Diskriminacija na osnovi rase, boje kože ili nacionalne pripadnosti prisutna je, nažalost, i danas. Kada govorimo o rasnoj diskriminaciji, govorimo o bilo kakvom razlikovanju, ograničavanju ili isključivanju u svrhu poništavanja ili umanjivanja priznanja, ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kojem drugom području društvenog života. O tom se problemu sve više govori u svijetu, posebno nakon niza nemilih događaja u Sjedinjenim Američkim Državama i prošlogodišnje smrti Georgea Floyda, koji je postao simbol borbe protiv rasizma. Iako Hrvatska nije Amerika, ne znači da takvi problemi ne postoji i ovdje. Svoju nam je priču ispričao 27-godišnji Fran Lauš, budući kineziolog, instruktor fitnessa i influencer. Odrastanje mu nije bilo lako, borio se, imao cilj, a danas je ponosan što je do tog cilja i stigao. Svoje nam je iskustvo ispričao preplavljen emocijama, s velikim žarom i potpuno iskreno. Ovo je Fran.
'Najveća mi je pomoć oduvijek sestra, jako smo bliski. Kao i općenito obitelj, ali ona i ja smo samo godinu dana razlike pa smo sve zajedno proživljavali. Ona je jedina osoba koja je proživjela doslovno identičan život kao i ja. Jedina s kojom mogu razgovarati o tome i koja će me u potpunosti razumjeti. Moraš se prilagoditi i s nekim se stvarima pomiriti. Podrška tvojih ljudi stvarno je iznimno važna jer ne možeš sve sam izgurati. Netko možda može, ali ja nisam toliko jak. Meni je trebao netko da mi kaže da ja to mogu - sestra, bivša djevojka...', objašnjava.
U sportu je spas Do prije nekoliko godina Fran, kakvog javnost danas poznaje, nije postojao - barem ne u ovakvom obliku. Iako za sebe kaže da je oduvijek pružao otpor i htio postati vidljiv, smatra da je tek sada upravo ono što jest.
- Bio sam dosta dobar u nogometu i kroz nogomet sam se u društvu profilirao kao netko tko nešto vrijedi. Preko sporta sam zaradio poštovanje drugih. Imao sam puno prijatelja s nogometa, i tu sam se ja nekako izvukao. U stranom društvu, kada god bih došao, sam se uvijek morao nekako dokazivati i pokazivati da nemam manju vrijednost. Kada sam bio klinac, osjećao sam da me uvijek svi gledaju s visoka. To kao dijete osjetiš. Uvijek sam mamu pitao – zašto? A ona mi nije mogla to najspretnije objasniti. Nije ona kriva, njoj je bilo gore. Uvijek mi je govorila: 'Nemoj raditi gluposti, uvijek ćeš ti biti kriv', a onda sam ja njoj davao otpor. Uvijek mi je smetalo to kada mi je govorila da ću uvijek ja biti kriv, jer mi nije bilo jasno zašto. Uvijek mi je govorila: 'Jesi, drugačiji si. Uvijek ćeš biti kriv', što se kasnije ispostavilo i točno. Ona je uvijek govorila da se ne trebamo isticati, a ja sam cijelo vrijeme stvarao neki otpor.
Cijeli intervju s Franom pročitajte u novom broju magazina Story koji je u prodaji od srijede, 18. kolovoza 2021. godine