Nakon suživota s pandemijom koronavirusa te proživljenog potresa koji je pogodio Zagreb i njegovu okolicu više nego ikada znamo koliko znači dom. Mjesto sigurnosti, utjehe, intimnosti i sreće. No među nama postoje ljudi koji nemaju privilegij uživati takav osjećaj doma. Ljudi koji na njega ne gledaju kao na utočište od svih nedaća vanjskog svijeta. Taekwondo borac zagrebačkoga kluba Jastreb Ali Noghandoost jedan je od njih. Naime, ambiciozni sportaš bio je primoran nakon prelaska na kršćanstvo, u potrazi za sigurnošću, napustiti svoj dom i obitelj u Iranu. Nakon duge i iscrpljujuće portage za azilom, sudbina ga je, kaže, dovela u Hrvatsku. Ovdje je pronašao novi smisao življenja, životni prostor i ljude koji su ga prigrlili te mu ponudili ono što mu je najviše trebalo: nadu i budućnost. Iako je danas na sigurnom te živi ispunjen život prepun snova i sportskih planova 28-godišnji Ali priznaje kako nikada neće zaboraviti odakle je došao te što je sve proživio. Detalje dramatičnog puta te okolnosti pod kojima je došao u novu domovinu Ali je otkrio u intervju, a povjerio nam je i kako su mu sport te vjera bile misao vodilja u svim teškim i izazovnim trenucima.
Story: Kako ste primili odluku o odgađanju Olimpijskih igara u Tokiju za godinu dana?
Iskreno, nadao sam se drukčijem ishodu, no naravno da shvaćam razloge i odluku o odgađanju Olimpijskih igara. Isto tako shvaćam kolege sportaše kojima je ova odluka teško pala, a za mene ona znači samo još jednu godinu upornog rada i treniranja s ciljem da budem još bolji u svojoj izvedbi, prvo na kvalifikacijama, a potom, vjerujem, i na Olimpijskim igrama.
Story: Trebali ste nastupiti pod zastavom međunarodne reprezentacije izbjeglica. Vrijedi li to i dalje ili se nešto promijenilo?
I da i ne. Ako osvojim prvo ili drugo mjesto na kvalifikacijama, onda mogu nastupiti za bilo koju državu. Velika mi je želja kvalificirati se i nastupiti na Olimpijskim igrama pod zastavom Republike Hrvatske. Zagreb je moj dom posljednje četiri godine i oko toga ne dvojim.
Story: Kažete da vam se nije svidjela pomisao da ćete živjeti u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu. No zašto ste napustili rodni Iran?
Zbog vjere sam morao napustiti rodni Iran i dio obitelji. Naime, prema zakonu i Kuranu, pogrešno je i kažnjivo promijeniti vjeru, a ja sam se prije nekoliko godina, kao i moja dvojica braće, odlučio upravo na to - prešao sam s islama na kršćanstvo. Budući da se takvo što u Iranu ne tolerira, kažnjava se čak i zatvorskom kaznom. Nisam imao drugog izlaza nego dom potražiti negdje drugdje. Jednostavno više nisam želio skrivati sebe i to u što vjerujem, dovoditi ostatak obitelji u opasnost, bojati se mogućeg zatvora te strepiti svakoga dana. To nije bio život.
Cijeli intervju s Alijem u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story, koji možete kupiti od srijede, 6. svibnja 2020. godine