Toni Mažuranić je 32-godišnjakinja koja se prije gotovo 20 godina počela boriti s poremećajima u prehrani, najprije s bulimijom, a onda i s anoreksijom. Danas se profesionalno bavi tetoviranjem, a zahvaljujući slikarstvu, u kojem je istraživala standarde ženske ljepote i utjecaje medija na njih, uspjela je pobijediti bolesti. O uzrocima koji su bili okidač za poremećaje u prehrani, suočavanju s dijagnozom, ali i pobjedi nad bulimijom i anoreksijom Toni je otvoreno progovorila za Story.
Story: Kada ste i kako otkrili prve znakove poremećaja u prehrani? Što je bio okidač da se počnete izgladnjivati i povraćati hranu?
Sve je počelo nevinim dijetama kad sam imala otprilike 13 godina. Već u ranom pubertetu osjećala sam se debelom i nesigurnom, a naslovi u časopisima poput “Kako dobiti ravan trbuh do ljeta” počeli su utjecati na mene. Sa 14 godina počela sam povremeno i povraćati. Iskreno, ne sjećam se kako sam došla na tu ideju, ali znam da nisam mislila kako je to nešto opasno. U početku sam planirala to primjenjivati samo kada pojedem previše. Tako je počelo, ali ubrzo sam izgubila kontrolu i došlo je do toga da sam gotovo svaki obrok povratila. Počela sam gubiti kilograme, što mi se, naravno, svidjelo i potpuno me obuzelo. Sjećam se trenutaka kada bih se tresla od nervoze prije odlaska u zahod jer bi me pomisao na hranu koja je u meni iznimno uznemiravala. Taj poremećaj počne kontrolirati cijeli tvoj život... A koji je točno bio okidač? Teško je okriviti samo jednu stvar za to. Ima tu niz događaja i komentara iz djetinjstva koji su ostavili dojam na mene, a tu je i utjecaj medija. Tata me odbacio kada sam imala osam godina i tu su se stvorile prve misli da nisam dovoljno dobra. Sjećam se i kada mi je mama negativnim komentarima opisivala celulit još dok sam bila dijete. Odrasla sam okružena modnim dizajnerima i vizažistima gledajući njihove ispijene modne skice i povremeno revije s heroin chic modelima koje su se vrtjele u 90-ima. Sve je to utjecalo na mene i moj doživljaj sebe.
Story: Borili ste se i s anoreksijom i s bulimijom?
U mom slučaju počelo je bulimijom i postupno prešlo u anoreksiju tijekom liječenja. Kako sam prestala povraćati, tako sam jela sve manje i manje, dok nisam došla na samo nekoliko jabuka dnevno. Osjećaji iza oba poremećaja su isti, cilj je bio isti, osjećaj krivnje bio je isti... Koliko se sjećam, mislim da sam u najgorem razdoblju imala samo 43 kilograma. Izgledala sam ispijeno, nezdravo, blijedo... Naravno, tada to nisam tako vidjela.
Story: Kada ste postali svjesni svog problema i kada se zatražili stručnu pomoć?
Sjećam se da sam dosta rano postala svjesna kako imam problem jer su ti osjećaji krivnje i panike postajali histerični i sve intenzivniji. Ujedno su tu bili i osjećaji nekakvog postignuća tako da sigurno kojih godinu dana nisam zatražila pomoć. U biti, zatražila sam pomoć tek kada mi je prijateljica u prvom srednje zaprijetila da će reći mojim roditeljima ako im ja ne kažem. Svima je bio očit moj gubitak kilograma, ali mnogi se nisu usudili ili nisu znali kako mi pristupiti. Nakon što mi je ona zaprijetila, rekla sam mami da trebam pomoć. Bila je u šoku i osjećala se krivom što sama nije ništa poduzela, ali odmah je krenula u akciju da nađe neku vrstu liječenja. Nažalost, mnogi roditelji prožive fazu negiranja i ne znaju kako pristupiti poremećaju u prehrani. Nije to lako. A uzmimo u obzir i to da je za starije generacije to još veći tabu. Zaista sam imala sreće što sam imala i prijateljicu koja me suočila s problemom i roditelje koji su mi bili golema podrška. Mama je našla doktoricu kod koje sam krenula na terapiju, dobila sam plan prehrane i mama bi me budila svako jutro da popijem smoothie. Očuh se i danas zna prisjetiti kako mi je kosa toliko opadala da bih njome zaštopala odvod u kadi... Tada smo živjeli u Americi pa sam se ondje liječila. Trajalo je oko dvije godine, ali nakon toga mi je trebalo još nekoliko godina da pronađem dobru ravnotežu.
Cijeli intervju s Toni Mažuranić u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju Storyja koji je u prodaji od srijede, 10. ožujka 2021. godine