Doktorirao je sa samo 27 godina, danas radi kao član uprave u investicijskom fondu Platinum Invest te predaje Poslovne financije u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM), gostuje kao predavač u St. Gallenu, a na ZŠEM-u odgovara za novopokrenuti Dodiplomski studij ekonomije i managementa na engleskom jeziku. Impresivna poslovna biografija Mate Njavre uvelike nalikuje onoj njegova oca, osnivača i dekana Zagrebačke škole ekonomije i managementa Đure Njavre, koji mu je u mnogim stvarima u životu važan uzor. “Otac je uporan, ima viziju i zna okupiti tim odličnih suradnika. Uspio je u 10 godina stvoriti međunarodno akreditirani (po standardu AACSB) poslovni fakultet, kakvih ima samo 5% u svijetu”, objašnjava i napominje da njegovo prezime definitivno nije ono što ga je dovelo do uspjeha. “Može tu i tamo poslužiti kao vizitka, ali definitivno nije motor. Sigurno je da zahvaljujući obiteljskim poznanstvima mogu doći do određenih kontakata, ali od njih bi bilo malo koristi da nisam mnogo radio. Diljem svijeta mnogo ljudi nosi poznata prezimena, a mnogi nemaju ni dana radnog staža. Vani je konkurencija iznimno jaka.Kada sam se prijavljivao za posao u investicijskoj banci u Londonu, za istu poziciju se prijavilo 10.000 kandidata. Na kraju, samo je nas 1,5% (150) dobilo posao”, ispričao nam je uspješni 28-godišnjak koji je profesionalni put gradio izvan granica Hrvatske.

“Nakon završene V. gimnazije u Zagrebu, upisao sam se na sveučilište Bocconi u Milanu, gdje sam diplomirao i magistrirao međunarodnu ekonomiju i poslovnu administraciju. Bio sam tijekom studija dva semestra na Harvardu i jedan na London School of Economics. Radio sam neko vrijeme u sektoru investicijskog bankarstva u Londonu, prvo u Lehman Brothersu, a onda u japanskoj banci Nomuri. Zatim sam na Sveučilištu St. Gallen u Švicarskoj prijavio doktorat, a tamo sam usput radio i u Centru za istraživanje Azije. Doktorirao sam krajem 2012. i odlučio vratiti se u Hrvatsku.” Iako neki smatraju da se za ovako impresivan CV gotovo ne bi smjeli maknuti od dobro zagrijanog stolca, Mato je pronašao dovoljno vremena da u potpunosti proživi i svoje mladenačke dane. “Bio sam normalan tinejdžer, zajedno s društvom prošao sam sve dječje i mladenačke faze. Jedino je razlika ta što smo vidjeli svijeta mnogo više od prosjeka naše mladeži”, otkriva Mato koji obožava sport. “Nekoliko puta tjedno igram nogomet i ponekad squash. Dok sam bio mlađi, bio sam član hrvatske juniorske snowboard reprezentacije, tako da i danas preko zime boardam”, ističe Mato kojem bi mnogi pozavidjeli na svemu što je do sada ostvario. No on na uspjeh gleda potpuno drugačije.
“Za mene je uspjeh kada čovjek radi posao koji voli i koji je koristan i njemu i drugima. Smatram da je moj najveći uspjeh to što kao mlada osoba imam priliku motivirati odlične mlade generacije na kojima će u bliskoj budućnosti počivati naše društvo. Mislim da je jako pozitivno kad studenti imaju mladog profesora kao partnera koji je prošao dosta raznolikih iskustava, gledano iz akademske i profesionalne perspektive, i kad zapravo ne postoji generacijski jaz u odnosu profesor – student. Današnje generacije studenata su zahtjevne, puno znaju i čitaju te ih se ne može impresionirati samo teoretskim znanjem. Na kraju, oni to znanje mogu sami potražiti na internetu. U ovom poslu, ako niste u tijeku, vrijeme vas brzo pregazi. Zato, da bih ostao u tijeku i da bih studentima bio zanimljiv i relevantan, moram kontinuirano učiti, pohađati seminare i konferencije.” Budućim generacijama poručuje da će svaki trud, prije ili kasnije, biti prepoznat i nagrađen. “Nekad morate biti uporni i pokucati na stotinu vrata da bi se jedna otvorila. A što se tiče odnosa truda i sreće, sviđa mi se kako je to rekao francuski kemičar Pasteur - sreća prati pripremljen um.
Napisala: Nikolina Kunić Fotografije: Matea Smolčić Senčar