Iako postavljanje i održavanje pravila, ograničenja i granica u obitelji nije uvijek ugodno ni jednostavno, upravo su oni ključni za zdrav razvoj djece i kvalitetne obiteljske odnose. No mnogi tzv. "slabi" roditelji, često oni koji prakticiraju permisivan stil odgoja, fokusiraju se isključivo na visoku razinu nježnosti i zaštite. Time, međutim, propuštaju važne prilike da djecu nauče emocionalnoj regulaciji, samostalnosti i donošenju odluka.
Kasnije u životu takvi stilovi odgoja često rezultiraju razmaženom djecom koja očekuju da drugi stalno zadovoljavaju njihove potrebe i koja se za osjećaj sigurnosti oslanjaju na vanjsku potvrdu. Ako netko pokazuje ovakve obrasce ponašanja, velika je vjerojatnost da je odrastao uz “slabe” roditelje - i to se vidi u načinu na koji funkcionira u odnosima i svakodnevnom životu, piše Your Tango.
Ako netko ima ovih 11 navika, vjerojatno je odrastao uz “slabe” roditelje
1. Ne prihvaćaju "ne" kao odgovor
Najzdraviji stilovi roditeljstva pronalaze ravnotežu između popustljivosti i pretjerane kontrole. Takvi roditelji postavljaju granice i uče djecu samoregulaciji, ali istovremeno ne uskraćuju ljubav i nježnost. I pretjerana kontrola i permisivan odgoj mogu dovesti do razmažene djece, no istraživanje objavljeno u Journal of American College Health pokazuje da upravo ravnoteža daje djeci šansu da izrastu u samostalne odrasle osobe.
Roditelji koji vlastitu sigurnost traže kroz kontrolu svakog djetetova koraka uče dijete da isto očekuje i od drugih ljudi kasnije u životu. Takva djeca teško prihvaćaju „ne” jer nikada nisu naučila tolerirati dosadu, nelagodu ili frustraciju – roditelj je sve rješavao umjesto njih.
2. Povratnu informaciju doživljavaju kao osobni napad
Djeca koja su odrasla pazeći na raspoloženja roditelja i pokušavajući „održati mir u kući” često razviju nesiguran identitet. Takve osobe trebaju stalnu potvrdu i umirivanje izvana jer nikada nisu imale priliku razviti samostalnu emocionalnu regulaciju.
Zbog toga mnogi odrasli teško prihvaćaju konstruktivnu kritiku – bilo na poslu ili u privatnim odnosima. Prema istraživanju objavljenom u PLOS One, nesigurne osobe povratnu informaciju doživljavaju kao napad, a ne kao priliku za rast.
3. Očekuju pohvalu za minimum truda
Klinička socijalna radnica Claire Lerner ističe da mnogi odrasli koji danas djeluju razmaženo u djetinjstvu nisu imali jasne granice ni očekivanja. Nisu učeni da ne mogu dobiti sve što požele, a njihovi su problemi često rješavani umjesto njih.
Kao odrasli, zato očekuju pohvalu i priznanje za osnovne obaveze. Budući da su njihovi osjećaji uvijek bili „zaštićeni”, a dosada uklonjena, svijet odraslih im djeluje surov i destabilizirajući.
4. Stalno ugađaju drugima
Iako se „slab” odgoj često povezuje s popustljivošću, on se može pojaviti i kod pretjerano kontrolirajućih roditelja. Ako roditelj nema vlastite mehanizme suočavanja sa stresom i oslanja se na dijete za emocionalnu sigurnost, dijete će često platiti cijenu.
Istraživanje Sveučilišta u Cambridgeu pokazuje da djeca odgojena uz stroge, kontrolirajuće roditelje češće razvijaju probleme s mentalnim zdravljem. Pretjerano ugađanje drugima često je njihov naučeni način nošenja s tjeskobom i kroničnim stresom.
5. Često otkazuju dogovore
Emocionalno regulirane osobe rijetko otkazuju planove samo zato što im se „ne da”. Ako su se nečemu obvezale, pojavljuju se, čak i kada je neugodno ili zahtjevno.
Djeca kojoj su roditelji rješavali sve probleme i uklanjali dosadu nikada nisu razvila osobnu odgovornost. Kao odrasli, bježe od nelagode i teško podnose situacije u kojima se od njih očekuje napor.
6. Granice doživljavaju kao odbacivanje
Kad netko postavi granicu ili izrazi zabrinutost, osobe odgojene bez jasnih granica to često doživljavaju kao odbacivanje. Odrasle su uz roditelje koji su se prilagođavali svakoj njihovoj potrebi, a sada se od njih očekuje da poštuju tuđe granice.
Granice nisu kazna – one su jasna poruka što je nekome prihvatljivo. Ako netko ne želi promjenu, uvijek može otići, ali tada se i odnosi mijenjaju ili nestaju.
7. Odbijaju preuzeti odgovornost
Ako dijete nije naučeno priznati pogrešku bez straha od kazne, ili ako su roditelji sve rješavali umjesto njega, vrlo je vjerojatno da će kao odrasla osoba bježati od odgovornosti.
Psihoterapeutkinja F. Diane Barth ističe da preuzimanje odgovornosti često poboljšava samopoštovanje, dok izgovori dugoročno narušavaju osjećaj vlastite vrijednosti.
8. Bježe od posljedica
Kao i kod granica i kritike, odrasli koji nisu navikli na posljedice često svaku negativnu reakciju doživljavaju kao napad. Prema studiji objavljenoj u Paediatrics & Child Health, upravo posljedice u djetinjstvu uče djecu odgovornosti.
9. Očekuju emocionalni rad od drugih
Emocionalna regulacija razvija se kroz samostalnost: nošenje s dosadom, posljedicama i izlazak iz zone ugode. Istraživanje iz 2024. pokazuje da emocionalna inteligencija snažno utječe na mentalno zdravlje i odnose.
Ako odrasla osoba očekuje da drugi reguliraju njezine emocije, vrlo je vjerojatno da su to za nju radili roditelji.
10. Uvijek imaju izgovor
Izgovori često proizlaze iz straha od odbacivanja ili neuspjeha. Bez obzira potječe li to iz pretjerano strogog ili pretjerano popustljivog odgoja, izgovori nude kratkotrajnu utjehu, ali dugoročno narušavaju samopouzdanje.
11. Za svoje probleme krive druge
Razmaženost ne znači samo očekivanje pažnje, već i prebacivanje krivnje na druge. Prema istraživanju objavljenom u Personality and Individual Differences, osobe s lošom emocionalnom regulacijom češće krive druge jer se teško nose s činjenicom da su same odgovorne za svoj život.