Iako je ostvario izniman sportski uspjeh i nanizao brojne turnirske pobjede, postigao izvanredne poslovne rezultate i stekao svjetsku slavu, domaći tenisač Marin Čilić ne zaboravlja kako su izgledali počeci njegove karijere. Ponosno priča kako su roditelji njemu i njegovoj braći sagradili tenisko igralište u dvorištu obiteljske kuće kada su još kao dječaci pokazali interes za taj sport. Priznaje kako će im do kraja života biti zahvalan što su im pružili priliku da, unatoč maloj sredini u kojoj su rođeni i odrasli te slaboj teniskoj tradiciji u Međugorju, ostvare svoje dječačke snove. Ne zaboravljajući koliko je to važno, a nerijetko i presudno za nečiji život i karijeru, 32-godišnji vrsni sportaš posljednje četiri godine Zakladom Marin Čilić pomaže mladim i talentiranim ljudima da pokažu svoj puni potencijal i ostvare svoje snove. Unatoč teškim vremenima i pandemiji prouzročenoj bolešću COVID-19, početkom mjeseca otvoren je natječaj za treću generaciju stipendista njegove zaklade. U sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story, Marin je pojasnio kome su prije svega namijenjene vrijedne stipendije te koliko mu znači što može pratiti rad i napredak tih mladih i vrijednih ljudi za koje je uvjeren da će u skoroj budućnosti svijet itekako čuti. Nagrađivani tenisač sretan je i ponosan jer je u rad Zaklade, od samog početka, uključena i njegova supruga Kristina, koja mu je ujedno i veliko nadahnuće te pomoć. Sve što radi, Marin priznaje, čini i za svoga devetomjesečnog sinčića Balda, kojega uči koliko je važno biti iskren, pošten, marljiv, požrtvovan čovjek, uvijek spreman pomoći, čovjek istinskih životnih i ljudskih vrijednosti.
Story: Godine 2016. osnovali ste Zakladu Marin Čilić s jednim ciljem: stvoriti uvjete da svako dijete ima priliku istražiti svoje talente i ostvariti puni potencijal. Na početku razgovora rekli ste mi da se i danas jasno sjećate dana kada ste došli na ideju o njezinu osnivanju, njezinim ciljevima i sveopćoj misiji...
Kada sam ostvario svoj san i postao profesionalni tenisač, često sam se pitao bih li iskusio osvajanje US Opena i Davis Cupa, finale Wimbledona i Australian Opena da nije bilo moje obitelji koja mi je bila velika podrška u početku. Postavljao sam si pitanje bih li bez njihove pomoći i podrške uspio u svome naumu, bih li ostvario sve čime se danas iznimno ponosim. Razmišljao sam dosta i o tome što je potrebno da se ostvari uspjeh u željenom području. Budući da puno vremena provodim u avionu, često ga koristim za čitanje zanimljivog, dobrog štiva. Tako mi je u ruke došla i knjiga Malcolma Gladwella ‘Izvan prosjeka: Priča o uspjehu’ koja je na neki način bila odgovor na pitanja koja sam si postavljao. Knjiga se bavi faktorima koji utječu na to da neke osobe ostvare uspjeh, a neke ne. Silno mi je bila zanimljiva priča o Billu Gatesu, čija je škola zaprimila donaciju jedne zaklade za kupnju informatičke opreme. Naravno da sam se zapitao bi li on danas bio to što jest da nije bilo te donacije u njegovim ključnim formativnim godinama, bi li postojala njegova zaklada kojom sada on čini dobro za zajednicu. Iako sam i prije pomagao individualnim donacijama, u tom su mi se trenutku posložile kockice i shvatio sam da želim osnovati zakladu i sustavnim radom te transparentnim projektima pomagati većem broju djece.
Story: Vizija i krajnji cilj Zaklade jest “svijet u kojem sva djeca imaju jednake mogućnosti da ostvare svoj puni potencijal”. Koliko je izazovno ostvariti taj cilj s obzirom na činjenicu da u Hrvatskoj još imamo gradova s iznimno oskudnom sportskom ponudom za naše najmlađe članove društva, kao i općenito lošom sportskom infrastrukturom?
