Optimalna doza tajanstvenosti provjereni je recept za uspjeh jer upravo ono neizrečeno i nepoznato otvara prostor konzumentu da sam u njega upiše značenje koje mu je važno. Rezultat je taj da osoba koja konzumira sadržaj – bez obzira na to je li riječ o glazbi, filmu ili knjizi – osjeća kako autor govori upravo o njegovu iskustvu koje je u svom umu upisao u postojeće praznine. Slično to radi i industrija showbusinessa nudeći polufiktivne identitete raznih zvijezda, koje se, živeći pod povećalom javnosti, često izgube pa se identificiraju s pričom koju o njima kreiraju drugi. Upravo ta nedorečenost i ispražnjena mjesta omogućila su da JT LeRoy postane kultna ličnost, svojevrsni Andy Warhol s prijelaza devedesetih godina prošlog stoljeća u dvijetisućite.
Sramežljiv, tajanstven, rodno fluidan, skriven ispod plave perike i sunčanih naočala, šutljiv, ali obožavan, JT LeRoy uživao je ugled velike američke književne zvijezde. Jedini je problem što ta osoba nikad nije postojala. Jeremiah Terminator LeRoy proslavio se autobiografskom pričom o traumatičnom odrastanju uz majku prostitutku koja ga je podvodila odjevenog u žensku odjeću na kamionskom stajalištu sve dok početkom 1990-ih nije završio na ulicama San Francisca. Od uličnoga života kao mladog tinejdžera spasio ga je psihijatar Dr. Terrance Owens, koji ga je udomio da bi mogao s njim provoditi kontinuiranu terapiju. Sugerirao mu je da zapisuje svoje priče. JT je uskoro putem telefona i faksa došao i do izdavača te stekao važna poznanstva s velikim literarnim zvijezdama. Njegov roman “Sarah” objavljen je kada je imao samo 17 godina, a preveden je na 20 svjetskih jezika.
Surađivao je s Billyjem Corganom iz Smashing Pumpkinsa i Courtney Love, obožavali su ga Debbie Harry, Lou Reed, Nancy Sinatra, Rufus Wainwright, Michael Stipe, Winona Ryder, Tom Waits i mnogi drugi, čitali su ga Madonna i Bono Vox. Najveća obožavateljica bila je talijanska glumica i redateljica Asia Argento, koja je snimila i film “The Heart is Deceitful Above All Things”, prema njegovu romanu. Rad na filmu shvatila je kao svojevrsnu terapiju i pomoć LeRoyu. Nakon prikazivanja filma na London Lesbian and Gay Film Festivalu, na pozornici su se pojavili zvijezda filma Asia Argento, autor romana JT LeRoy i osoba kojoj je ime Emily Frasier. Više od samog filma pažnju je plijenio LeRoy, patološki sramežljivac s plavom perikom koji nalikuje na imitatora Michaela Jacksona. Na postavljena pitanja samo je nervozno mumljao, a zatim bi šapnuo na uho Asiji Argento ili Emily Fraiser koje bi odgovarale umjesto njega. Slične igrokaze JT LeRoy izvodio je gotovo sedam godina, premda se u početku uopće nije pojavljivao u javnosti te je s menadžerima i novinarima komunicirao samo telefonski, e-mailom ili faksom.
Njegova autobiografska proza bila je puna trauma, nasilja, droge i seksa, a establišment ga je prihvatio kao autentičan glas američke literature. Neki su ga čak nazivali novim Williamom Burroughsom. Ostvario je san mnogih, postao je kultna ličnost i mainstream celebrity. “Volim JT-a iskreno kao prijatelja, on je netko tko će zauvijek biti prisutan u mom životu. Film ne bi bio ovakav da nema uzajamnog povjerenja među nama”, izjavila je Argento jednom prigodom, ali prije nego što se film počeo prikazivati, saznalo se da JT LeRoy ne postoji. New York Magazine i New York Times otkrili su da je osoba koja se pojavljuje u maniri Michaela Jacksona s perikom, sunčanim naočalama i obavijena velom tajne zapravo Savannah Knoop.
Stvarni autor književnih djela je pak sestra Savannina dečka, danas 51-godišnja Njujorčanka Laura Albert, koja se nazivala Speedie ili Emily Fraiser. Laura Albert pratila je svog avatara LeRoya gdje god se pojavljivao. O cijeloj priči Jeff Feuerzeig snimio je dokumentarac “Author: The JT LeRoy Story”. Feuerzeig je osam dana intervjuirao Lauru Albert te dvije godine analizirao njezinu arhivu, što je bio itekakav pothvat s obzirom na to da je čuvala sve telefonske račune, snimke celebrityja na automatskoj sekretarici, fotoalbume, dnevnike i bilježnice sa zabilješkama. Laura Albert i sama je imala traumatično djetinjstvo.
