ŽIVOT U PLUSU
Andrijana: Kao prvo, postaviti cilj, razmisliti o svim preprekama i načinu rješavanja tih prepreka.
Ljudi smatraju da je dovoljno postaviti cilj, no istraživanja pokazuju kako je važno razviti plan izvedbe s fokusom na problematične situacije. Na primjer, odlučite štedjeti ili manje trošiti i nađete se u iskušenju jer ste pronašli torbicu svog života... Kako se tome oduprijeti? Pa, ako o tim situacijama niste unaprijed razmišljali, manje je vjerojatno da ćete se držati cilja. Samo zamišljanje prepreka i načina kako ih riješiti vodi tome da se u stvarnosti doista tako i ponašamo. Nije loše javno se obvezati osobama do kojih vam je stalo kako ste postavili određeni cilj. Ili, primjerice, predati prijatelju/prijateljici kompromitirajuću fotografiju, s dopuštenjem da je objavi na nekoj društvenoj mreži ako pokleknete. I eto vam motivacije.
Vedrana: Prestanite pušiti! Osoba koja puši kutiju cigareta dnevno za jedno desetljeće u dim pretvori jedan omanji gradski automobil, a u cijelom životnom vijeku i jednu garsonijeru u Zagrebu. Štoviše, u svijetu sada postaje praksa da kompanije počinju plaćati zaposlenicima koji prestanu pušiti jer to povećava njihovu produktivnost, a smanjuje potrebu za pauzama i broj dana bolovanja.
DOBRE VS.LOŠE FINANCIJSKE NAVIKE
Andrijana: Teško je generalizirati jer navike onih s visokim primanjima i socijalnim statusom nisu jednako dobre ili loše za one s niskima. Rekla bih da je opće pravilo ne trošiti više nego što se zarađuje. Ako ćemo o racionalnim preporukama, važno je pratiti budžet, znati koliko se troši u pojedinim kategorijama potrošnje te uskladiti potrošnju sukladno ciljevima (štednja, investicije i sl.). Uz to, nije loše razmišljati o tome čega se odričemo za iznos koji plaćamo, što sve od onoga što volimo nećemo moći kupiti za taj novac. Plaćajući kreditnim karticama nerijetko trošimo više nego kad plaćamo gotovinom. Istraživanja pokazuju da potrošači koji plaćaju karticama ne razmišljaju toliko o troškovima koliko o pozitivnim karakteristikama proizvoda te se češće odlučuju na kupnju. Iako je budućnost nesumnjivo bezgotovinska, moramo osmisliti način vizualizacije boli koju smo osjećali plaćanjem gotovinom.
RASPOLAGANJE BUDŽETOM
Vedrana: Ekonomisti su donedavno mislili da ljudi racionalno raspolažu novcem u svom budžetu te da su sposobni učinkovito alocirati sredstva na svoje mjesečne izdatke. No 2017. godine Nobelovu nagradu iz ekonomije dobio je bihevioralni ekonomist Richard Thaler, koji je uz pomoć alata koji je sam smislio - tzv. mentalnog računovodstva - pokazao da novac nije fungibilan, tj. zamjenjiv.
Primjerice, ljudi stotinu kuna koje su namijenili kupovini namirnica u trgovini ne doživljavaju jednako kao stotinu kuna koje su namijenili potrošnji u restoranu, pa su time spremni više potrošiti u restoranu, čak i ako to izlazi izvan budžeta koji su predvidjeli. Jedini način kako tome stati na kraj je strogo odvajanje gotovog novca koji diskrecijski trošite (novac koji vam ostane nakon što platite režije, kredite, odnosno sve fiksne troškove), i to tako da stvorite dvije kategorije, na primjer hrana i ostalo. S kategorijom “hrana” najčešće ćete operirati na dnevnoj osnovi, a omotnicu s ostatkom stavite na sigurno jer ćete biti uvelike racionalniji sa stotinu kuna iz te kategorije nego s istim iznosom iz druge omotnice.
