Nova generacija domaće umjetničke scene izlaže u Laubi. Ovu izložbu vrijedi uvrstiti u planove
Od obiteljskih uspomena i dječjih igara do digitalnih krajolika i tapiserije, ovogodišnji Erste fragmenti donose različite umjetničke izraze i teme koje nas se itekako tiču.Otkriti umjetnicu ili umjetnika čiji ćemo rad poželjeti nastaviti pratiti poseban je dio odlaska na izložbe. Ponekad nas privuče neobičan materijal, ponekad prepoznatljiv prizor, a ponekad detalj zbog kojeg se vratimo nekoliko koraka i pogledamo ponovno. Upravo takve susrete ovih dana omogućuju Erste fragmenti u zagrebačkoj Laubi.
Njihovo 22. izdanje donosi radove mladih umjetnica i umjetnika koji motive iz svakodnevice pretvaraju u povod za razgovor o sjećanju, odrastanju i suvremenom društvu. Dječje igre, fotografije iz obiteljskih albuma i krajolici koje poznajemo s digitalnih zaslona ovdje dobivaju drukčija značenja. Izložbu možete razgledati do 10. studenoga, a raznolikost tema i tehnika dobar je razlog da je uvrstite u svoj kulturni raspored.
Više od prilike za izlaganje
Dobra ideja i sati provedeni u ateljeu tek su dio početka umjetničke karijere. Jednako je važno da radovi dobiju priliku za susret s publikom, privuku pažnju struke i pronađu mjesto u nečijoj kolekciji. Upravo u tome mladim umjetnicama i umjetnicima već više od dva desetljeća pomažu Erste fragmenti.
Kako je istaknuo Vanja Babić, predsjednik stručnog povjerenstva za otkup radova i kustos izložbe, riječ je o najdugovječnijem domaćem otkupnom natječaju namijenjenom isključivo umjetnicama i umjetnicima do 30. godine života. Interesa ni ove godine nije nedostajalo: među tristotinjak prijava povjerenstvo je za otkup odabralo devet radova.
Dobitinica Grand Prixa stručnog žirija u ovogodišnjem je izdanju Katarina Kovčalija, akademska slikarica i mlada nastavnica likovne kulture, koja nije krila oduševljenje, ali i iznenađenje, osvojenom nagradom. Potaknuta željom da svoje radove predstavi široj publici te vođena željom za novim iskustvima svjesna je kako nagrada predstavlja toliko potreban vjetar u leđa.
Za mlade umjetnice i umjetnike Erste fragmenti donose financijsku podršku, veću vidljivost i poticaj za nove radove, izložbe i suradnje. Nama, pak, pružaju priliku da upoznamo različite umjetničke rukopise i možda otkrijemo autoricu ili autora čijoj ćemo se sljedećoj izložbi posebno veseliti.
Poznati prizori koji bude nove osjećaje
Dječje igre, obiteljske fotografije i ljuljačke u parku na prvi nas pogled vraćaju u vrijeme odrastanja. No radovi na ovogodišnjim Erste fragmentima ne zadržavaju nas samo u nostalgiji. U poznate prizore uvlače iznenađenje, nelagodu ili sjetu, pa nas ono što nas je isprva privuklo ubrzo potakne da pogledamo pažljivije.
U radovima Karla Kopića i Magdalene Katarine Petrčić dječja igra susreće uznemirujuće detalje svijeta odraslih. Iza prizora bezbrižne zabave pojavljuju se pitanja natjecanja, nasilja i odnosa među ljudima. To su slike pred kojima bismo se mogli zadržati upravo zbog tog neobičnog osjećaja da gledamo nešto blisko, a ipak posve drukčije od onoga čega se sjećamo.
Rad Katarine Kovčalije budi onu posebnu mješavinu topline i sjete koju osjećamo kada nas nešto neočekivano vrati u djetinjstvo. Možda se ne sjetimo konkretnog događaja, ali prepoznajemo osjećaj bliskosti i vremena koje je prošlo. Kod Lucije Picek Posavec taj je dojam sanjiviji, kao da smo nakratko zakoračili u prostor između uspomene i mašte. Njezino djelo može nas ispuniti lakoćom, ali i tihom čežnjom za nečim što nam je poznato, a više nije sasvim nadohvat ruke.
Između malih svjetova i dalekih krajolika
Neki nas radovi privuku osjećajem da bismo u njima mogli pronaći mali predah. Djelo Helene Birin priziva mekoću, toplinu i sigurnost zaklona, a istodobno budi znatiželju. Pogled se zadržava, istražuje i otkriva pojedinosti, pa je lako poželjeti provesti još koju minutu u tom malom svijetu.
Tapiserija Petra Vranjkovića potiče sporije, gotovo intuitivno gledanje. Dok pogledom povezujemo njezine dijelove, možemo osjetiti kako se pred nama postupno otvara nečija osobna priča.
Radovi Petera Miličića donose drukčiji doživljaj: osjećaj udaljenosti i znatiželju prema prostoru koji nam djeluje poznato, premda u njemu možda nikada nismo bili. Poziva nas da zastanemo pred onime preko čega bismo inače samo prešli pogledom.
Slike koje ostaju s nama
Djela Nikole Marinčića uvode nas u tiše, melankolično raspoloženje. Može pobuditi osjećaj samoće, ali i onaj trenutak smirenosti kada se odmaknemo od svakodnevne užurbanosti i ostanemo sami sa svojim mislima. Vrijedi mu dati vremena i primijetiti kako se početni dojam mijenja dok ga promatramo.
Pred slikom Franke Vrljić javlja se drukčija vrsta znatiželje. Nešto nam se učini bliskim, a zatim nam značenje ponovno izmakne, pa se pogled poželi vratiti. U tom prostoru za vlastiti doživljaj leži i poseban užitak razgledavanja: možda će osoba pokraj nas osjetiti nešto sasvim drugo, a razgovor o slici nastaviti se i dugo nakon izlaska iz Laube.
Na Erste fragmentima tako nas očekuje čitav raspon dojmova, od topline prepoznavanja i znatiželje do sjete i nelagode. Prilika je to da izbliza upoznamo sjajne radove mlade scene i otkrijemo koji nas od njih uspijeva zaustaviti. Zato vrijedi odvojiti vrijeme za posjet Laubi, prošetati postavom vlastitim ritmom i možda se prije odlaska još jednom vratiti slici koja nam je ostala u mislima.
Podsjetimo, izložbu možete razgledati do 10. studenoga u Laubi, na adresi Prilaz baruna Filipovića 23a u Zagrebu. Ako tražite izlazak koji će potaknuti razgovor i nakon odlaska iz izložbenog prostora, ovdje biste mogli pronaći i nekoliko novih umjetničkih imena koja ćete zapamtiti.
Sadržaj nastao u suradnji s Erste bankom*