Izazovno jest, ali to znači da od toga cilja nikako ne smijemo odustati i da se samo moramo još više truditi ostvariti ga. U pravu ste kada kažete da puno sredina u Hrvatskoj raspolaže iznimno lošom sportskom infrastrukturom te da se samim time djeca nemaju priliku baviti sportom. Situacija je loša kada govorimo o tenisu i potrebnoj infrastrukturi. Primjerice, Nacionalni teniski centar u kojem sam trenirao sa 14 godina više ne postoji. U cijeloj državi nema zatvorene teniske dvorane s gledalištem. Situacija je loša, ne samo u tenisu nego i u drugim sportovima. Upravo smo zato u Zakladi pokrenuli projekt Gem Set Hrvatska kojim se promovira važnost sporta za zdravlje djece te gradnja sportskih igrališta za djecu u sredinama u kojima ne postoji adekvatna sportska infrastruktura. Djecu trebamo poticati da se bave sportom i trebamo stvoriti uvjete za to. Pritom cilj nije stvarati nekoga novog Luku Modrića, braću Sinković ili Saru Kolak. Ako netko od njih i bude poput Tamare Boroš, odlično. No ključno je da svatko ima priliku baviti se sportom tijekom odrastanja jer će mu to pomoći steći zdrave navike, razviti društvene vještine i naučiti se timskom radu.
Story: Početkom mjeseca otvorili ste natječaj za treću generaciju stipendista. Kome su stipendije ponajprije namijenjene?
Talentiranim mladim klasičnim glazbenicima i sportašima kojima je potrebna financijska potpora u njihovu daljnjem razvoju. Stipendije su namjenske, što znači da se mogu iskoristiti isključivo za daljnji razvoj poput odlaska na natjecanje, seminar, kupnju glazbenih instrumenata, pomagala, sportske opreme i slično. Natječaj je u tijeku i svi su detalji na stranicama Zaklade. Ovim putem pozivam sve zainteresirane da ga prouče i eventualno se prijave.
Story: Koji vam se profil ljudi uglavnom javlja na natječaj?
Redom su to sjajni mladi ljudi koji se trude uspjeti u onome što vole. Njihove su priče uistinu inspirativne za nas. Naša stipendistica prve generacije Nika Jagečić prvakinja je u skijaškom trčanju, a dolazi iz maloga mjesta gdje nema snijega. Klasični glazbenik Niko Božek, unatoč zdravstvenim poteškoćama, postiže nevjerojatne rezultate u glazbi. Sigurni smo da nam ni ove godine neće biti lako odabrati nove dobitnike stipendije. Zato smo i prijašnjih godina dodjeljivali više stipendija nego što smo planirali. Prijavama pristupamo jako studiozno i bodovanje provodimo vrlo detaljno. Ako nas se neka prijava posebno dojmi, a prijavljeni učenik ili učenica te godine ipak ne konkurira za stipendiju, prijavu ćemo zapamtiti i vratiti joj se sljedeće godine.
Story: Jeste li u kontaktu s dosadašnjim dobitnicima stipendija? Pratite li njihov rad i napredak?
Da! Jako nas veseli kada nam javljaju novosti i kada vidimo da se silni trud koji ulažu isplati, kada nam jave da su zbog stipendije uspjeli otići na neko natjecanje, seminar ili su jednostavno uspjeli kupiti željeni instrument. Ali ne veseli nas samo rezultat, veseli nas i kada vidimo kako izrastaju u dobre ljude. Primjerice, stipendist prve generacije iskazao je želju da nepotrošeni dio stipendije proslijedi drugoj stipendistici koja je u tom trenutku imala važno natjecanje dok su njegova bila odgođena. To mogu samo veliki ljudi. Zato mi je važno da poznajem svako od te djece jer oni za nas nisu samo korisnici na papiru, oni su dio Zaklade.
Story: Osim stipendija, otvorili ste i natječaj za donaciju školama za obnovu školskih laboratorija.
Dosad smo obnovili četiri školska laboratorija: dva kabineta fizike i dva kabineta informatike u četiri škole u Hrvatskoj. Ove godine planiramo obnoviti još jedan laboratorij. Natječaj je otvoren za škole koje imaju talentiranu djecu iz prirodnih znanosti, ali nemaju adekvatne laboratorije. Kao i kod natječaja za gradnju igrališta, ciljamo na škole iz siromašnijih krajeva Hrvatske jer čvrsto vjerujemo da svako dijete, bilo da dolazi iz velike gradske sredine ili malog sela, mora imati jednake prilike da bi ostvarilo svoj potencijal.
