Maja Cvjetković i njen partner Murat ovog ljeta proživjeli posebno iskustvo: 'To je posebna povezanost'
Maji Cvjetković ovo je ljeto u znaku putovanja, no među svim destinacijama Turska je zauzela posebno mjesto - zbog prilike da je upozna iz jedne puno osobnije perspektive.Od krune Miss Hrvatske 2005., preko brojnih putovanja i života pod budnim okom javnosti do danas 40-godišnja Maja Cvjetković naučila je da se najljepše životne priče često kriju u jednostavnim trenucima. Šibenčanka se danas uspješno bavi poduzetništvom te je CEO Superbrands Croatia, ali najponosnija je na to što je mama osmogodišnje Vite. A uz sve obaveze, naravno, nađe se mjesta i za putovanja. Ovog je ljeta njezin kofer gotovo u svakom trenutku spreman, od Turske, Paga, Lošinja do Hvara. No u ovogodišnjoj ljetnoj priči posebno je poglavlje pripalo Turskoj, za koju je veže i ljubav. Njezin partner Murat pokazao joj je tu zemlju na dva kontinenta iz nešto drugačije, osobnije perspektive. A u razgovoru nam je otkrila što ju je to ondje posebno oduševilo, kakva je Vita kao mala svjetska putnica te kako dosad izgleda njezino dinamično ljeto.
Vaše je ljeto ove godine poprilično dinamično - Turska, Pag, Lošinj, a uskoro i Hvar. Jeste li osoba koja voli imati plan ili se prepustite trenutku?
Da budem iskrena, ovo mi je stvarno jako dobro i dinamično ljeto. Još nije gotovo, ali imam osjećaj da mi je prošlo brže nego ijedno do sada. Obišla sam stvarno puno toga, bili smo posvuda i još imamo planova. Volim imati neki okvirni plan te znati otprilike gdje idem i što želim, ali jednako tako obožavam kada se potpuno neplanirano pojavi neka zanimljiva ideja ili prilika. Tada vrlo lako promijenim sve planove. Tako da kod mene plan postoji, ali nikada nije fiksan - uvijek ima mjesta za nešto spontano.
Kad biste ovo ljeto morali opisati jednom fotografijom, što bi bilo na njoj?
Definitivno bi na toj fotografiji bila Vita, s najvećim osmijehom na licu. Mislim da me ništa ne može učiniti sretnijom od njezine sreće. Trudim se dati svoj maksimum kako bi jednog dana svoje djetinjstvo pamtila kao jedno lijepo i bezbrižno razdoblje, možda čak pomalo kao djetinjstvo iz bajke. Najbolji primjer dogodio se upravo nekidan. Vita je poželjela da kampiramo na plaži i meni je to bilo dovoljno. Kupile smo šator, ponijele deke iz stana, prijenosni hladnjak i sve što nam treba te provele noć na plaži gledajući nebo i meteore. Ona se u pet ujutro probudila kao najsretnije dijete na svijetu, a ja nisam bila sigurna jesam li uopće spavala. Ali upravo su to trenuci koje pamtimo. Za najljepše uspomene često vam ne treba luksuz - ponekad su dovoljni šator, nekoliko deka, plaža, zvjezdano nebo i osoba koju volite. Njezin osmijeh na toj zamišljenoj fotografiji zapravo bi najbolje opisao cijelo moje ljeto.
Što je za vas savršen godišnji odmor? I je li se to promijenilo otkad ste postali mama?
Potpuno se promijenilo. Prije sam razmišljala gdje ću s prijateljicama i društvom, gdje ćemo izaći i kakav nas provod čeka. Danas, kada zamislim savršen godišnji odmor, vidim neki mali otok prepun obitelji s djecom. Vita vozi bicikl i igra se s drugom djecom, možda negdje prodaje školjkice koje je pronašla, a ja sjedim u malom restoranu uz more, jedem ribu i promatram ljude kako šeću. To mi danas zvuči kao potpuni mir. A onda se, naravno, probudi onaj drugi dio mene koji želi da Vita sve vidi, da putujemo, istražujemo i svaki drugi dan budemo negdje drugdje. Mir i moja potreba da stalno nešto istražujemo baš i ne idu uvijek zajedno. Zato je naš savršen odmor zapravo kombinacija svega. Jedino što je sigurno jest da se moja definicija savršenog odmora otkad sam postala mama potpuno promijenila.
