'Imam sreću što razumije moje ludosti': Mario Mihelj za Story o supruzi, putovanjima i novoj sezoni 'MasterChefa'
Chef Mario Mihelj otkriva zašto na putovanjima ne broji kalorije, što ga je osvojilo u Baskiji, zašto u Makedoniju ide po pravi ajvar te kako izgleda njegov idealan bijeg od kuhinje i kamera.Za njega putovanja nisu samo razgledavanje znamenitosti i fotografiranje lijepih mjesta. Putovati znači zaviriti na tržnicu, sjesti za stol s lokalnim ljudima, kušati ono što oni jedu i otkriti priču koja stoji iza svakog tanjura. Chef i televizijsko lice Mario Mihelj privatno tako gotovo ne razlikuje posao od godišnjeg odmora, pogotovo kada je riječ o dobroj hrani. Nakon gastro putovanja kroz Francusku i Španjolsku, na kojima je posebno uživao u okusima Biarritza, San Sebastiána i Bilbaa, već planira novu avanturu - Makedoniju. U razgovoru nam je otkrio zašto je Baskija prava lekcija o jednostavnosti, kako izgleda njegovo 'muško' putovanje, što supruga kaže na njegove gastronomske ekspedicije, ali i što gledatelje očekuje u novoj sezoni 'MasterChefa' koji u ponedjeljak, 14. rujna, kreće na Novoj TV, a dan prije na platformi Nova Play.
Vi ste doista spojili privatno i poslovno pa se može reći da su vaša privatna putovanja isprepletena poslovnim… Dokaz je to da baš volite ono što radite - putujete i uživate u hrani!?
Pa meni je zapravo najveći problem što ne znam kada sam na poslu, a kada na godišnjem (smijeh). Ako odem negdje privatno, normalno da ću gledati gdje se dobro jede. Ne mogu proći pored tržnice, restorana ili nekog malog lokalnog mjesta i praviti se da me ne zanima. Hrana mi je dio putovanja. Ne idem samo gledati znamenitosti, želim znati što ljudi tamo jedu, kako jedu i zašto baš tako jedu. Tako da je kod mene godišnji često samo malo bolje organiziran radni dan.
Jeste li štreber, ponavljate li gastro gradivo prije svakog putovanja?
Jesam. I to ozbiljan štreber :) Prije puta obavezno malo proučim teren. Što se jede, gdje se jede, koje su namirnice karakteristične, koji su restorani zanimljivi, gdje je dobra tržnica… Ali pazim da ne pretjeram. Ne želim doći negdje s Excel tablicom i reći: 'U 12:17 moramo biti ovdje jer imamo rezervaciju za najbolju paštetu u gradu.' Ipak volim ostaviti prostora da me mjesto samo iznenadi.
Poznato je da se na putovanjima opustimo, ne razmišljamo o kalorijama… Jeste li i vi skloni tome te imate li ritual detoksa nakon putovanja?
Apsolutno ne razmišljam o kalorijama. To je moj godišnji odmor od kalorija. Ako idem u Španjolsku, neću jesti salatu zato što sam jučer pojeo previše. Želim probati sve. Pintxose, ribu, meso, desert, vino… Sve! A nakon povratka nema nikakvog ludog detoksa. Nekoliko dana malo lakše hrane, puno vode i više kretanja. Nije problem pojesti puno na putovanju. Problem je ako ti putovanje traje šest mjeseci (smijeh).
Posljednje putovanje s prijateljima odvelo vas je u Francusku i Španjolsku, birate li po principu - okrenete globus pa gdje ubodete prstom?
Nije baš globus, ali nije ni daleko od toga. Imamo jedan vrlo jednostavan kriterij: da je mjesto dobro za jelo i piće te da imamo što vidjeti. A kada ideš s ekipom koja voli gastronomiju, destinacija se dosta brzo suzi. Nitko neće reći: 'Ajmo negdje gdje nema ništa za jelo.' To nam nije u užem izboru.
Što ste ondje novo doznali o hrani?
Da je jednostavnost i dalje jedna od najtežih stvari u kuhinji. Pogotovo u Baskiji. Uzmeš vrhunsku ribu, dobar proizvod, napraviš minimum i pustiš ga da govori sam za sebe. Mi chefovi ponekad imamo problem što želimo pokazati koliko znamo. A zapravo je najveća vještina znati kada stati.
Što vas je oduševilo u Biarritzu, što u San Sebastiánu i Bilbau?
