Kada se zaposlila u uglednoj izdavačkoj kući u Zagrebu ekonomistica Jadranka Apostolovski vjerovala je kako će svojim znanjem i iskustvom dodatno unaprijediti poslovanje tvrtke, kako će na temelju dobrih rezultata biti prepoznata kao vrijedan i marljiv radnik, uvijek spreman na poslovni uzlet. Svestrana 55- godišnja Zagrepčanka nije niti slutila da će upravo na radnom mjestu, koje je u velikoj mjeri doživljavala kao svoj drugi dom, doživjeti diskriminaciju a potom i mobing i iz tog razdoblja karijere ponijeti samo ružne i tužne uspomene. Danas kada razmišlja o tom periodu života i karijere Jadranka kaže kako ponajviše žali jer joj je uslijed mobinga a potom i dugotrajnog i iscrpljujućeg sudskog procesa uvelike stradalo zdravlje. Kako njezino nadasve teško iskustvo ne bi bilo samo jedno u nizu poražavajućih statistika o zlostavljanju na radnom mjestu Jadranka je 2004. godine osnovala Udrugu mobbing koja se zalaže za društvo temeljeno na vrijednostima demokracije, tolerancije, pluralizma, zaštite ljudskih prava te teži pravnoj državi, razvijenom civilnom društvu, političkoj kulturi i društvu znanja. Kao predsjednica Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga zalaže se za osnivanje savjetovališta za žrtve zlostavljanja i diskriminacije na radnom mjestu, kao i za izjednačavanje zlostavljača na poslu sa zlostavljačima u obitelji. Na temelju kojih
saznanja predlaže navedeno Jadranka je pojasnila u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story kao što je detaljno iznijela zakone kojima je uređena zaštita žrtava mobinga.
Story: Kakvo je bilo vaše iskustvo mobinga?
2003. godine radila sam na mjestu voditeljice knjižare u centru Zagreba u poznatoj izdavačkoj kući u kojoj je u sedam poslovnica u Zagrebu na poziciji poslovotkinja bilo šest žena i jedan muškarac. Moje kolegice i ja bile smo izložene određenom šikaniranju, ponižavanju i diskriminaciji na radnom mjestu od strane direktora, dobile smo degradirajuće ugovore, za razliku od muškog kolege koji je dobio povišicu, a trudna kolegica je zbog trudnoće koju nije prijavila direktoru dobila otkaz.
Story: Jeste li poduzeli odgovarajuće pravne korake protiv poslodavca?
Jesam, naravno. Kad se to nama događalo moje kolegice i ja bile smo same, bile smo samo vijest u medijima nad kojom se javnost zgražala dan, dva, vodile smo dugogodišnje radne sporove, nailazile na razne prepreke i shvatile da su ljudi, kada se nađu u takvoj situaciji u našoj zemlji, sami. Nisam dvojila, pogotovo kad sam vidjela da mi je zbog posla počelo stradavati zdravlje. Spor smo riješile izvansudskom nagodbom 2009. godine, a pokrenut je 2003. Kaznenu parnicu za klevetu koju je direktor pokrenuo protiv mene izgubio je, presuda je bila u moju korist. A u proljeće 2009. godine je umro pa su po sili zakona obustavljene privatne građanske parnice koje je pokrenuo protiv mene.
Story: Kako je zlostavljanje na radnom mjestu utjecalo na vaše zdravlje?
Potražila sam liječničku pomoć i nisam dvojila oko toga. Tijelo mi je slalo signale da nešto ne valja. U prsima sam osjećala pritisak koji je bio poput nekog velikog balona koji će uskoro eksplodirati, mislila sam da imam neku srčanu tegobu. Međutim, to je bila reakcija na stres zbog koje sam 16. mjeseci bila na bolovanju. Zahvalna sam prof. Danijelu Buljanu, psihijatru koji nije dozvolio da utonem u bolest, da odustanem od sebe, koji me je svojom stručnošću i razgovorom učinio ponovo osobom koja može koračati kroz život bez medikamenata, poštujući sebe i vjerujući u sve što radim.
Cijeli intervju s predsjednicom Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju Storyja koji možete kupiti od srijede, 11. studenog 2020. godine