Pretrpjela je seksualno i fizičko zlostavljanje, majka ju je smjestila na posebnu skrb te je imala problema s težinom, hranom i tijelom uopće, zbog čega se podvrgnula operacijama i dramatično promijenila izgled. Bila je ovisna o pozivanju SOS-telefona za djecu, predstavljala se kao dječak i satima improvizirala različite priče da bi zadobila simpatije. Na taj je način “utjelovila” brojne naglaske i osobe. Tvrdi da se JT LeRoy u njoj pojavio sasvim slučajno, kada ju je psihoterapeut ohrabrio da počne zapisivati te svoje priče. U to vrijeme, potkraj 1990-ih, živjela je u San Franciscu, sanjala o glazbenoj karijeri te za život zarađivala na seksi telefonskim linijama, gdje je prikupila mnogo materijala za fikciju koju je kasnije pisala pod pseudonimom JT LeRoy. Njegov se lik činio puno atraktivnijim od nje, tada tridesetogodišnje majke. S vremenom je uspjela putem telefona upoznati svog avatara LeRoya s piscima kao što su Dennis Cooper i Bruce Benderson. A kad im je faksirala tekst koji je, kako su vjerovali, pisao tinejdžer amater LeRoy, bili su ugodno iznenađeni, kao i izdavači s kojima su je spojili.
Stvari su počele polagano izmicati kontroli kada je unovačila djevojku svog brata da glumi LeRoya. Svezali su joj grudi i prerušili je u Michaela Jacksona, dok je Laura Albert postala “Speedie” usvojivši smiješni londonski naglasak. Iako su neki mislili da je Asia Argento dio cijele zavjere, najveća obožavateljica JT LeRoya tvrdi da je prevarena baš kao i svi ostali. “Ovo je najšokantnija stvar koja mi se dogodila u životu, a vjerujte mi, ja sam kraljica šoka… To je nešto što ne mogu oprostiti. Teško je nositi ovo breme. Bit ću jako zahvalna ako se jednog dana prestanem ovako osjećati. Nisam mogla režirati filmove deset godina jer sam bila prevarena. Ja sam budala. Kako to nisam vidjela? Na mene je to utjecalo tako da se osjećam bezvrijedno, jer sam iskrena. Nakon toga sam izgubila samopouzdanje, trebalo mi je dugo da ga vratim. Bila sam izgubljena… Opraštanje je divno, ali ja to jednostavno ne mogu pustiti. Bila sam izmanipulirana i vrijeme je da to kažem”, objasnila je Argento novinarima.
Do trenutka kad su počeli promovirati film Argento je već postala umorna od nevjerojatnog dvojca LeRoy i Speedie. “Bili su kao Mariah Carey nezavisnih filmova, zahtijevali su banane iz Perua, organske bademe i modne darove poput torbice Fendi. Speedie je bila takav davež, dok je JT bio veseliji i zabavan – a to sam trebala primijetiti na vrijeme. Kako možeš biti tako veseo kada ti je život bio toliko nesretan?” zaključila je Argento. Feuerzeigov film nije jedina verzija ove priče. I Knoop je objavila svoju knjigu “Girl Boy Girl – How I Became JT LeRoy” 2008. godine u kojoj opisuje svoju maskaradu kao divlju avanturu, a Lauru Albert kao ljubomornu manipulatoricu te izražava žaljenje zbog svoje veze s Argento, koju opisuje do intimnih detalja. U dokumentarcu “The Cult of JT LeRoy”Marjorie Sturm iz 2014. godine cijela saga prikazana je u nešto manje ružičastim tonovima. Poput Argento, mnogi intervjuirani osjećali su se izdano i izmanipulirano jer je LeRoy, osim emocionalne podrške, tražio – i dobio – razne usluge te skupe poklone.
“Ova osoba natjerala me je da mislim kako će se ubiti ako s njom ne budem razgovarao”, rekao je jedan od intervjuiranih. Film ulazi dublje i u suđenja i presude zbog prevare iz 2007. godine. Albert je, naime, potpisivala ugovore pod imenom JT LeRoy i osnovala kompaniju u ime svojih aliasa, ali ne i u vlastito ime. U cijeli je “biznis” uvučen i ostatak njezine obitelji. Laura Albert je godinama poslije nudila brojna opravdanja za svoju prevaru. Jedno je da je JT LeRoy njezina osobna terapija i kanal kroz koji je mogla pisati. Ipak, danas može pisati i bez svojih aliasa, a trenutačno radi na memoarima. Koliko god se njezin postupak može činiti neetičnim i pogrešnim, velike su šanse da njezina djela nikad ne bi postigla toliku slavu bez maskarade s likom JT LeRoya. Fikcija je hrana za duše neispunjenih i nesretnih. Možda se treba zapitati zbog čega se tako snažno vežemo uz fiktivna i nedorečena djela, konstrukte i osobe.
Autor: Vedrana Sunko
Fotografije: Profimedia