Rijetki su oni koji se vesele kišnom danu, a još rjeđi oni koji na kišobran gledaju kao na modni dodatak. No, jedan si je čovjek zacrtao da tome neprivlačnom trendu zauvijek stane na kraj. I dok su brojne haute couture kuće zatvorile svoja vrata, Michel Heurtault istančanim umjetničkim ukusom, perfekcionizmom i talentom izrađuje najljepše i najglamuroznije kišobrane i suncobrane u svojem atelieru u 12. arondismanu Pariza. Svojom strašću od 2008. godine ovaj nadareni umjetnik na životu drži taj ugroženi zanat, zbog čega je dobio i priznanje Republike Francuske te svoje znanje polako prenosi na mlađe generacije.
Od djetinjstva je ovaj simpatični Francuz gajio neobičan interes za kišobrane te ih je u igri kao osmogodišnjak često rastavljao te ponovno sastavljao. Kreativna priroda odvela ga je u blještavi svijet mode gdje je karijeru započeo kao dizajner, specijaliziravši se za izradu korzeta za kostimirane filmove što je radio punih 20 godina. Imao je vlastitu tvrtku te je korzetima opskrbljivao i modnu kuću Dior za vrijeme vladavine Johna Galliana, a surađivao je s većinom poznatih kuća visoke mode. Radio je i kao stilist za bogate i slavne, ali umoran od tog ‘zlatnog kaveza’ kako ga je sam nazvao, 2008. je otvorio Parasolerie u jednoj od arkada Viaduc des Arts u Parizu gdje počinje izrađivati kišobrane i suncobrane. U svojem atelieru koristi najfinije tkanine i materijale, a kako tkanine koje upotrebljava nisu namijenjene izradi kišobrana, prije korištenja se tretiraju da bi bile otporne kako na kišu tako i na sunce.
Kao strastveni povjesničar, gospodin Heurtault služi se tradicionalnim metodama koristeći poseban rezač tkanine koji se nekoć koristio pri izradi haljina supruge Napoleona III, carice Eugénie, a po potrebi pamučne i lanene tkanine šalje francuskim veziljama, dok pozamanteriju nabavlja u malenoj manufakturi u blizini Saint-Étiennea. Drvene štapove izrađuje mu njihov posljednji francuski proizvođač Maison Fayet, a drvo koje koristi je bukva, jasen, ebanovina, egzotično amourette drvo, a ponekad štapove nabavlja i u Italiji.
Također, teži izradi kišobrana i suncobrana koji će trajati godinama pa se strogo drži principa te uzima dovoljno vremena kako bi ih napravio izdržljivima da mogu odoljeti i snažnom vjetru. Cilj mu je i potaknuti ljude da više ne kupuju kišobrane loše kvalitete koje će upotrijebiti samo nekoliko puta i potom baciti. No, klijenti šarmantnog ateliera prepoznali su vrijednost i ljepotu kreacija ovog entuzijasta pa se ne libe odvojiti poprilična sredstva za jedan od njegovih uradaka. Izrada haute couture primjeraka traje čak oko 200 sati što dakako mora imati svoju cijenu. Naravno, ona konačna ovisi o upotrijebljenim materijalima te individualnim željama kupaca, ako se odluče za kišobran po mjeri. Želje su uistine posebne pa je tako prva narudžba po mjeri bio suncobran od svile i zlata za kuću Yves Saint Laurent 2005., dok je za jednu arapsku princezu izradio kišobran od zelene svile s Fabergé drškom od žada. Inače, među autorskim kreacijama zasigurno je najpoznatiji muški model Ferdinand koji izrađuje u različitim bojama, sa štapom od poliranog drva i ručkama izrezbarenim od kosti. Ekstravagantnije je modele moguće naći u ženskoj kolekciji od kojih neki izradom i glamurom doslovno ostavljaju bez daha. U pravilu žene preferiraju modele u skladu s modnim trendovima, a muškim je kupcima važna dobra kvaliteta, dok imućni klijenti iz Japana rado investiraju u suncobrane.
Danas je Parasolerie Heurtault jedino mjesto u Francuskoj, a vrlo vjerojatno i na svijetu gdje se kišobrani i suncobrani izrađuju „dans les regles de l’art“, tj. ručno, kako su se izrađivali sve do 50-ih godina prošlog stoljeća. No, atelier se uz izradu kišobrana i suncobrana bavi i restauracijom antiknih primjeraka izrađenih prije 70-ih godina, a također se neki od impresivnih primjeraka iz privatne kolekcije gospodina Heurtaulta iznajmljuju za potrebe filmske industrije. Trud vlasnika ateliera, koji je našao obožavatelje širom svijeta, prepoznalo je i francusko Ministarstvo kulture pa je Michelu Heurtaultu dodijelilo titulu „Maitre d’Art“ 2013., otkad ovom plemenitom zanatu podučava njegove mlađe zaljubljenike. Atelier na redovitu praksu prima studente škole za modu i kostime gdje se uz tajne zanata uče i kako restaurirati antikne primjerke. Gospodin Heurtault je i strastveni kolekcionar te posjeduje jednu od najvećih kolekcija kišobrana i suncobrana od kraja 18. stoljeća pa do kraja 70-ih godina, iz koje je 300 primjeraka nedavno bilo izloženo u Baselu u Spielzeug Welten Museumu. Često i dalje neumorno obilazi sajmove antikviteta u potrazi za antiknim štapovima i ručkama. Za njega je, kako kaže, kišobran modni dodatak, a ne samo prelijepi predmet, nešto što daje gard i privlačnost onome tko ga nosi. Redovito ga šokira kada vidi ljude koji toliko vremena ulože u izgled i odjeću, a zatim cjelokupni dojam unište jeftinim kišobranom. Duhovito kaže da se umjesto cigaretom može poigravati kišobranom ili suncobranom koji naglašavaju siluetu i daju joj otmjenost.
Koliko Michel Heurtault prelijepim kreacijama uveseljava svoje kupce, čak i u najtmurnije dane, ponajbolje govori jedna anegdota. Naime, jedan mu je kupac s kućnom adresom u Sydneyju u Australiji jednom poslao poruku sljedećega sadržaja: „Michel, jučer sam bio neopisivo sretan - konačno je kišilo!“