo dvije tisuće ljudi, još jednom skinuti kapu i nakloniti se kada zakorače na svoju omiljenu pozornicu.
Kako je dobro vidjeti te opet
Staviti ruke na tvoja ramena
Kao nekad poljubi me nježno
Za ona dobra, dobra, dobra stara vremena…