Postoji li ona jedna stvar koju uvijek nosite sa sobom na more, bez obzira na destinaciju?
SPF 50 i kapa za sunce su obavezni, prvenstveno zbog Vite. Moram priznati da sebe nikada nisam pazila toliko koliko pazim nju, ali kada je ona u pitanju, tu nema pregovora. I, naravno, mobitel. Danas mi je teško zamisliti putovanje bez njega jer je na njemu doslovno sve - posao, fotografije, rezervacije, avionske karte, navigacija… praktički pola života.
A koliko se Maja na godišnjem razlikuje od Maje u Zagrebu? Jeste li sposobni isključiti mobitel i obaveze ili vam to teško pada?
Prilično se razlikuje. U Zagrebu živim potpuno drugim ritmom - sastanci, pozivi, mailovi, organizacija, posao, a uz to Vita ima školu, glazbenu školu i svoje aktivnosti. Život nam je dosta vezan uz raspored. Na moru je sve sporije, ležernije i spontanije. Ali mobitel ne mogu potpuno isključiti. Mislim da me moji roditelji dva dana ne mogu dobiti, pronašla bi me policija gdje god se nalazila. A tu je i posao. Kada imate svoju kompaniju, teško postoji godišnji odmor u klasičnom smislu tijekom kojeg se možete potpuno isključiti. Posao nikada ne staje sto posto.
Ovo ste ljeto bili i u Turskoj s partnerom Muratom. Koja mjesta ste sve obišli i što vas je oduševilo, a što razočaralo?
Turska mi je bila prekrasno iskustvo i jako mi je drago što smo odlučili dio ljeta provesti ondje. Istanbul sam već ranije posjetila i smatram ga fascinantnim gradom, ali ovoga puta bilo mi je posebno zanimljivo upoznati potpuno drugačiju stranu Turske. Muratovi roditelji žive u Kusadasıju pa je to bila naša baza. Sletjeli smo u Izmir i napravili pravi road trip - Kusadası, Efez, Pamukkale, Bodrum i brojna manja mjesta usput koja izgledaju kao iz bajke. Efez me impresionirao svojom poviješću i izgledom, a Pamukkale je jedno od onih mjesta čije ste fotografije vidjeli bezbroj puta, ali uživo je ipak to nešto sasvim drugo. Mislim da ga svatko tko ima priliku treba barem jednom posjetiti. Bodrum mi je također prekrasan i rekla bih da je od mjesta koja smo posjetili ondje najizraženiji taj luksuzniji dio turskog turizma. Na kraju smo iz Kusadasıja otišli čak i brodom na Samos, koji je udaljen otprilike sat vremena. Cijelo putovanje pamtim po iznimno pozitivnom iskustvu i definitivno bih ga ponovila.
A kada biste morali birati, njihova ili naša gastronomija? Možete li izdvojiti neka jela, dati preporuke što obavezno probati, a što izbjeći?
Moram biti malo pristrana - izabrala bih našu obalu, našu gastronomiju i sve naše. Možda je stvar navike, ali naša hrana mi je ipak draža. S druge strane, turska gastronomija je vrlo raznovrsna i ukusna, a posebno mi se sviđa njihova kultura doručka. Veliki stol, različite vrste meze, gözleme i bezbroj malih dodataka, a svi sjede zajedno i druže se. Sve izgleda prekrasno, a još je bolje što se oko hrane kod njih stvara pravi mali društveni ritual. I moram priznati da su im slastice posebna kategorija.
Uvijek slušamo kako je Turska puna živopisnih bazara. Jeste li pronašli nešto posebno?
