Što se dogodilo dok nismo gledali?
Izvor: adriamedia
Dok se bauk virusa COVID-19 i dalje širi planetom, ispod radara prolazi opasno zagađenje plastikom. Naime, epidemija je potaknula naglo širenje proizvodnje i potrošnje plastičnih proizvoda koji su očajnički potrebni – kirurške maske, obične maske, maske s vizirom, rukavice, zaštitna oprema, zaštitna odjeća, jednokratna medicinska oprema, nazuvci za obuću, a vraćaju se i jednokratne plastične vrećice. Ali sva ta plastika negdje završava pa ekolozi strahuju da će njezino neodgovorno odlaganje, bacanje uzrokovati ozbiljne probleme nastojanjima da se smanji plastično zagađenje, te još više zagaditi naše već uvelike onečišćene oceane.
Koronavirusna kriza potaknula je svjetsku „utrku u naoružanju“ opremom za osobnu zaštitu te vlade užurbano kupuju maske, rukavice, vizore i odjeću i donose propise o njihovu obaveznom korištenju. I dok su ti potezi važni s javnozdravstvenog motrišta, na ulicama je zoran i njihov štetni utjecaj. Ako se malo osvrnete u cijelom su susjedstvu odbačene rukavice i maske. Vjetar ih raznosi, kiša vrlo brzo ispire u kanalizaciju, a odatle je kratak put do rijeka i mora. Osobna zaštitna oprema postala je dodatna prijetnja svjetskim oceanima koji se već guše od plastike.
Globalna proizvodnja plastike udvostručila se u posljednja četiri desetljeća, pokazalo je istraživanje iz 2019., čiji su autori upozorili da će, ako se taj trend nastavi, do 2050. proizvodnja plastike uzrokovati 15% emisije stakleničkih plinova. Za usporedbu, svi svjetski oblici prometa sada čine 15% emisija. Druge studije procjenjuju da oko 8 milijuna tona plastičnog smeća godišnje iscuri u oceane, a stopa se iz godine u godinu pogoršava.
Struktura osobne zaštitne opreme posebno je opasna za morski život. Primjerice, rukavice se mogu činiti poput meduza ili drugih vrsta hrane za morske kornjače. Trake na maskama su također velika opasnost. S vremenom se ti proizvodi raspadaju i dodaju ogromnoj količini mikroplastike u našim morima, zraku i hrani. Dakle, iako proizvodimo plastiku za borbu protiv jedne javnozdravstvene krize, možda njezinim bacanjem polako pridonosimo drugoj. Tako mikroplastika iz otpadnih voda može pokupiti štetne bakterije, koje onda uđu u biljke pa ćemo možda potom mi progutati bakterije. Drugo, plastika sadrži brojne kemikalije dodane u fazi proizvodnje, a moguće je da se one ispuštaju u tijelu.
Moramo shvatiti da je pitanje plastičnog otpada iz borbe s epidemijom doista važno. Brojna ograničenja plastike za jednokratnu upotrebu zaustavljena su ili se ukidaju dok se vlasti pokušavaju boriti protiv krize. Sve su takve mjere najavljene kao privremene, ali koliko će se dugo održati ovisi o pandemiji i našoj spremnosti da joj se cjelovito suprotstavimo.
Velika odgovornost u tome je na pojedincima – ne bacati zaštitnu opremu, nego je odlagati na za to određena mjesta. Bar za početak!