Domaći glazbenik: 'Ljubav je za mene smisao života i ono što nas pokreće'

Karlo Bartolec Coollins u razgovoru za Story.hr iskreno je progovorio o svom glazbenom putu, ali otkrio što za njega znači ljubav

Instagram

Mladom Karlovčaninu sa zagrebačkom adresom, glazbeniku Karlu Bartolcu, poznatim pod umjetničkim imenom Coollins, glazba je, kako ističe, ono što ga pokreće i smisao života. Iako zbog borbe s ADHD sindromom njegov glazbeni put nije bio nimalo jednostavan, talentirani 27-godišnjak nije želio odustati pa danas hrabro gradi uspješnu karijeru na domaćoj glazbenoj sceni. Tko su mu glazbeni uzori, gdje se vidi za nekoliko godini, ali i kakav mu je ljubavni status, simpatični Karlovčanin je otkrio u razgovoru za Story.hr.

Ispričajte nam kako je započela vaša karijera. Kada ste znali da je glazba ono čime se želite baviti?

Moja karijera ili bi bolje rekao moj neki glazbeni put, započeo je još od malih nogu. Sve je počelo dječjim priredbama, božićnim nastupima ne tako davne 1998. godine. Privrženost prema glazbi gajio sam od vrtićke dobi i sve je nekako vodilo k tome da jednog dana postanem pjevač. Kao malom dječaku, roditelji su mi kupovali razne glazbene instrumente kroz koje sam upoznavao svijet glazbe. S vremenom su mi se otvarala razna vrata koja su vodila u glazbeni svijet u kojem sam danas.

I sami ste rekli da taj put nije bio lagan, kako zbog borbe s ADHD sindromom, tako i zbog poremećaja koncentracije. Kako se danas osjećate?

Prvi put kada sam zapravo dobio dijagnozu ADHD sindroma i poremećaja koncentracije, imao sam svega dvije godine. Počeci borbe s ovim dijagnozama su mi u magli jer nisam imao dovoljno godina da bih se toga sjećao, ali kako sam odrastao prolazio sam kroz svojevrsni pakao. Ove dijagnoze u glazbenoj karijeri donosile su određene probleme, ali sam ih uspješno stavljao pod kontrolu. Često nisam imao dovoljno koncentracije kako bih napisao pjesmu. Imao sam inspiraciju, ali glava mi jednostavno nije dozvoljavala da se u miru tome posvetim. Danas sam zreo čovjek koji je obje dijagnoze stavio pod potpunu kontrolu i s njima živim kao da i nisu tu.



Jeste li se ikada susreli s predrasudama?

Što se tiče predrasuda, stvarno ne mogu reći da sam bio osuđivan, barem ne od najbliže obitelji. U školi se uvijek našla nekolicina individualaca koji su me stavljali na stup srama zbog moje dijagnoze. Međutim, uspješno sam prebrodio sve nedaće i dan danas nastavljam uspješnu borbu s obje dijagnoze.

Kada bi se morali jednom riječju opisati kao glazbenika, koja bi to bila?

Riječ kojom bih se opisao kao glazbenik je svestran. Zaista smatram da sam svakoj situaciji prilagodljiv, snalažljiv u svakom žanru, (izuzev narodne glazbe, koju mogu poslušati, ali mojem opusu ne odgovara) te sam uvijek otvoren za nove suradnje, ideje i poznanstva.

Tko vam je glazbeni uzor?

Jedan jedini čovjek s naše glazbene scene, kojeg zovem uzorom je gospodin Jacques Houdek. Ono što on nosi u svom glasu i s kojom ljubavlju se odnosi prema glazbi je ono što ja želim da ljudi prepoznaju u meni. Iskreno se nadam kako ću jednoga dana stati rame uz rame s Jacquesom i otpjevati jednu od njegovih pjesama.


Gdje se vidite za nekoliko godina? U kojem smjeru bi voljeli da krene vaša karijera?

Kroz narednih nekoliko godina vidim se s albumom prvijencom u rukama. Također, volio bih se naći barem pri vrhu glazbenih ljestvica u Hrvatskoj. Iako se možda čine suviše nedostižni ovi snovi, s obzirom na mnogo talentiranih ljudi u našoj zemlji, ja ipak smatram, i nadam se, da će se i ostvariti. Put koji želim pratiti u vidu svoje karijere jest onaj kojim sam do sada išao. Privržen sam ljubavnim pop baladama i nadam se ostati u tom žanru.

Da možete birati jednu glazbenu zvijezdu - živu ili preminulu - s kojom bi htjeli napraviti duet?

Od svih extra talentiranih mega zvijezda sa strane i domaće scene, ja ću skromno reći da osim Jacquesa Houdeka, želim snimiti duet s Frankom Batelić. Smatram da je ona nekako najbliža onome što ja stvaram. Impresioniran sam njenim glazbenim putem koji se godinama gradi i pri tome dobiva pozitivan feed back od publike, potpuno zasluženo. Ako Franka ovo bude čitala, nadam se da će jednog dana otvoriti vrata svoga studia i velikodušno mi dozvoliti da rame uz rame zapjevamo skupa.


Koliko je ova pandemija utjecala na vašu karijeru?

Apsolutno svakome, pa tako i meni, ova teška vremena donijela su stanku, odnosno, prekid svakog mogućeg napredovanja i nastupa. Određen broj nastupa koje sam imao zakazano su otkazani te čekaju neke bolje dane. Iskreno se nadam da ćemo iz ovoga svega izaći jači i bolji, s neosporivom željom za još više nastupa i više sretne publike.

Kakav je Karlo u privatnom životu?

Karlo svoj privatni život drži što je dalje moguće od poslovnog života. Ono što vam mogu reći je da nema prevelike razlike između onoga što vidite putem društvenih mreža i onoga kakav sam zapravo. Društven sam, otvoren, marljiv, komunikativan, podosta samokritičan i to je sve što trebate znati o meni.

Imate li djevojku? Što je za vas ljubav?

Na ovo pitanje, odgovor na žalost ne želim dati, vodeći se onime da neke stvari ipak držim za sebe. Za mene je ljubav, uz glazbu, smisao života i ono što nas pokreće. Uvijek je ljepše vratiti se nekome nakon posla i prepričati svoj dan, a o tome kome i koliko ja prepričavam za sada neću iznositi, uz dužno poštovanje.