Biarritz - ocean i taj francuski šarm. Sve izgleda dobro čak i kada ništa posebno ne radiš. San Sebastián - tu sam gastronomski jednostavno pustio kočnice. Pintxosi na svakom koraku, odlična riba, atmosfera… Grad je opasan za čovjeka koji voli jesti. Bilbao mi je bio super zbog energije grada. Malo siroviji, urbaniji, drugačiji. I ima jako dobru gastronomiju. Ako moram sažeti - Biarritz za uživanje, San Sebastián za jelo, Bilbao za istraživanje.
Jeste li više francuzoljubac ili pak preferirate španjolsku kuhinju?
Ne tjerajte me da biram između dvije žene (smijeh). Francuska je majka gastronomije. Tehnika, umaci, temeljci, preciznost… tu nema rasprave. Ali i Španjolska ima tu neku slobodu. Manje filozofiranja, više uživanja i zato mi je jako bliska. Ako baš moram birati za stolom, možda bih trenutačno sjeo u Španjolsku. Ali u kuhinji bih ipak volio imati francusku školu.
Već ste isplanirali sljedeće putovanje. Recite nam nešto o nadolazećoj makedonskoj avanturi?
Makedonija je sljedeća na redu i baš joj se veselim. Tamo me najviše zanimaju ljudi i lokalne namirnice - paprike, rajčice, patlidžani, sirevi, janjetina, vino… Ima tu puno stvari koje kod nas prolaze ispod radara. I, naravno, neću ići tamo da bih jeo fine dining. Hoću jesti ono što jedu Makedonci. Ako se vratim bez ajvara u gepeku, putovanje nije bilo uspješno.
Kako supruga reagira na ta 'muška putovanja'?
Mislim da je s vremenom razvila vrlo zdrav odnos prema tome. Kad kažem: 'Idem s dečkima na par dana', ona više ni ne pita gdje spavamo. Pita: 'Dobro, a gdje ćete jesti?' Ali stvarno, imam sreću što razumije moj posao i moje ludosti. A iskreno, i ja imam pravilo - muško putovanje je muško putovanje, ali uvijek se moram vratiti kući. To je najvažniji dio itinerara.
Kako se naziva to vaše putoholičarsko društvo? Jesu li to sve znalci o gastro temama?
Nemamo još službeni naziv, ali mogli bismo ga registrirati kao 'Društvo za prekomjerno uživanje u hrani i piću'. Nisu svi chefovi, ali svi su jako zainteresirani za hranu. I to je zapravo najbolja kombinacija. Jer kada putuješ s ljudima koji samo jedu, ti biraš restoran. Kada putuješ s ljudima koji razumiju hranu, nakon večere još dva sata raspravljate zašto je nešto bilo dobro. To je već ozbiljan problem.
Što nas čeka u novoj sezoni 'MasterChefa'?
Čeka nas svašta. Dobrih tanjura, bit će i nekih manje uspješnih tanjura, smijeha, živciranja, zabave, suza… sve što ide uz 'MasterChef'. I kandidata koji će nas iznenaditi. Meni je najzanimljivije kada kandidat napravi nešto što nisam očekivao. Ne mora uvijek biti savršeno. Bitno mi je da vidim da razmišlja, da ima karakter i da želi učiti. A hoćemo li mi biti strogi? Pa hoćemo (smijeh).
Volite li se gledati na TV-u? Što vam prvo padne na pamet kada svoje lice ugledate na malim ekranima?
Ne mogu reći da sjednem pred televizor i kažem: 'Ajde, Mario, da vidimo kako si danas odradio.' Ali naravno da se pogledam. I uvijek prvo primijetim nešto što bih promijenio. Frizuru, izraz lica, neku rečenicu… Čovjek je sebi uvijek najgori kritičar. Ali nakon nekoliko sezona naučiš se opustiti. Kamera uhvati jednu verziju tebe, ali puno mi je važnije kakav sam kada se kamera ugasi.
I za sve kojima svakodnevno ulazite u dnevni boravak - otkrijte nam tri stvari koje ne znamo o vama!
Prvo - volim brzinu. Motori, brod, bordanje na snijegu… Sve što ima malo adrenalina meni je zanimljivo. Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto mi je kuhinja prirodno okruženje. Ni tamo nikad nije dosadno. (smijeh) Drugo - veliki sam zaljubljenik u prirodu i planinarenje, tu čistim misli i glavu. I treće - ljudi misle da chef kod kuće stalno kuha. Zapravo jako volim kada netko drugi kuha za mene. Kad nisam na poslu, najdraže mi je sjesti za stol, uzeti vilicu i reći: 'Dečki, sad vi malo.'