'Seksualno nasilje posljedica je povijesne nejednakosti i neravnopravnosti žena i muškaraca', govori dr. sc. Maja Mamula. U sklopu inicijative Denim Day psihologinja i koordinatorica Ženske sobe govori zašto je vrijeme da napokon moramo shvatiti da je nasilje nad ženama ozbiljan društveni problem te koji su neki od prvih koraka kako promijeniti negativne trendove i porast nasilja, što pokazuje i broj silovanja koji je prošle godine porastao gotovo za petinu.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u svom Izvješću o radu za 2025. istaknula je kako je ubijeno 18 žena i, za razliku prošlih godina, sve su ih ubile bliske osobe. Broj kaznenih djela silovanja porastao je za gotovo petinu i prijavljeno je 310 slučajeva, najviše u posljednjih deset godina. Nazadujemo li kao društvo?
Podaci iz Izvješća o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2025. koje navodite su iznimno zabrinjavajući i pokazuju da kao društvo još ne uspijevamo učinkovito zaštititi žene od dva dominantna oblika rodno uvjetovanog nasilja, a to su nasilje u obitelji i seksualno nasilje. Činjenica da su žene ubile njima bliske osobe jasno govori da za žene i dalje nema sigurnosti, pa ni u vlastitom domu. Sve nam to ukazuje da moramo shvatiti kako nasilje nad ženama nije niz izoliranih incidenata, nego ozbiljan društveni problem koji i dalje ne adresiramo na adekvatan način.
Što se tiče porasta broja prijavljenih silovanja, važno je razumjeti širi kontekst. Prije svega, treba krenuti od osnovne činjenice - silovanje je jedno od najtežih kaznenih djela koje se najmanje prijavljuje. Prema dostupnim svjetskim, ali i nacionalnim podacima, na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva.
Sustavno prateći broj prijavljenih silovanja, kao i broj svih kaznenih djela protiv spolne slobode, uočava se blagi trend porast broja prijava. Gledajući podatke unatrag pet godina, vidimo da se godišnje prijavi između 450 i 600 kaznenih djela protiv spolne slobode, od čega između 200 do 300 kaznenih djela silovanja. U 2025. prijavljen je dosad najveći broj tih kaznenih djela. Međutim, možemo otvoriti pitanje radi li se o intenziviranju seksualnog nasilja nad ženama ili povećanje broja prijava može djelomično ukazivati na to da smo kao društvo počeli uvoditi određene pozitivne promjene u prepoznavanju seksualnog nasilja i odnosu prema žrtvama, što može dovesti i do veće spremnosti žena da prijave nasilje.
Drugim riječima, stvarni razmjeri nasilja su značajno veći od onoga što vidimo u godišnjim statistikama policije i drugih institucija. Brojke koje vidimo nisu stvarna slika - one su samo vrh ledenog brijega. Seksualno nasilje je, nažalost, iznimno rasprostranjeno. Podaci Vijeća Europe, Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda i drugih ključnih aktera ukazuju na to da će jedna od pet žena tijekom života preživjeti pokušaj silovanja i/ili silovanje, kao i da će jedno od petero djece preživjeti neki oblik seksualnog nasilja do svoje osamnaeste godine. Istodobno, seksualno nasilje je još obavijeno šutnjom. Žrtve seksualnog nasilja rijetko će se nekome uopće povjeriti, a kamo li da će prijaviti preživljeno nasilje.
Kako promijeniti te negativne trendove?
Seksualno nasilje je posljedica povijesne nejednakosti i neravnopravnosti žena i muškaraca. Uzroci su u patrijarhalnom sustavu u kojem su duboko ukorijenjeni negativni stavovi prema ženama, diskriminacija, seksizam i mizoginija. Bez suočavanja s tim uzrocima, svaka intervencija ostaje parcijalna i kratkoročna. Upravo je seksualno nasilje okruženo velikim brojem mitova i predrasuda, od kojih su svi usmjereni protiv žrtava, koje učimo procesom socijalizacije od najranije dobi pa ih bez edukacije i sustavnih programa prevencije nastavljamo prenositi.
Promjena zahtijeva jasan, sustavan i dugoročan pristup, ali i političku volju. Nije dovoljno reagirati kada se nasilje već dogodi, nužno je ulagati u prevenciju, obrazovanje i ranu intervenciju. Prvi je korak svakako uvođenje programa prevencije seksualnog nasilja i rodne ravnopravnosti kao obaveznog sadržaja u odgojno-obrazovnim ustanovama od najranije dobi. Također je nužna sustavna i specijalizirana edukacija stručnjaka različitih profila koji rade i/ili dolaze u kontakt sa žrtvama. Uz to je svakako neizostavna podrška medija kako seksualno nasilje ne bi bila sporadična tema potaknuta nekim medijski eksponiranim slučajevima u kojima klikovi nadvladaju etičke standarde novinarstva, nego sustavno obrađivanje teme tako da se razbijaju predrasude o seksualnom nasilju i potiče empatija prema svima koji su preživjeli takvo iskustvo.