Story: Jako ste ponosni i na humanitarni teniski turnir Gem Set Hrvatska koji ste prošle godine organizirali prvi put, a odazvala su mu se najveća imena hrvatskog sporta. Prikupljena sredstva uložena su u gradnju modernoga multifunkcionalnog sportskog igrališta u Osnovnoj školi Tordinci iz Vukovarsko-srijemske županije. Koji su vam daljnji planovi vezani uz taj hvalevrijedni turnir?
Djeca se dotad u toj općini nisu imala gdje baviti sportom jer osim sportske dvorane nisu imala ni vanjsko igralište. Nažalost, ove godine zbog epidemiološke situacije nismo mogli ponoviti projekt u jednakom obliku kao prošle godine, ali to ne znači da smo od projekta i cilja, a to je gradnja igrališta, odustali. Nadam se da ćemo do kraja godine početi radove na još jednom sportskom igralištu za djecu. A čim se epidemiološka situacija popravi, projekt Gem Set Hrvatska vraća se u svome pravom obliku s mojim kolegama sportašima, gdje u pozitivnoj i zabavnoj atmosferi činimo dobro za našu djecu.
Story: I sami ste prošli težak i trnovit put do uspjeha. Kako je počela vaša teniska priča?
Kada sam pokazao interes za tenis sa sedam godina, roditelji su me već tada ozbiljno shvatili. S obzirom na to da u Međugorju nije bilo terena za treniranje, roditelji su sagradili tenisko igralište u dvorištu naše obiteljske kuće. Sjećam se da smo ga prvo trebali dva sata polijevati vodom kako bismo mogli odraditi trening. Baka i djed mislili su da je graditi teniski teren na poljoprivrednom zemljištu, pogotovo jer nismo imali novca, suluda ideja i nisu se slagali s njihovom odlukom. No roditelji su bili ustrajni i željeli su da njihova djeca imaju mogućnost razvijati svoje sportske interese pa smo moja braća i ja imali priliku baviti se sportom koji volimo. Moj je put svakako dokaz da se velikom željom, žarom, ustrajnosti i radom mogu postići veliki rezultati.
Story: Čega se najradije sjećate iz djetinjstva i vremena odrastanja u Međugorju?
Iskrene bezbrižnosti igranja nogometa s prijateljima, teniskih treninga, turnira. To je bilo istinsko uživanje u djetinjstvu. Kao dijete nemate briga i prepustite se osjećaju igre. Živite istinski sport, bez ikakvih opterećenja sa strane.
Story: Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili u karijeri?
Da rezultati ne dolaze bez istinske ljubavi i žara prema onome čime se bavite. Ako niste spremni biti apsolutno predani onome što radite i uz to imati svakodnevni žar koji vas motivira da idete naprijed, nemojte očekivati da ćete biti svjetska klasa.
Story: Ove je godine pandemija prouzročena bolešću COVID-19 mnogima poremetila poslovne planove pa su tako i vama otkazani brojni nastupi i turniri. Za kojim najviše žalite?
Iskreno ne žalim ni za jednim neodigranim turnirom ove godine jer sam uživao s obitelji i proveo jednu od najljepših godina u životu. Rodio nam se Baldo pa mi je pauza došla u savršenom trenutku da budem sa sinom i suprugom, da se odmorim i priberem misli. Natjecanja i teniskih uspjeha bit će još, a vrijeme provedeno s Baldom i Kristinom bilo je neprocjenjivo.
Story: Možete li zamisliti da živite sadašnjim tempom još 10, 15 godina? Kako biste voljeli da vam izgleda život nakon profesionalne teniske karijere?
Ne mogu zamisliti da ću nastaviti ovim tempom toliko dugo koliko spominjete. Tenis je sport u kojem ste cijele godine na putu i praktički odvojeni od obitelji. Volio bih igrati još pet, šest godina na vrhunskoj razini, a nakon toga se posvetiti obitelji i voditi normalniji život, kojeg sam se zaželio. Vjerujem da ću na neki način ostati vezan uz tenis jer to je moj život, ali s tom razlikom da putovanja ipak ne budu moja svakodnevica kao što su sada.
Story: Osjećate li da su vam godine u poslu sada prednost ili mana?
Iskreno, ne bih rekao ni jedno ni drugo. Kao i svi, volio bih da sam imao ovo znanje koje trenutačno imam kada sam imao 20 godina, ali čovjek uči s iskustvom. Ipak, vjerujem da sam još dovoljno mlad da mogu iskoristiti i mladost i iskustvo.
Story: Što vam godine znače? Kako biste opisali svoje tridesete?