PLANIRANJE, ŠTEDNJA, BUDUĆNOST
Andrijana: Ljudima je teško razmišljati o budućnosti, osobito mladima. Tada banke imaju veliku moć osvijestiti klijente o važnosti štednje. Jedno zanimljivo istraživanje pokazalo je da su ljudi, kada im se pokaže njihovo lice postarano za 30 ili 40 godina, spremni odvojiti više novca za štednju kako bi to lice zadržalo smiješak. To bi banke obavezno morale imati u svojim aplikacijama. Osvještavanje o tome kako ćemo ostarjeti i kakvu ćemo kvalitetu života tada imati, premošćuje tu rupu koju ljudi imaju između svoje sadašnjosti i budućnosti. Analize mozga pokazale su da kada ljudi razmišljaju o sebi u budućnosti, izostaju aktivacije centara za emocije. Drugim riječima, kada razmišljamo o sebi u starosti, kao da razmišljamo o strancu. Stoga je teško razmišljati o štednji i racionalno postupati s novcem sada kada zapravo želimo uživati. U istraživanju koje sam provodila za doktorat, saznala sam da je ljudima hedonistički motiv glavna prepreka štednji. Naime, oni imaju tendenciju precjenjivanja sadašnjosti i težnje za trenutačnim zadovoljenjem potreba. Kako bi im se pomoglo nadvladati taj motiv, financijsko-štedni proizvodi moraju dati neku vrstu hedonističkog zadovoljenja kako bi bili privlačni. Jedan moćan alat koji pomaže u “prisiljavanju” na štednju je automatsko uključivanje u programe štednje. Naposljetku, možda bi bilo dobro da ulaganje u treći mirovinski stup bude automatsko, a ako netko to ne želi, lako se može isključiti.
FONDOVI U INOZEMSTVU I HRVATSKOJ
Vedrana: Neotkriveno blago svakako su fondovi i štednja u fondovima. Fondovi prikupljaju financijska sredstva od široke populacije, te ista plasiraju u vrijednosnice kao što su obveznice i dionice. Kupovina udjela u fondovima ima više prednosti. Prva je prednost relativno visoka stopa povrata u usporedbi s klasičnom štednjom. Istina je da su fondovi rizičniji, no količina rizika daleko je ispod one koju pojedinci preuzimaju kada, primjerice, trguju zlatom na Forexu ili bitcoinom.
Ako uložite 100.000 kuna u dionički fond s prosječnim godišnjim prinosom od pet posto, nakon deset godina imat ćete 63 tisuće kuna više od početnog uloga. Druga prednost fonda je ta da ga vode profesionalci koji o tržištu dionica i obveznica znaju više od vas, te mogu ispravno diverzificirati portfelj. Umjesto trošenja vremena na praćenje burzi jer ste kupili pojedinačne dionice a ne udjel u fondu, radije platite nekome da to radi za vas.
Treća prednost fonda je ta što financijska globalizacija dopušta da kupujete udjele u fondovima koji u svojim portfeljima imaju dionice američkih, europskih ili japanskih tvrtki, pa time niste ograničeni na uspjeh domaćeg tržišta vrijednosnica. Investiranje u fondove smatra se dugoročnom investicijom, odnosno investiranjem preko poslovnog ciklusa. Eventualni gospodarski pad ili recesija ne bi vas trebali brinuti jer je vaš vremenski horizont desetljeće i više. Ako štedite za djecu i njihovo visokoškolsko obrazovanje, upravo ovo idealan je instrument štednje.
Uz to, treba spomenuti i dobrovoljnu mirovinsku štednju, odnosno treći stup, gdje se može dodatno štedjeti radi povećanja kapitalizirane mirovinske štednje iz drugog stupa.
APLIKACIJE
Vedrana: Neke od aplikacija koje i sama koristim su primjerice Hand Wallet i Spending Tracker, a one toliko detaljno dopuštaju praćenje troškova da nam skreću pozornost i na neke “skrivene” troškove, poput naknade za vođenje računa i kartica. No priznajem da zapravo većinu vremena nemam volje zapisivati pa svu financijsku kontrolu predam u ruke svom budućem suprugu koji mi oduzme sve kartice te ostavi nekoliko kuna gotovine za tramvajsku kartu (smijeh).
