Vidite savršeno? Ovo je razlog zašto ipak trebate prekontrolirati oči
Vid se često počne provjeravati tek kada primijetimo da nešto nije u redu - slova nam postaju mutna, oči se brže umaraju ili počinjemo žmiriti kako bismo bolje vidjeli. No, redoviti pregledi vida važni su i kada nemamo nikakvih tegoba. Koliko često bismo zapravo trebali posjetiti oftalmologa?Činjenica da dobro vidimo ne znači nužno da su naše oči potpuno zdrave. Neke očne bolesti u početnim fazama mogu proći bez ikakvih simptoma, zbog čega se mogu otkriti tek tijekom pregleda. Upravo zato kontrola vida nije namijenjena samo osobama koje već imaju problem s vidom.
Koliko često treba kontrolirati vid?
Za zdravu odraslu osobu bez poznatih očnih bolesti i bez smetnji s vidom, učestalost pregleda može ovisiti o dobi, obiteljskoj anamnezi i drugim čimbenicima rizika.
Ako nemate nikakvih problema s vidom, pregled vida svakih nekoliko godina može biti dovoljan u mlađoj odrasloj dobi, dok se s povećanjem životne dobi preporučuju češće kontrole. Nakon 40. godine posebno je važno obratiti više pažnje na zdravlje očiju jer se povećava rizik od nekih dobnih promjena i očnih bolesti.
Nakon 60. godine pregledi se u pravilu preporučuju češće, često svake jedne do dvije godine, čak i ako osoba nema subjektivnih tegoba. Točan raspored ipak je najbolje odrediti s oftalmologom.
Zašto pregled ima smisla i kada dobro vidimo?
Oštrina vida samo je jedan dio zdravlja očiju. Tijekom oftalmološkog pregleda moguće je procijeniti različite strukture oka i uočiti promjene koje u početku ne moraju utjecati na svakodnevno gledanje. Primjerice, glaukom može dugo napredovati bez očitih simptoma, a rano otkrivanje promjena omogućuje pravodobno liječenje i praćenje. Slično vrijedi i za neke promjene na mrežnici ili očnom živcu.
Zato odgovor na pitanje 'Dobro vidim, pa mi pregled nije potreban?' nije uvijek jednostavan. Redovita kontrola može poslužiti upravo kao način da se eventualne promjene otkriju prije nego što počnu utjecati na vid.
Nakon 40. godine oči se mijenjaju
Jedna od najčešćih promjena koja se javlja s godinama je presbiopija, odnosno dobno slabljenje sposobnosti oka da fokusira predmete koji se nalaze blizu. Možemo primijetiti da mobitel ili knjigu moramo držati sve dalje od očiju, da sitna slova čitamo uz više svjetla ili da se oči brže umaraju tijekom rada na računalu. To nije razlog za paniku, već uobičajena dobna promjena, ali je dobar razlog za kontrolu vida.
Tko bi trebao dolaziti na kontrole češće?
Preporučeni interval pregleda nije isti za sve. Češće kontrole mogu biti potrebne osobama koje:
- imaju obiteljsku povijest očnih bolesti
- imaju dijabetes ili druge bolesti koje mogu utjecati na oči
- već imaju dijagnosticiranu očnu bolest
- uzimaju lijekove koji mogu utjecati na oči
- nose kontaktne leće
- imaju izraženu kratkovidnost ili druge probleme s vidom
- primijete nove ili nagle promjene vida
U tim slučajevima oftalmolog može preporučiti individualni raspored kontrola.
Kada ne treba čekati redovitu kontrolu?
Postoje simptomi kod kojih nije dobro čekati sljedeći rutinski pregled. Naglo pogoršanje vida, iznenadna pojava velikog broja 'mušica' pred očima, bljeskovi svjetla, osjećaj zavjese ili sjene u vidnom polju, jaka bol u oku ili naglo crvenilo uz poremećaj vida razlog su za što brži oftalmološki pregled.
Drugim riječima, redovita kontrola služi prevenciji, ali pojava novih simptoma mijenja situaciju, tada se pregled ne odgađa do 'sljedećeg termina'.
Ne čekajte da vam vid počne smetati
Ako nemate nikakvih problema s vidom, ne znači da morate svakih nekoliko mjeseci kontrolirati oči. No, nije dobro ni potpuno zanemariti očne preglede samo zato što svakodnevno vidite jasno.
Učestalost kontrola najbolje je prilagoditi dobi, zdravstvenom stanju i individualnim čimbenicima rizika. Za zdrave osobe bez tegoba dovoljan razmak može biti nekoliko godina, dok se nakon 40. i osobito 60. godine kontrole obično preporučuju češće.
Najvažnije je zapamtiti: dobar vid nije jedini pokazatelj zdravlja očiju. Redoviti pregledi mogu pomoći da se eventualne promjene uoče na vrijeme, kada još uvijek ne moraju uzrokovati nikakve simptome.