Predrasude o Romima utkane su u naš društveni i kulturni identitet. Osjetio je to na vlastitoj koži 31- godišnji glazbenik Mirsad Dalipi koji je prije sedam godina rodno Kosovo zamijenio Zagrebom gdje je s Teom Vidović, sociologinjom zaposlenom u Centru za mirovne studije u kojem vodi program protiv rasizma i ksenofobije, zasnovao obitelj i nastavio plodnu glazbenu karijeru. Svestrani
Mirsad je kosovski Rom i pripadnik romske manjine asimilirane u albansku kulturu, manjine među maninama. Iako talentirani umjetnik ne vjeruje u te složene kulturno-vjerske-nacionalne podjele priznaje da se s istima nosi na sebi svojstven način; razgovorom, znanjem, te radom u nevladinom udruzi Status M gdje se bavi osvještavanjem društva, propitivanjem i dekonstruiranjem društvenih
normi i stereotipa te promoviranjem odgovornog ponašanje s ciljem izgradnje društva nenasilja i rodne ravnopravnosti. Talentirani glazbenik trenutno je među traženijim bubnjarima u Hrvatskoj a u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story ispričao je kako je biti netko o kome se pričaju vicevi i zbijaju pošalice.
Story: Potječete iz umjetničke obitelji, od oca ste naslijedili talent i strast prema glazbi, a od majke ljubav prema sceni. Iako je vaš glazbeni talent bio neupitan još od ranog djetinjstva, kažete da se niste htjeli baviti glazbom jer niste željeli biti još jedan Rom glazbenik. Možete li to pojasniti?
Dobro je poznata predrasuda o Romima kao narodu predodređenom za igru, pjesmu i ples. Glazbu sam obožavao još od malih nogu, a bubnjati sam počeo već s pet godina na običnoj kanti. No pubertet i borba s vlastitim identitetom učinili su svoje i okrenuo sam se kazalištu kako bih na neki način pobjegao od glazbe i mogućih epiteta koje bi dobio baveći se njome. Radeći u Narodnom kazalištu u Prištini spoznao sam sebe, shvatio da moje porijeklo ne smije utjecati na moje snove, da jedno ne smije isključivati drugo, odnosno da jedno mora moći ići s drugim. I tako je u biti i počela moja priča vezana uz glazbu.
Story: Koje su najčešće predrasude vezane uz Rome? Koje ste vi iskusili na svojoj
koži?
Romi se često dovode u kontekst socijalnih slučajeva, što je u velikoj mjeri i generaliziranje. Općenito smatram da nije uredu donositi zaključke o nekoj skupini na temelju pojedinih slučajeva. Imao sam priliku upoznati mladog i telentiranog dečka iz Međimurja, Roma, koji studira na Oxfordu. Nisam siguran jesu li mediji pisali o njemu i njegovim postignućima, ali zato se često može čuti i pročitati o Romima kao neškolovanom narodu. Daleko od toga da to u velikoj mjeri nije
istina, no definiivno nije uredu isticati samo ono negativno bez da se uopće ne spomene ono lijepo i pozitivno. Neki mi ljudi nisu vjerovali da sam Rom, bolje rečeno, s obzirom na to da su me simpatizirali, imali su potrebu u našim razgovorima naglasiti kako sam ja drukčiji Rom. Kao da opravdavaju da Romi mogu biti i normalni, dragi, talentirani, zanimljivi…
Cijeli intervju s Mirsadom u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji možete kupiti od srijede, 17. lipnja 2020. godine