Andrijana: Da, Vedrana je upravo ukazala na nedostatak takvih aplikacija. Oslanjaju se na racionalnog i posvećenog potrošača koji će sve redovito pratiti i računati. Da smo takvi, ne bi nam ni trebale aplikacije. Većina banaka u okviru internetskog bankarstva ima neke alate za praćenje potrošnje te mogućnost postavljanja financijskih ciljeva. No to još jednom zahtijeva racionalnost i svjesno ulaganje truda. Današnji ljudi su užurbani, imaju mnogo tema za razmišljanje, zaboravljaju i trebaju pomoć u organizaciji financija. Vrlo jednostavan i učinkovit način regulacije troškova je slanje jednostavnih podsjetnika SMS-om, primjerice koliko su potrošili, jesu li blizu postavljenog limita te koji im je cilj (vizualizacija cilja je poticajna). Uz to, izvrstan alat koji iskorištava sklonost ljudi prema mentalnom računovodstvu je zaokruživanje iznosa pri kupovini karticama, kao i prebacivanje tog novca na poseban račun. Na primjer, ako ste potrošili 18 kuna, potrošnja se zaokruži na 20, a dvije kune odu na račun. Bez ikakve svjesnosti ili boli zbog “odvajanja” od tog novca. To bi trebala biti automatska usluga svakome tko otvara tekući račun i koristi se karticama. Ljudi vode vlastite mentalne račune za sve kategorije potrošnje i 20 kuna u kategoriji “kava s prijateljima” nije isto kao 20 kuna za veću kupovinu. Problem s mentalnim računovodstvom jest da ljudi ne provjeravaju stanja budžeta između kategorija potrošnje, već se usredotoče na stanje unutar neke kategorije. Ako potroše novac iz kategorije “odjeća”, a kategorija “knjige” pritom ostane netaknuta, neće mentalno prebaciti nepotrošeni novac u budžet koji je prazan. Primjerice, mogu imati minus s višom kamatom, a neskloni su kreditu koji bi pokrio minus s nižom kamatom.
Jedna fantastična i nagrađivana američka aplikacija koja je maksimalno iskoristila znanstvene spoznaje iz bihevioralne ekonomije o upravljanju financijama zove se HelloWallet. Ova usluga je bila dio financijskog wellnessa poslodavaca za svoje zaposlenike! Ta i slične aplikacije se mogu spajati sa svim financijskim institucijama pa nema potrebe da korisnik ukucava svoje troškove. Omogućuje savršeno praćenje troškova, upravljanje dugovima, postavljanje financijskih ciljeva te savjetovanje u različitim životnim situacijama. Korisnicima se nude i najbolje financijske usluge dostupne na tržištu.
PSIHOLOŠKI MOMENT TROŠENJA
Andrijana: Odavno ne živimo tako da konzumiramo samo nužno. Tko danas uopće može odrediti što je nužno za preživljavanje? Teško je odvojiti potrebu od želje, to je sada više filozofsko pitanje. Obilje dobara, marketinške aktivnosti te mogućnost i želja da si priuštimo proizvode, samo su dio našeg potrošačkog društva. Sve važnije za naš osobni i socijalni identitet postaje pitanje “kako konzumiramo”, a manje “što u životu radimo”. Postoji manje nekih temeljnih potreba za preživljavanje, a kako ćemo te potrebe zadovoljiti, ulazi pak u sferu želja. Primjerice, mi možemo biti gladni, no gdje i što ćemo jesti rezultat je našeg odgoja, kulture ili geografske lokacije te marketinških utjecaja. Proizvodima se zadovoljavaju potrebe, kao što su one za pripadanjem, samopoštovanjem, samoaktualizacijom, samoizražavanjem i slično. Često toga nismo ni svjesni. Reći ćemo da nam se neke tenisice sviđaju jer su udobne i kvalitetne, a zapravo njima ukazujemo na svoju pripadnost nekoj supkulturi, iskazujemo svoju osobnost i stavove te toga možemo biti potpuno nesvjesni. Živimo u vrijeme rastućeg materijalizma, a potrošnja i posjedovanje postaju središnjim aspektima ljudskih života, sreće i dobrobiti. Treba razmišljati o tome kako potrošnju i materijalistički način života napraviti održivim, kako za nas i našu sreću tako i za okruženje u kojem živimo.