Bazari su definitivno posebno iskustvo - sve je šareno, glasno, prepuno ljudi i svega što možete zamisliti. Osobno mi jedino stvara malu nelagodu to što vas prodavači neprestano dozivaju: 'Dođi ovdje, pogledaj ovo, probaj ono…' Nisam baš osoba koja se najbolje snalazi u takvom načinu kupnje. Ali jasno mi je da je upravo to dio njihove kulture i cijelog doživljaja bazara. Moj šoping je na kraju bio nešto drugačiji - kupovala sam magnete, Viti razne sitnice, šalice i stvari koje će nas kasnije podsjećati na putovanje.
S obzirom na to da je vaš partner Murat iz Turske, je li vam on najbolji turistički vodič ili se ponekad ipak ne slažete u biranju lokacija koje ćete razgledati?
Definitivno je bio moj najbolji vodič, ali kod njega je priča s Turskom prije svega emotivna. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, ali kao dijete i kasnije tijekom odrastanja ljeta je provodio u Turskoj pa ga za nju vežu brojne uspomene i posebna povezanost. Upravo mi je zato bilo još ljepše upoznavati Tursku kroz njegove oči i posjećivati mjesta koja za njega imaju neko značenje. Velika prednost bili su nam i njegovi roditelji koji žive u Kusadasıju. Zahvaljujući njima Tursku nisam doživjela samo kao turist, nego sam upoznala i jedan puno autentičniji, obiteljski dio života.
Možemo onda reći da ste uz njega zavoljeli tursku kulturu, običaje i način života?
Definitivno sam zavoljela tursku glazbu. Ima neku posebnu energiju i emociju koja mi se jako sviđa. Ali ono što me možda najviše osvojilo jest njihovo gostoprimstvo. Gdje god sam došla, osjećala sam se izuzetno ugodno i dobrodošlo. Ljudi se zaista trude pokazati vam da ste njihov gost i žele da se osjećate kao kod kuće. A posebno mi se sviđa i njihova kultura doručka - veliki stol, mnogo različitih jela, svi sjede zajedno, razgovaraju i nikamo ne žure. To je lijep ritual zajedništva.
A što je njemu najzanimljivije ili najdraže u Hrvatskoj?
Mislim da se Murat polako, ali potpuno zaljubio u Hrvatsku. Obožava našu obalu, more, hranu, ali i ljude. Posebno mu se sviđa ta naša opuštenost, nasmijanost i dobra energija. Zapravo, mislim da bi se sutra bez puno razmišljanja preselio u Dalmaciju. Jedino mu ne ide u prilog što je moj život ipak vezan uz Zagreb. Ali kada smo na moru, stvarno uživa u svemu, od hrane i naših običaja do tog jednostavnog dalmatinskog načina života. Putovala sam i vidjela zaista puno prekrasnih mjesta, ali svaki put kad se vratim, ponovno pomislim isto - Hrvatska je za mene ipak najljepša.
Kada putujete udvoje, jeste li više romantični tipovi koji traže male skrivene restorane i zalaske sunca ili ste ipak avanturisti koji žele što više vidjeti?
Mi smo zapravo kombinacija svega, samo što ja imam nešto više energije od Murata. On više uživa u zalascima sunca, dugim kavama, sjedenju uz more i promatranju svega oko sebe. Ja bih, s druge strane, najradije u istom danu otišla na tri nova mjesta, popela se na planinu, skočila u more te, da mogu, usput otišla i na Mars. Jednostavno sam takva - uvijek me vuče nešto novo i dinamično. Ali upravo zato dobro funkcioniramo. On ponekad malo uspori mene, ja malo ubrzam njega pa tako pronađemo svoju zlatnu sredinu.
Kakva je Vita putnica? Koliko često pita: 'Mama, jesmo li stigli već?'
Moja najdraža suputnica odavno je prestala pitati: 'Mama, jesmo li stigli?' Sada smo već došle do faze u kojoj ona predlaže destinacije, a trenutačno su joj na listi Japan i Australija. Vita putuje odmalena i to je za nju nešto potpuno prirodno. Veseli se novim zemljama, ljudima i iskustvima te već ima veliku želju upoznavati svijet. To me posebno raduje jer mislim da su putovanja jedna od najljepših stvari koje joj mogu pružiti. Jedva čekam vidjeti gdje će nas sve život odvesti te nastaviti istraživati svijet sa svojom malom suputnicom.
