Pomlađivanje lica ponovno se okreće kirurgiji: zašto sve više govorimo o faceliftu koji više ne izgleda kao nekad?
Zašto fileri i nekirurški tretmani ne mogu riješiti spuštanje tkiva te kada kirurgija postaje pravi izbor, pojašnjava dr. Mislav MalićGodinama su fileri, uređaji i drugi minimalno invazivni tretmani postali sinonim za pomlađivanje bez skalpela. No, njihova uloga nije ista kao uloga kirurških zahvata. Fileri mogu nadoknaditi volumen, tretmani mogu poboljšati kvalitetu i teksturu kože, ali nijedna od tih metoda ne može na isti način riješiti problem spuštanja tkiva i promijenjene anatomije lica.
Posljednje vrijeme sve češće čujemo pojam filler fatiguea. Riječ je o situacijama kad se s tretmanima nastavlja i onda kad za njih više nema prave indikacije. Problem, međutim, nisu fileri sami po sebi, nego njihovo prekomjerno ili pogrešno korištenje. Naime, ponavljani tretmani filerima i kolagen-stimulatorima mogu promijeniti karakteristike tkiva i njegove slojeve te eventualnu kasniju facelift kirurgiju učiniti tehnički zahtjevnijom.
O tome zašto pomlađivanje lica treba planirati dugoročno, zašto nije svaki znak starenja moguće liječiti istom metodom i kada kirurgija može biti pravi izbor, otkriva dr. Mislav Malić iz Poliklinike Malić.
Tri različita procesa starenja
“Gubitak volumena, promjenu kvalitete kože i spuštanje tkiva tri su različita procesa starenja i svaki treba gledati zasebno. Koža s vremenom gubi elastičnost i mijenja kvalitetu. Usporedno dolazi do gubitka volumena – smanjenja masnog tkiva, atrofije mišića i resorpcije kosti – zbog čega lice može izgledati uvučenije. Dublja meka tkiva pak postupno se spuštaju zbog slabljenja potpornih struktura i gravitacije. Problem nastaje kad spušteno tkivo pokušamo podići dodavanjem volumena ispod njega – tkivo time nije vraćeno na mjesto, samo je lice postalo voluminoznije. Tako s vremenom nastaju ona napuhana, neprirodna lica”, pojašnjava dr. Malić.
Fileri su, kaže, odlični kad volumen zaista nedostaje, primjerice u usnama, dok nekirurški tretmani mogu poboljšati kvalitetu kože. Ali ni jedno ni drugo ne vraća spušteno tkivo na raniji položaj, Stoga, naglašava ovaj stručnjak, prvo treba definirati što se zapravo liječi.
Nakon godina intenzivnog razvoja i široke primjene estetske medicine, bolje smo upoznali i njezine mogućnosti i granice. Nekirurški tretmani imaju svoje mjesto i dr. Malić ih ne vidi kao konkurenciju kirurgiji, no napominje kako danas jasnije znamo koji tretman rješava koji problem. Primjerice, kad je problem spuštanje tkiva, kirurška repozicija jedina ga stvarno vraća u željeni položaj.
Ultrazvučna analiza lica
Koliko prethodno aplicirani fileri, a posebno kolagen-stimulatori, uistinu mogu promijeniti tkivo?
“Nakon većeg broja tretmana anatomija koju zateknemo tijekom operacije može biti značajno promijenjena u odnosu na netretirano lice – nailazimo na ostatke materijala, fibrozu, priraslice i promijenjene slojeve kroz koje treba preparirati. To operaciju čini zahtjevnijom i može produljiti oporavak. Posebno smo oprezni kod pacijenata koji su godinama imali brojne tretmane, osobito kolagen-stimulatore, jer je tada preparacija manje predvidljiva. Estetske tretmane zato ne bismo trebali promatrati samo kroz pitanje što će napraviti danas, nego i kakav dugoročni plan imamo za svoje lice”, kaže dr. Malić.
Kad se osoba odluči za kirurško pomlađivanje u Poliklinici Malić, a ima povijest apliciranih hijaluronskih filera, predlažemo ultrazvučnu analizu lica. Ako se primijete hijaluronski fileri, inzistira se na njihovom otapanju.
