Šest veličanstvenih koktela koji će vas rashladiti u tople ljetne dane

Dok preteču miješanih pića nalazimo još u rimskim vremenima, 19. stoljeće smatra se zorom suvremene miksologije. Njezin otac, Jerry Thomas, knjigom “The Bartender’s Guide”, koja slovi kao biblija struke, udario je temelje barskoj umjetnosti koja je od tada prevalila dug put postavši prava znanost kojoj i znalci i štovatelji pristupaju s poštovanjem i pažnjom. Dolaskom ljeta počinje vrijeme dokoličarenja uz more, čestih zabava i noćnih izlazaka koje će slavni long drinks (“duga” pića) zasigurno učiniti ugodnijim. Klasični i vječni, svaki sa svojom pričom, načinjeni od najboljih sastojaka, uljepšat će vrijeme odmora, samoće ili društva. I dok će se neki možda povesti izrekom da je alkohol dobar sluga, a loš gospodar, ne znači da moramo apstinirati od tog “grešnog”, ali ipak jednog od najvećih životnih užitaka koji u odgovarajućim, ali i u malo većim dozama, u nama naglašava ono dobro ili loše. Životu su potrebni rituali, a ispijanje pića ritual je koji zbližava ljude. Okružimo se stoga onima koji šire samo dobro, veselje i radost te uz zvuk kuckanja čaša i “sedmoricu veličanstvenih” nazdravimo ljetu, pravom prijateljstvu i ljepoti života!

Tequila Sunrise

Ovaj je koktel ikona američke kulture i nekoliko je priča o njegovu nastanku. Korijene mu treba tražiti u luksuznom Arizona Biltmore hotelu 30-ih ili 40-ih godina 20. stoljeća, gdje je njegovu preteču od tekile, crème de cassisa, svježeg soka od limete i uštrcka soda-vode osmislio barmen Gene Sulit. Prema drugoj priči, Tequila Sunrise bilo je piće dobrodošlice za turiste koji su 50-ih godina prošlog stoljeća posjećivali i danas popularne meksički Cancun i Acapulco. Prema trećoj, osmislili su ga barmeni Bobby Lazoff i Billy Rice iz Trident restorana u Sausalitu u Kaliforniji u vrijeme pomame za tekilom 70-ih godina prošloga stoljeća. Upravo su oni zaslužni za današnji oblik ovog koktela od tekile i cijeđenoga narančinog soka kojem granatina daje izgled sunca na izlasku, kako mu i sam naziv kaže. Koktel je proslavio hit Eaglesa iz 1973. godine, a možda najviše istoimeni film s Melom Gibsonom i Michelle Pfeiffer.

Long Island Ice Tea

Kako i sam naziv kaže, ovaj koktel bojom, ali i okusom, zbog specifičnog spoja sastojaka, podsjeća na ledeni čaj i definitivno je piće za ozbiljne igrače. Prema jednoj od priča, osmislio ga je izvjesni Old Man Bishop 20-ih godina prošlog stoljeća u općini Long Island u Kingsportu u Tennesseeju. Smatra se da je “konspirativna” mješavina nevinim izgledom trebala zavarati branitelje prohibicije. Njegov ju je sin Ransom Bishop usavršio 40-ih godina, a ta je varijanta sadržavala javorov sirup, whiskey i ostalih pet pića u različitim omjerima. No Robert Butt tvrdi da ga je on osmislio 1972. godine u Oak Beach Innu na Long Islandu u New Yorku za jedno natjecanje gdje je trebalo kreirati novu mješavinu s triple secom. Potvrdu te tvrdnje danas može dati mnoštvo živih svjedoka, a okus mješavine gotovo može dočarati lepršave Halstonove haljine dama i zabave u ljetnim rezidencijama otmjenih Njujorčana. Koktel je i filmska i TV zvijezda, a jednoj varijanti pića nije odoljela ni Charlotte, jedna od junakinja serije “Seks i grad”.

Mojito

Ova lista sigurno ne bi bila potpuna bez Mojita. Preteču ovog koktela, prema predaji, osmislio je na Kubi Richard Drake, gusar Sir Francisa Drakea, krajem 16. stoljeća pomiješavši aguardiente, tj. nerafiniranu verziju ruma, s limetom, šećerom i listićima metvice, a piće je prema njegovu nadimku nazvano El Draque. Prema drugoj priči, u 19. stoljeću osmislili su ga afrički robovi s kubanskih plantaža šećerne trske od koje su radili guarapo, sok, a ujedno sirovinu za dobivanje ruma. U istom stoljeću El Draque je postao Mojito kada je aguardiente zamijenio novoproizvedeni, puno laganiji bijeli rum. Sam naziv potječe od afričke riječi mojo, koja znači “začarati”. Prvi recept za Mojito zabilježen je 1931. godine u knjizi “Sloppy Joe’s Bar Cocktails Manual” kada postaje vrlo tražen u havanskim barovima - Sloppy Joe, a posebno u i danas glasovitom La Bodeguiti del Medio, otvorenom 11 godina poslije. Slavi koktela najviše je kumovao Ernest Hemingway koji ga je tu redovito ispijao.

Zombie O kakvoj je mješavini riječ, govori sam naziv koktela. Iako nevinog izgleda, a daju mu ga voćni sokovi koji maskiraju alkohol, zbog ruma, pogotovo onog sa 80 % alkohola, rijetki se mogu pohvaliti da ovo piće mogu popiti bez ozbiljnih posljedica. Piće je, prema predaji, osmislio izvjesni Donn Beach kasnih 30-ih godina prošlog stoljeća u holivudskom restoranu Don the Beachcomber. Poslužio ga je jednom gostu kao lijek za mamurluk kako bi ovaj lakše odradio poslovni sastanak. Gost se nakon nekoliko dana vratio s pritužbom da je tijekom cijeloga putovanja bio doslovno poput zombija pa je ubojiti koktel kršten tim imenom. Koktel je proslavljen 1939. godine u Hurricane Baru tijekom svjetskog sajma u New Yorku, a Don je zbog pokušaja kopiranja recept često mijenjao i držao ga u tajnosti. Upravo zbog toga danas postoji mnoštvo varijanti ovog pića, a ovise o preferencijama barmena i mjestu gdje se ispija.

Mai Tai Prema predaji, ovaj je koktel osmislio Victor Bergeron u restoranu Traders Vic’s 1944. godine u Oaklandu u Kaliforniji kada su ga posjetili prijatelji s Tahitija. Pomiješao je zlatni jamajački rum, curaçao od naranče, šećerni sirup, francuski orgeat i svježe iscijeđeni sok limete. Otpivši prvi gutljaj, oduševljeno su na tahićanskom uskliknuli: “Mai Tai roa ae!”, što u prijevodu znači “najbolji” ili “nema ga na cijelom svijetu”. To mu je bila referenca da koktel uvrsti u ponudu restorana u svom lancu. Koktel je adaptiran deset godina poslije u Royal Hawaiian Hotelu, a tijekom godina recept se poprilično promijenio. Okus ruma obično skriva slojevitost voćnih okusa. Inače, obje su varijante koktela našle nadahnuće u piću QB Cooler, osmišljenom u restoranu Don the Beachcomber 1937. godine.

Napisao: Ante Carić