Od ranog djetinjstva Abraham Salimon Are puni novinske stupce. Mediji su tako s velikim zanimanjem pratili priču o petogodišnjem mališanu kojeg je otac na sajmu Hrelić povjerio na brigu poznanici Zejni Herak. Dvije godine poslije, nakon što se otac prestao javljati, gospođa Zejna pokušala je putem medija pronaći ostale članove dječakove obitelji ali nažalost neuspješno. Tako je ona postala njegova udomiteljica i kako danas ističe 20- godišnji MMA borac upravo je u njoj pronašao idealnu majku, prijateljicu, savjetnicu. Svestrani sportaš, posljednjih dana, puni novinske stupe zahvaljujući svom sportskom talent a gotovo nevjerojatno je i da Abi, kako ga obitelj i prijatelji od milja nazivaju, još uvijek nije dobio hrvatsko državljanstvo. Iako je rođen u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te se nedavno upisao na željeli fakultet vrsni boksač još uvijek rješava jedan od gorućih problema koji mu otežavaju svakodnevicu. Kako se osjeća jer ni nakon
dvadeset godina nije riješio pitanje državljanstva Abraham je ispričao u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story, dotaknuo se pitanja i problema rasizma u svijetu ali i Hrvatskoj te pojasnio svoja iskustva ali i razmišljanja o tome.
Story: U kakvu su vam sjećanju ostali biološki roditelji?
Bio sam jako mali pa se majke gotovo i ne sjećam. O ocu znam malo više, ali nedovoljno da bih donosio konkretnije zaključke. Nije bilo lako rasti uz nasilnog oca jer se znao odati alkoholu kada bi mu bilo jako teško. Upravo se zato ne volim prisjećati toga teškog razdoblja života. Sve je to dio mene a opet na neki način iza mene. Mama Zejna pomogla mi je da sve prebrodim i izrastem u mladu osobu s životnom misijom. Mislim da je jako važno imati cilj i misiju, znati točno što želiš i
ne bojati se težiti samo najboljem. Svi veliki snovi zahtjevaju puno rada i odricanja, ali toga se ne bojim. Ako se nečega u životu ne bojim onda je to predani rad. Još kao mali naučio sam, doduše na teži način, da samo tako dolaze velike i vrijedne stvari u životu.
Story: Kako si danas objašnjavate postupke svojih roditelja?
Majku bih isključio iz priče jer nju, kako sam rekao,i ne pamtim. Kada sam bio manji, nisam mogao razumjeti oca i shvatiti kako se netko može tako loše odnositi prema vlastitom djetetu, vlastitoj krvi. Kako netko može predati dijete drugoj osobi i jednostavno ga zanemariti. Danas sam zreliji i shvaćam da ne treba olako suditi ljudima i donositi zaključke bez potpunih informacija. A ja nemam sve informacije. Nemam užu, čak ni širu obitelj koju bih mogao bilo što pitati pa je dosta teško o tome govoriti a još teže donositi zaključke ili još gore osude. Od života se ne može pobjeći tako da ću sve doznati kada za to dođe pravo vrijeme.
Story: Dok govorite o gospođi Zejni, lice vam se ozari…
Kako i ne bi kada je ona najbolje što mi se dogodilo. Divna je osoba, još bolja mama. Usto odana je prijateljica, odlična savjetnica. S njom mogu razgovarati o svemu, bilo da je riječ o sportu, školi, prijateljima, ljubavi… Uvijek je sprema na šalu a u tome smo jako slični. Osmijeh nam je uvijek na licu i u svemu tražimo ono lijepo i pozitivno.
Cijeli intervju s Abrahamom Salimonom u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji možete kupiti od srijede, 30. rujna 2020. godine