Što se ne može ispraviti filerom?
Na pitanje koje znakove starenja nije moguće adekvatno riješiti nekirurškim metodama i kada kirurgija postaje pravi izbor, dr. Malić ističe da pritom nije presudna ni dob pacijenta ni broj prethodno učinjenih tretmana, već anatomija koju liječnik vidi pred sobom. Sukladno tome, izraženije spuštanje srednje i donje trećine lica, jowls, gubitak konture donje čeljusti, opuštenost vrata ili značajan višak kože ne mogu se adekvatno ispraviti filerom ili uređajem.
“Treba razbiti ideju da kirurgija dolazi tek kad smo isprobali sve ostalo. Ako je problem od početka kirurški, nema smisla godinama pokušavati postići kirurški rezultat nekirurškim metodama”, kaže dr. Malić.
Za njega je smisao modernog facelifta to da rezultat prati anatomiju koja se s godinama spustila, umjesto da se starenje ispravlja jednostavnim zatezanjem kože. U tom kontekstu spominje deep plane facelift koji nije samo dublji facelift, nego anatomski zahtjevna kirurgija u kojoj se oslobađaju potporne strukture i ligamenti lica kako bi se tkiva, spuštena pod utjecajem gravitacije, mobilizirala i repozicionirala bliže izvornom položaju.
Cilj je vratiti dublja tkiva, zajedno s kožom, u prirodniji položaj, bez tipičnog zategnutog, operiranog izgleda. Ta kombinacija, odnosno bolje razumijevanje granica nekirurških metoda i razvoj moderne kirurgije, glavni je razlog zaokreta prema faceliftingu i kirurgiji.
“Kirurg mora gledati lice kao cjelinu: gdje je izgubljena potpora, koji su se slojevi spustili i kako uskladiti lice i vrat. Kad potporu vratimo u dubljim strukturama, koža više ne mora nositi facelift – prati novu poziciju dubljih tkiva, a uklanja se samo stvarni višak. Tenzija na incizijama je time manja, što smanjuje rizik od problema s cijeljenjem i širokih ožiljaka”, kaže dr. Malić.
Anatomija lica i željeni rezultat
Osobi koja se dvoumi između nekirurških tretmana i kirurškog pomlađivanja, rekao bi, kaže ovaj stručnjak, da je kirurgija veći korak, ali da danas imamo spektar kirurških mogućnosti prilagođenih dobi, anatomiji i stupnju starenja lica.
“Kod mlađih pacijenata sve češće radimo endoskopski facelift – rezovi skriveni unutar vlasišta – kojim se dobro adresiraju prvi znakovi spuštanja u gornjem i srednjem dijelu lica. Na neki način ima i preventivnu komponentu, jer tkiva repozicioniramo u fazi kada su promjene još početne i vraćamo ih u vertikalniji položaj. Kod izraženijih znakova radimo cjelovitiju repoziciju lica i vrata kombinirajući i deep plane facelift zajedno s endoskopskim podizanjem obrva i/ili blefaroplastikom, a gdje je volumen zaista izgubljen, nadoknađujemo ga vlastitim masnim tkivom (lipofiling)”, kaže.
Najvažnije je, naglašava, ne birati tretman zato što je jednostavniji, nego onaj koji odgovara anatomiji i željenom rezultatu.
Kako izgleda dobar facelift? Može li promjena biti značajna, a da rezultat ipak ne „vrišti” da je osoba operirana?
“Apsolutno. Prirodan rezultat ponekad se pogrešno poistovjećuje s malom promjenom – zapravo, promjena može biti značajna, ali osoba mora zadržati svoj identitet lica, samo izgledati bolje, odmornije i mlađe. Možemo dobiti jasniju liniju čeljusti, vratiti spuštena tkiva, poboljšati konturu vrata i napraviti veliku razliku u ukupnom izgledu. Ono što ne želimo jest da netko prvo vidi operaciju, a tek onda osobu”, kaže dr. Malić.
Za njega je dobar facelift onaj kod kojeg je rezultat očit, ali nije očito kako je postignut. Promjena treba biti vidljiva, operacija ne!
*Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom Malić.