Sa svakom sljedećom godinom bolje upoznajemo sebe i ljude koji nas okružuju. Tijekom godina sazrijevamo i dobivamo iskustvo koje nam omogućuje da budemo efikasniji u donošenju odluka te rješavanju situacija i prepreka koje nas priječe da se razvijamo u profesionalnom i osobnom smislu. Godine nas uče i shvatiti kako vrijeme brzo prolazi te da moramo cijeniti ono što imamo.
Story: Posljednji put kada smo razgovarali rekli ste mi da su dosljednost i disciplina vaši najveći aduti. Što biste danas dodali tom popisu vrlina?
Dodao bih upornost. Ta mi je vrlina donijela puno toga u životu.
Story: Koliko vas je rođenje sina Balda promijenilo kao osobu?
˝Radije bih rekao da me nadopunilo, a ne promijenilo. Neopisiva je sreća svaki put kada sam s njim. Teško mi je izbivati iz kuće, ali putem videopoziva pratim ga svaki dan. Bio sam odsutan dva tjedna, a on je već puno napredovao. Kada sam s njim i Kristinom, ne propuštam nijedan trenutak. Stara poslovica kaže da vam djeca ispune srce i to definitivno potpisujem.
Story: Kakav je Baldo?
Baldo je vesela beba, voli ljude, a ima zaigrane okice koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Posljednja dva mjeseca uz dojenje je počeo jesti i krutu hranu pa se trudimo odabrati samo provjerene domaće proizvode. Budući da Kristina priprema sve obroke, moram priznati da Baldo jede kao pravi mali kralj. Zdravo je dijete s dobrim apetitom, a uživamo promatrati kako se razvija i istražuje svijet oko sebe.
Story: Nastojite sačuvati privatnost obitelji koliko god je to moguće, no otkrijte nam barem na koga maleni Baldo više fizički i karakterno nalikuje, na vas ili suprugu Kristinu?
Složili smo se samo da ima oči na nju, ostalo još nismo odgonetnuli.
Story: Na društvenim mrežama pohvalili ste se da ste jako brzi i spretni u mijenjanju pelena. U čemu ste još dobri? Kako stojite s uspavljivanjem ili hranjenjem malenoga?
Kada sam kod kuće, nastojim pomoći u svemu, bilo to mijenjanje pelena, igra, hranjenje, nošenje, uspavljivanje, što god treba. Neke stvari obavimo zajedno, a u nekima se dopunjavamo. Velika nam je pomoć i Kristinina mama.
Story: Kako najviše volite provoditi vrijeme s malenim i suprugom?
Zbog trenutačne situacije prouzročene koronom, Kristina i Baldo ne putuju sa mnom. Kad smo kod kuće, svakako iziđemo jednom, dvaput na dan u šetnju ili na kavu da Baldo bude na svježem zraku. Dan mi je najljepši kad vidim da su oni sretni, kako god ga proveli.
Story: Koje životne vrijednosti nastojite prenijeti sinu?
Nastojat ćemo ga naučiti sve što znamo, a i više od toga. Nastojat ćemo mu prenijeti vrijednosti obitelji, poštenja, marljivosti, kritičkog razmišljanja, ali i vjerovanja da u životu može postići što god želi, samo da za to mora biti spreman raditi.
Story: Razmišljate li o godinama pred vama? Čemu se veselite, a čega se pribojavate?
Razmišljam o tome kako maksimalno ispuniti svoje potencijale i kako raditi na sebi da budem bolji. Pokušavam si postavljati prava pitanja i pronaći odgovore na njih. Radujem se svemu onome što nas čeka kao obitelj, brojnim lijepim trenucima koje ćemo zajedno proživjeti. Osim toga, veselim se ostatku svoje karijere, izazovima koji dolaze i načinu kako ću se suočiti s njima. Veselim se velikim uspjesima koji me još čekaju. Radujem se i uspjesima naših mladih stipendista iz Zaklade Marin Čilić, ostvarenju njihovih snova. Ne pribojavam se ničega, nadam se samo da ćemo biti zdravi.
Story: Kako biste opisali godinu koja je na zalazu?
Ova je godina mnogima bila vrlo izazovna. Mislim da je ovo vrijeme kada trebamo razmisliti kako možemo biti bolji, kako možemo napredovati. Trebamo biti proaktivni i usredotočiti se na ono što će nas kao pojedince i zajednicu podignuti na višu razinu.