Vedrana: Često je potražnja vezana uz potražnju drugih pojedinaca. Naime, te efekte u mikroekonomskoj teoriji nazivamo efektom stampeda te efektom snoba. Kod efekta stampeda potražnja pojedinaca se povećava ako drugi pojedinci imaju to dobro - cilj je posjedovati pomodno dobro. Kod efekta snoba je obrnuto - potrošač želi posjedovati unikatno dobro. Tvrtke su dobro upoznate s tim mrežnim efektima i efektivno ih koriste u marketingu. Posjedovanje tih dobara često otkriva status, pa im je vrlo teško odoljeti. U tom slučaju, najbolje je čekati sniženja koja su česta kod dobara koja stvaraju efekt stampeda, upravo stoga jer je potražnja vrlo osjetljiva na promjene cijene.
KAKO DJECU NAUČITI BARATATI NOVCEM
Vedrana: Kada biste pitali svoje djedove i bake, savjetovali bi vam da djetetu date kasicu prasicu i otvorite štedni račun kako biste ga naučili nešto o vrijednosti novca. No takav pasivan pristup nije dovoljan. Dvije su ključne lekcije koje djeca trebaju naučiti prije nego što uopće imaju priliku postati financijski pismenom; odgađanje zadovoljstva (eng. delayed gratification) i autonomija.
Primjerice, kada dijete dobije neki novac od djeda ili bake, možete mu reći da će od vas dobiti još četvrtinu tog iznosa ako u sljedećih mjesec dana ne potroši taj novac. Pod autonomijom se podrazumijeva da djeci dopustite da taj novac potroše kako žele ili ga štede za nešto što su sami odabrali, te da vrlo rano sami počnu upravljati svojim mikrobudžetom. Naravno, dobro je i sve poslove koje obavljaju u kući, poput košenja trave ili glačanja, financijski nadomjestiti.
S druge strane, akademske uspjehe dobro je nagraditi i iskustvenom kupnjom, poput zajedničkog odlaska u zabavni park, koja često može završiti većim zadovoljstvom od novčanog iznosa koji biste u tom slučaju dali djetetu.
Andrijana: Danas ima mnogo istraživanja koja pokazuju slabu vezu između financijske pismenosti i donošenja dobrih financijskih odluka. Financijska edukacija doprinosi samo boljem financijskom znanju, no ne znači nužno da ćete to znanje primijeniti na stvarno ponašanje i odlučivanje. Upravljanje novcem i kvalitetno financijsko odlučivanje je teško i složeno. Da biste donosili kvalitetne odluke, potrebno je osjetno više od samog poznavanja financijskih pojmova. Postoji globalna opsesija povećanjem razine financijske pismenosti i tu se ulaže silan novac. No nema dosljednih dokaza niti je jasno je li ona nužna za kvalitetno financijsko odlučivanje. Jedno recentno eksperimentalno istraživanje tvrdi da je za bolje financijske odluke dovoljno primjerice raspraviti o kamatama s osobom koja ima jednaku razinu znanja. Tu je ključna komunikacija, a ne samo jednostrano informiranje. Pri donošenju važnih financijskih odluka ljudi se savjetuju s prijateljima i obitelji. Prije se smatralo da je tu riječ o učinku financijske odluke “slijep vodi slijepoga”, no novijim se istraživanjima pokazuje da se ta slika ipak mijenja. U konačnici, uvidimo li da silna nastojanja da se ljudi financijski opismene ne daju jasnu povratnu informaciju da je to čaroban lijek, ostale društvene institucije (tvrtke, banke, ministarstva...) moraju se osloniti na znanstvena istraživanja iz bihevioralnih znanosti te osmisliti javne i druge politike koje će uzeti u obzir da ljudi nisu racionalni te da edukacija nije lijek koji liječi sve rane.