Osam godina upornosti, bezrezervne pomoći i podizanja glasa protiv nepravde, zlostavljanja i nehumanosti. Toliko se dugo 37-godišnji Petar Rosandić, rođeni Zagrepčanin s bečkom adresom, s grupom volontera i aktivista bori za dostojniji život izbjeglica, osobito onih na bosanskohercegovačkoj granici. Predan rad aktivista i predsjednika nevladine organizacije SOS Balkanroute prepoznao je ove godine i žiri, sastavljen od istaknutih ličnosti, koji mu je u sklopu manifestacije Bečki tjedni integracije dodijelio nagradu Osoba godine zbog angažmana vezanog uz izbjeglice i migrante u Bosni i Hercegovini.
Story: Ovogodišnji ste dobitnik nagrade Osoba godine na dodjeli priznanja MigAward. Koliko vam to znači?
Prošle smo godine kao SOS Balkanroute dobili nagradu Ute Bock, najveće priznanje za pomoć izbjeglicama u Austriji nazvano po bečkoj majci izbjeglica koja se neumorno borila za njihova prava. Ove godine honoriran je moj doprinos nagradom Osoba godine, a dobio sam većinu glasova žirija sastavljenog od 600 osoba iz austrijske politike, kulture, ekonomije, umjetnosti i sporta. Nagrade su, naravno, satisfakcija, i dobro je znati da društvo u Austriji to prepoznaje unatoč desničarskoj propagandi, ali u suštini su bezvrijedne ako se ništa ne promijeni. Rušenje sustava zlostavljanja, nasilja i nehumanosti svima će nam biti najveća i najbolja nagrada.
Story: Kako i kada je započeo vaš angažman? Što vas je potaknulo na izravno pomaganje izbjeglicama?
Razgovarajući 2013. s izbjeglicama koji su tada prosvjedovali zbog nehumanih uvjeta u austrijskom kampu Traiskirchen, shvatio sam da ti ljudi često nemaju elementarna prava te da se pokušava zgaziti i ono malo što imaju. Situacija se otad znatno pogoršala i u Austriji i u većini europskih zemalja. Ksenofobna politika policijskog pendreka Viktora Orbana i drugih desničarskih populista postala je mnogima orijentir u odnosu prema izbjeglicama, a pritom su pogaženi i posljednji temelji Europe odane ideji jednakosti i ljudskim pravima. Europska konvencija o ljudskim pravima danas ne postoji kad je riječ o izbjeglicama. Pogledajte što se događa na Sredozemnome moru, gdje se svjesno ubijaju ljudi koji nemaju ništa više osim nade da će preživjeti vožnju u nesigurnom, jednokratnom čamcu. Kad sam se našao u bosanskoj džungli i vidio u kakvim su uvjetima ljudi primorani živjeti, dok se mi istodobno, 224 kilometara dalje u Austriji, ‘kupamo’ u blagostanjima moderne Europe, bilo mi je jasno da to ne želim ostaviti iza sebe i zatvoriti oči pred nepravdom. Mislim da je vrijeme da se kao društvo pogledamo u ogledalo. Kakav nam je odnos prema najslabijima, takvi smo uistinu kao društvo.
Cijeli intervju s Petrom Rosandićem u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji je u prodaji od srijede, 5. svibnja 2021. godine