Nadalje, utemeljeno na gotovo 30 godina rada s osobama koje su preživjele seksualno nasilje, smatram da je ključno osigurati dostupne specijalizirane službe za žrtve, koje pružaju anonimnu, besplatnu i stručnu pomoć i podršku, utemeljenu na tri osnovna principa: rodno osjetljivom pristupu, pristupu usmjerenom na žrtvu i pristupu utemeljenom na razumijevanju traume. Takva podrška omogućuje žrtvama ne samo da dobiju pravodobnu pomoć, nego mogu utjecati i na povećanje broja prijava.
Uz sve navedeno, nužno je osigurati da institucije reagiraju pravodobno, stručno, empatično imajući na umu da su i oni jedan od koraka na putu ka oporavku žrtve, a ne samo izvor dodatne traumatizacije.
Bez koordiniranog djelovanja svih navedenih dionika, od sustava odgoja i obrazovanja, pravosuđa do specijaliziranih službi, teško možemo očekivati stvarne promjene.
Koliko je žena potražilo pomoć u Ženskoj sobi tijekom proteklih godinu dana? Tko vam se sve može obratiti?
U okviru Ženske sobe djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja, u kojem tim stručnjakinja specijaliziranih za područje seksualnog nasilja pruža besplatnu, anonimnu i pravodobnu pomoć i podršku svim žrtvama starijim od 15 godina.
Tijekom 2025. godine Centru se javila 371 osoba, od čega djevojke i žene čine više od 90%, a često nam se obraćaju članice i članovi obitelji i bliske osobe. Ukupno smo pružile 1860 različitih usluga, što jasno pokazuje koliko je potreba za podrškom velika.
Usprkos svim preprekama u radu, u Ženskoj sobi smo od osnivanja do danas pružile podršku za više od 3000 žrtava, kroz više od 19.000 pruženih usluga, što su stvarno impozantni brojevi.
Smatrate li da su i dalje preblage kazne za seksualno nasilje?
Kazne su važan dio odgovora na seksualno nasilje, one su odraz žrtvine želje i potrebe da počinitelj bude pravedno kažnjen. Problem nije samo u visini kazni, nego i u njihovoj dosljednoj primjeni. U praksi i dalje vidimo neujednačeno postupanje i situacije u kojima kazne ne odražavaju težinu počinjenog djela.
Važno je naglasiti da, osim što se seksualno nasilje iznimno rijetko prijavljuje, prema istraživanjima iz Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i nekih drugih zemalja, radi se o kaznenim djelima za koje je utvrđen najveći broj odbačaja od prijave do pravomoćne presude - samo 10% završi pravomoćnom presudom. Kada uzmemo u obzir tu činjenicu, kao i izricanje kazni u donjoj trećini zapriječenog raspona, na što je ukazala pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, onda nam je prilično jasno da za mnoge žrtve put do pravde nije samo dug, nego i izrazito neizvjestan.
U cijelom tom postupku iznimno je važno kako sustav postupa prema žrtvama od trenutka prijave do pravomoćne presude. Kada žene tijekom tog postupka opetovano doživljavaju nepovjerenje, propitivanje i okrivljavanje, šalje se poruka da sustav za njih nije sigurno mjesto.
Kako osnažiti žene da u većoj mjeri prijavljuju silovanja i seksualne napade? Koliko kampanje poput Denim Daya u tome pomažu?
Kao što sam već napomenula, žrtve seksualnog nasilja se rijetko odluče prijaviti preživljeno nasilje. Prema istraživanju Ženske sobe iz 2024. godine, najčešći razlozi koji pridonose odluci žrtava da ne prijave nasilje su strah od osude i osjećaj srama (54,6%), nepovjerenje u institucije (43,1%), dugotrajni kazneno-pravni postupci (25,6%) i strah od počinitelja (24,8%).
Ako želimo povećati broj prijava, trebamo shvatiti da osnaživanje žena počinje vjerovanjem. Vjerovanjem u njezino iskustvo, priznavanje njezine boli, kako od bliskih osoba, tako i od nadležnih institucija. Istodobno, ženama je potrebno i povjerenje u sustav. Ako vjeruju da će biti zaštićene, da će ih se shvatiti ozbiljno i da neće biti okrivljavane, veća je vjerojatnost da će prijaviti nasilje. Zato kampanje poput Denim Daya imaju iznimno važnu ulogu jer jasno i glasno razbijaju štetne mitove o seksualnom nasilju, uključujući onaj vrlo čest da je odjeća poziv i pristanak. Odjeća nikada nije pristanak - i to je poruka koju kao društvo još moramo učiti. To je jednostavna, ali snažna poruka koju treba ponavljati i izgovarati na glas jer se odgovornost za nasilje prečesto prebacuje na žrtve. Denim Day nas podsjeća da je odgovornost uvijek i isključivo na počinitelju.