One vladaju osunčanim ulicama, plažama i društvenim mrežama gdje ih, poput ultimativnog ljetnog modnog dodatka, ponosno pokazuju fashionistice upotpunjavajući njima najrazličitije stilske odabire. Prije svega nekoliko godina, ovaj je model torbi bio rezerviran isključivo za plaže i izlete na tržnicu vikendom, no negdje se, u šumi hirovitih trendova, dogodio switch, a pletena torba zauzela je svoje mjesto na pistama renomiranih modnih kuća i postala neizbježnim modnim dodatkom koji nosimo u svim zamislivim prilikama.
Danas, gotovo da ne postoji modni brend na čijim policama nećete pronaći barem jedan primjerak. U 2018. godini popularnost je svim pletenim torbama, navodi globalna modna tražilica Lyst, porasla za čak 56%.
No, pletena torba nipošto nije izmišljotina modernog doba. I premda će se mnogi prisjetiti kako ju je pariškim ulicama krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, uz ležeran par traperica i običan bijeli T-shirt, nosila stilska heroina Jane Birkin, povijest pletene torbe seže mnogo dalje u povijest. Arheološka istraživanja otkrila su kako su se prve košare koristile još u Mezopotamiji 800-900 godina prije Krista, a posve je izvjesno da su imale važnu ulogu prenošenja i čuvanja hrane i u drugim antičkim civilizacijama.
Uporaba materijala, naravno, varirala je od regije do regije ovisno o dostupnom biljnom fundusu, a karakteristike prirodnog materijala uvelike su diktirale tehnike pletenja koje su postale karakteristične za određena podneblja. Zbog odsustva ručke, košare su se prvotno nosile na glavama, a ručka je, zbog praktičnosti osmišljena tek kasnije pretvarajući košaru u - torbu. Košare su se posebno popularizirale u Srednjem vijeku kada su se plele od drva razdijeljenog na uske vrpce ili od grančica vrbe koja je po prirodi savitljiva i tanka. Zbog velike potražnje, tkanje košara postao je ozbiljan zanat. No, košara nije bila modni predmet, srednjovjekovne košare nosile su samo sluge, seljaci i poljoprivredni radnici.
Negdje u 16. stoljeću djeca iz visokog društva često su bila portretirana s košarama punima poljskog cvijeća ili voća što je bilo simbolom obilja. U godinama koje su uslijedile košare ispunjene plodovima prirode počele su nositi i aristokratkinje simbolizirajući tako svoje bogatstvo i plemićki status. U Rokoko eri imućne su žene često prikazivane upravo s pletenim košarama ispunjenima lijepo aranžiranim cvijećem, a cvjetne košare polako su počele dobivati status modnog dodatka.
Aranžiranje buketa postalo je poprilično važnim u eri romantizma, a ono što se promijenilo su nove i egzotične vrste cvijeća koje su iz raznih kutaka svijeta doputovale u Europu i SAD. Industrijska revolucija omogućila je proizvodnju umjetnog cvijeća koje se produciralo u čitavoj paleti različitih materijala, a knjige iz Viktorijanskog doba čak upućuju na to da se od svake žene očekuje da svoju cvjetnu košaru aranžira sama. Prizor mlade žene s košarom punom cvijeća bio je romantičan prizor, ali i važan modni statement - prava preteča pletenim torbama kakve su dame pedesetih godina počele nositi na plažu simbolizirajući tako početak luksuznih putovanja, one s kojima je u ruci sedamdesetih godina pariškim ulicama šetala Jane Birkin, ali i onima kakve nosimo danas.