Ritual nam je svima vrlo dobro poznat. Svečano si obećamo da ćemo se svih planova držati u narednih 365 dana pred nama, no često oni vrlo brzo padnu u vodu i od silnih odluka na koncu se ne dogodi ništa. Nedavna istraživanja u SAD-u pokazala su kako otprilike 74% ljudi donese poneku odluku na pragu nove godine, a na vrhu ljestvice su najčešće - zdravija prehrana i vježbanje, više vremena provedenog s obitelji i prijateljima, manje društvenih mreža i prestanak pušenja. Nažalost, većina odustane već 19. siječnja.
Judith Beck, psihologinja s instituta za kognitivno-bihevioralnu terapiju objasnila je zašto većina novogodišnjih odluka neslavno propadne iako se čini da ljudima te promjene mnogo znače. Jedan od razloga jest što sami sebi postavljamo nerealne ciljeve koji pogubno utječu na našu motivaciju. Premda nam se čini da trebamo "velike" ciljeve kako bi nas oni pogurali, važnije je da vjerujemo kako ih možemo ispuniti. To ne znači da trebamo prestati postavljati velike ciljeve već trebamo o njima razmišljati na drugačiji način. Beck savjetuje da ćemo ciljeve lakše i uspješnije ispuniti ako ih "razlomimo" na mnogo manjih, jednostavnijih zadataka i rješavamo ih korak po korak. Oni tako neće postati ništa "manji", ali ćemo mi imati dojam da su "ispunjivi".
Također, ono što nas može omesti u našoj realizaciji novogodišnjih odluka je i to što često previdimo da ćemo naići na kojekakve izazove koji bi nas mogli omesti. Prije donošenja odluka zato valja promisliti i na sve prepreke koje bi nas na putu mogle snaći i unaprijed pronaći rješenje. Tako ćemo ih spremnije dočekati, a njihovo rješavanje dat će nam novu dozu motivacije.
Treća zamka krije se u tome što razmišljamo u maniri "sve ili ništa" što je vrlo često pogubno za našu motivaciju. Kako bismo izbjegli razočarenje, realizaciji ciljeva bolje je pristupiti na nešto "mekši" način, pohvaliti se nakon svakog, pa i malog zadatka i biti ponosan na svaki korak koji činimo. Posve je sigurno da će vas i male promjene obradovati. Ako se odmah ubijete u pojam, i te malene promjene će izostati.
Četvrta se zamka pak krije u našoj tendenciji da se krivimo svaki puta kada zastranimo, proglasimo svoju misiju neuspješnom i vratimo se na stare staze. Beck savjetuje da se u takvim trenucima saberemo i ne odustajemo od cilja. Ljudi smo, nismo roboti, sasvim je OK ako tu i tamo pogriješimo. Umjesto da se krivimo, važnije je da si oprostimo tu "pogrešku" i krenemo hrabro naprijed. Na kraju krajeva, realizacija planova je proces koji traži kontinuiranu posvećenost, strpljenje, motivaciju i vrijeme. Polako.