A kako izgleda njezino idealno ljeto?
Vitino idealno ljeto zapravo je satkano od onih najjednostavnijih dječjih radosti. Njoj je najvažnije da je okružena ljudima koje voli - prijateljima, roditeljima, bakom i djedom, rodicom - i, naravno, svojim životinjama. Ne trebaju joj nikakve spektakularne stvari da bi bila sretna. Veseli je vožnja biciklom, ronjenje u potrazi za školjkama, skakanje u more, pedalina, SUP, pašteta na plaži i spavanje u šatoru pod zvijezdama. Ona je dijete koje u sebi nosi puno radosti i još se iskreno oduševljava malim stvarima. Voljela bih da što dulje zadrži tu sposobnost da bude potpuno sretna zbog nečega što nama odraslima izgleda sasvim obično. Jer upravo su to stvari koje bi djecu i trebale veseliti - sloboda, igra, ljudi koje vole i osjećaj da ljeto traje beskonačno.
A imate li neki vaš mali ritual kada ste zajedno na moru, nešto što svako ljeto morate napraviti?
Nemamo. Imamo naše šetnje, druženja s dragim ljudima i male zajedničke trenutke koji nam se dogode spontano. Zapravo, što sam starija i svjesnija koliko život brzo prolazi, sve mi je manje važno stvarati savršene planove, a sve važnije zaista biti prisutna u onome što se upravo događa. Mislim da često jurimo za sljedećim putovanjem, sljedećim događajem ili nečim što tek dolazi, a zaboravimo zastati i shvatiti koliko smo sretni u ovom trenutku. Danas sam prije svega zahvalna na zdravlju, na ljudima koje volim i koji su uz mene te na svim tim naizgled običnim trenucima koje zajedno proživljavamo. Ako imam neki ritual koji bih željela zadržati, onda je to upravo taj - što češće osvijestiti koliko je lijepo ono što već imamo i poželjeti da traje što dulje.
A jeste li stroga mama kada je riječ o mobitelu i ekranima na odmoru ili ljeti ipak vrijedi pravilo ‘samo se zabavljaj’?
Moram priznati da stvarno ne volim vidjeti Vitu dugo na mobitelu. To mi stvara neki nemir i trudim se organizirati joj dane tako da za ekran zapravo ima što manje vremena. Tijekom školske godine to je puno jednostavnije - škola, glazbena škola i ostale aktivnosti ispune joj dan. Na odmoru je drugačije pa tada to zahtijeva puno veći angažman nas roditelja. Ako nema djece i društva oko nje, onda ćemo se mi igrati, skakati u more, voziti SUP, nešto istraživati ili izmisliti neku novu aktivnost. Meni je gotovo sve bolja opcija od toga da dijete satima sjedi s mobitelom u ruci. Naravno, lagala bih kada bih rekla da Vita nikada nije na mobitelu. Ne želim stvarati ni zabrane zbog kojih će joj mobitel postati još zanimljiviji. Ali nastojim vrijeme pred ekranom svesti na minimum i pokazati joj da se najzanimljivije stvari ipak događaju izvan njega.
Budući da ste Šibenčanka, postoji li za vas uopće mjesto koje može pobijediti Dalmaciju?
Za mene zasad ne postoji mjesto koje može pobijediti Dalmaciju. Putovala sam puno, vidjela prekrasne zemlje, mora, otoke i obale, ali još tvrdim da ništa nema tu kombinaciju koju ima Dalmacija - ljepotu mora i obale, hranu, ljude, atmosferu i način života. Možete otputovati na drugi kraj svijeta i oduševiti se onime što vidite, ali kada se vratite u Dalmaciju, postoji taj poseban osjećaj da ste upravo ondje gdje pripadate. Za mene je to teško nadmašiti. I nakon svega što sam dosad vidjela, i dalje mislim isto - najljepše je ipak naše.
Više fotografija pogledajte u galeriji: