Kad izgovaramo riječ “cvijet”, čini se nekako posve normalno sinestetički prizvati u svijest onu običnu, crvenu, simbol ljubavi, čistoće, jedan od najopjevanijih cvjetova duhovne baštine čovječanstva. Dama Ruža stara je čak 35 milijuna godina i ima najsloženije obiteljsko stablo od svih poznatih cvjetnih vrsta, a danas ih je više od 7000.
Uzgoj započinje oko 5000. godine prije Krista u Kini, gdje je ovaj cvijet bio toliko popularan da je u konačnici i zabranjen zbog vrtova koji su se proširili na poljoprivredne površine ugrozivši proizvodnju hrane. U mitologiji hindua, Brahma stvoritelj uobličio je Višnuu nevjestu Lakshmi od 108 velikih i 1008 malih ružinih latica. Stari Grci ružom su atribuirali razna božanstva. Pjesnik je Anakreont za Ružu držao da je izrasla iz morske pjene, na mjestu gdje se rodila i božica ljepote Afrodita, a o kraljevanju ruža nad svim cvijećem piše i Sapho, pjesnikinja s otoka Lezbosa, čiji je izričaj prepun žudnje, ljubavi i sna.
Ruža je sveta biljka i u islamskom nauku, gdje se vjeruje da je proizišla iz znoja proroka Muhameda, a Perzijanci bi, s ciljem odrješenja zlih duhova, prije no što ovaj kroči u njihov dom škropili tuđinca ružinom vodom. Rimsko je pak Carstvo svoju dekadenciju pokazivalo ružama. Carevibi punili svoje bazene i fontane ružinom vodom, a za svojih orgija sjedali na pokrivala od ružinih latica. No kršćanstvo će na ružu baciti posve novo svjetlo, gledajući u njoj krv i stradanje Isusovo.
Za pojavu različitih vrsta u Europi ponajviše treba zahvaliti Napoleonovoj supruzi, “Ruži s karipskog Martinika”, punim imenom Marie Josèphe Rose de Tasher de la Pagerie ili kraće Jozefini, koja je toliko ljubila ruže da je za vrijeme suprugovih ratovanja s Britanijom trošila goleme iznose na nabavu novih engleskih varijeteta, te se s britanskom aristokracijom natjecala u brojnosti egzota i novih križanaca. Tako je u vrtovima Châteaua de Malmaison bilo više od 250 cvjetnih vrsta, a slikar Pierre-Joseph Redouté Jozefinine će ruže ovjekovječiti u knjižici ‘Jardin de la Malmaison’, u kojoj je naslikano 170 vrsta ruža.
Višestoljetna kultiviranja ruža rađala su varijetetima zanimljivih boja i brojnosti latica. Upravo je tako nastala i slavna Rosa centifolia, “ruža sa stotinu latica”, koja prebiva u Francuskoj, Maroku i Egiptu, a uz tu mirisnu krasoticu možda najcjenjenije su Rosa gallica i Rosa damascena.
Gallica ili majska ruža nema toliko raskošan cvijet kao ostale vrste, ali je zato njezin miris iznimno ugodan i snažan, a raste i u brdskim područjima Hrvatske. Damascena ili damašćanska ruža podrijetlom je iz Sirije, a svoj dom pronalazi u Bugarskoj, otkud joj čest naziv - Bugarska ruža, te Turskoj, Rusiji, Pakistanu, Indiji, Iranu i Kini i jedna je od najpoznatijih mirišljavica koja osim iznimne arome ima i velike terapijske vrijednosti. Damašćanska i majska one su ruže čije se latice beru za dobivanje itekako cijenjenog ružina esencijalnog ulja. Branje ruža odvija se u rano jutro, dok je rose, a ruže unutar 7 sati trebaju biti destilirane kako bi se miris očuvao. Proizvesti pak jednu litru ružina ulja znači ubrati i do četiri tone ružinih latica pa ne začuđuje cijena kraljevske esencije od 5000 eura za tu količinu.
Benefitikraljice cvijeća poznati su tisućama godina - kao jedno od najdragocjenijih ulja u aromaterapiji, ulje ruže djeluje putem limbičnog sustava na najviše centre u mozgu otklanjajući depresiju, nervozu i stres te pomaže kod glavobolje, nesanice i, tko bi joj se nadao, kod liječenja impotencije. Ulje ruže je, jednom riječju - prijatelj.
Paul Poiretsvijetu je mode napravio isto što je suvremenik Picasso napravio likovnoj umjetnosti - korak naprijed. Fasciniran Kinom i estetikom Istoka, oslobađa Europljanke korzeta, a 1911. lansira mirisnu kolekciju pod nazivom ‘Les Parfums de Rosine’ u čast svoje pokojne kćeri Rosine. No tek će 1991. Marie Hélène Rogeon, pronašavši etikete za parfeme u podrumu svoga djeda koji je izrađivao boce za Maison Poiret, okupiti nekolicinu sjajnih parfumera i oživiti kućuDe Rosine na pariškom Les Jardins du Palais Royal. Jednostavno pravilo kuće je: svi mirisi posvećeni su ruži, u njenim najrazličitijim aromatičnim pojavljivanjima. Od pudrasto-irisaste ‘Pousierre de Rose’ do drvenaste ‘Rosa Flamenco’, od mošusno-kožne ‘Rose d’Homme’ do čokoladno-gurmanske ‘Rose praline’, od limunasto-čajne ‘Zeste de Rose’ do opulentne, flertujuće i prljave ‘Diabolo Rose’. Kuća broji više od 20 parfema među kojima će svaki ružomanijak zadovoljno pljesnuti rukama na tu paletu pas de deuxa, sentiša, koride i bordela uprizorenja ruže.
Početkom osamdesetih godina kuća Jean-Charles Brosseau predstavlja mirisnu kreaciju sastavljenu od aldehida, nota breskve, palisandra, geranija, ylang ylanga, irisa, cedra, vetivera, vanilije, meda, cimeta i jasno - ruže. ‘Ombre Rose’ evocira eleganciju i šarm belle époquea i s pravom se smatra istinskim klasikom ružinih i uopće parfema. Miris je kreirala Françoise Caron koja će u suradnji s mladim parfumerom Yannom Vasnierom kreirati i jednu iznimnu ružu za uspješnu crvenu seriju cijenjene kuće Comme des Garçons nazvavši ju jednostavno - ‘Rose’. I ona se čini takvom, jednostavnom. Sudeći po ostalim mirisnim sestrama iz iste - crvene linije, očekivao bi se rogati bik ili rasplamsala i u poznim godinama plesačica tanga. A kad tamo, jedna umilna ruža, koja na rubu modernog plesa koreografira priču marokanske i bugarske ruže, ružičastog papra, geranija, maline i začina. No kako predstava odmiče, tako se počne zaodijevati slojevitošću, ugurmanjuje se i taj “medeni” karakter zadržava na koži do kraja plesa. Možda nije ruža na koju se pada “na prvu”, ali svakako je jedna od onih koje se uvlače pod kožu.
Dimaste, smolaste, kožne, ambraste i note ruža sljubljuju se u parfemske priče tisuća noći oslikavajući Orijent. Sve nosiviji i urbanoj mladosti sve draži By Kilian predstavio je kolekciju koja ubraja pet mirisa inspiriranih Zaljevom čiji sastojci progovaraju vrijednosti Istoka: oud, ruža, tamjan, amber i mošus. Jedna od kreacija iz Killianove serije Arabian nights je i bliskoistočni mirisni dvokorak nazvan ‘Rose Oud’, sastavljen od nota turske ruže, ouda, šafrana i drveta guaiac. Ono što iznenađuje u ovoj kreaciji je neka očitost. Neka… neiznenadivost. Da - to jest ruža, i da - to jest oud. Ali kao da nedostaje onog svilenog pokrivala koje će razodijevanjem odabranima pokazati svu ljepotu lica. Upravo taj susret mistične i tamne smole i ruže i njoj pripadajućih ili nepripadajućih kompozicijskih nota u dinamiziranoj igri skrivenog i otvaranja prikazale su mnoge parfemske kuće.
Pierre Montale, čovjek zagonetne pojavnosti (mnogi se pitaju postoji li uopće), osnovao je 2003. u Parizu parfemsku kuću Montale. Boraveći godinama u Saudijskoj Arabiji, gdje je kreirao parfeme za plemstvo i kraljevstvo, Montale ljubav prema čudesnosti Zaljeva prenosi na zapad kreirajući iznimne mirisne slike. Montale je zasigurno prva zapadna kuća koja je svoju seriju parfema posvetila takozvanom tekućem zlatu – oudu (čija se vrijednost na tržištu procjenjuje na gotovo dvostruku od vrijednosti zlata), ali koje je jednako tako omiljen sastojak i ruža. Nepogrešivim potpisom Montale ružu upleće u razne kontekstualne forme: lirične ‘Candy Rose’, koketne ‘Roses Elixir’ i ‘Roses Musk’, fatalne ‘Aoud Queen Rose’ i ‘Aoud Damascus’, te mačoističke ‘Black Aoud’.
Iznimno je precizno strukturirana i ‘Dark Rose’ cijenjene kuće Czech & Speake. Kao sukus bugarske ruže, šafrana, pačulija, sandalovine, ambre, mošusa i ouda, sjajno balansirana, zamamna i svakako mnogo zanimljivija kompozicija od trun banalnog Killianova uprizorenja. No pokraj ‘Arapske ruže’ privatne kolekcije Armanija, svaka takva dihotonična ruža postaje blijeda i kao da oskudijeva i u vokabularu i u gramatici.
Prvoj kolekcijiArmani Privé2008. pridružila se i jedna romantična ruža,‘Rose Alexandrie’, sastavljena od nota bergamota, nerolija, mandarine, ruže i mimoze, no 2010. Armani otvara novo poglavlje predstavljajući ‘La Collection des Mille et une Nuits’, kolekciju inspiriranu arapskim tisućnoćnim pričama. Opjevane su trima spektakularnim parfemima: ‘Oud Royalom’, ‘Ambre Orientom’ te sjajnom ‘Rose d’Arabie’. U arapskoj se ruži damascena i ljubičica susreću s balzamičnim notama ambre, vanilije, kumarina, kašmerana, te zemljanim notama pačulija i ouda. Ona jest možda “by the book” ljepotica, koja igra po pravilima uobičajene prakse bliskoistočnih parfema, ali nikako “jedna od”, nikako dosadna i neprimjetna. Stvorena da traje na koži desetke sati, punog i izazovnog tijela i čudesno zavodljivih nota, zaokružena, zrela. Armanijeva arapska ljepoticanašla je zaljubljenike među kupcima iz Zaljeva, kao i među zapadnjacima koji žele evocirati barem jednu od bajkovitih noći.
No kraljica među kraljicama, ona pred kojom se u pozdrav duboko klanja, svakako je ‘Lyric Woman’ cijenjene kuće Amouage, spektakularna i kompleksna ružina oda predstavljena 2008. Lyric prikazuje tradicionalnu ružu, ali na jedinstven način, začinjena je, smolasta, orijentalna, bogata. Pikantni karakter kompozicije u visokim notama (bergamot, peckavi đumbir, kardamon, cimet) kontrastiran je toplom, baršunastom tamnom ružom i zaokružen ylang ylangom, jasminom, irisom uz potpisni tamjan kuće Amouage, vaniliju i pačuli u dnu kompozicije. Iako u svojoj strukturi cvjetni, Lyric progovara nekim mračnim intenzitetom, neke nove ruže, zanosne i ogrnute u svilu, jednostavno savršene ženstvenosti, snage i strasti. Ona, koju se odabire kao prvu među najboljima.
Muška parfemska inačica, ‘Lyric Man’, također je reprezentativna kreacija kuće, nešto “hladnija” u interpretaciji sa zelenim i citrusnim notama, ne oskudijevajući u začinskom kolopletu đumbira, muškatnog oraha i drvenastih nota borovine, sandalovine i tamjana. No ženska lira ipak je kompleksnija, a opet ju je lakše voljeti. Valja spomenuti i standardnu bočicu cijenjene parfemske kuće koja valove emocija (preneseni smisao riječi Amouage) prenosi tamnocrvenom bojom i ilustracijom “guste” ruže na kutiji u kojoj Lyric počiva.
Autor: Sanjin Kaštelan
Fotografije: Profimedia