Pozitivna iskustva u djetinjstvu i zdravi odnosi s roditeljima mogu djelovati kao snažan zaštitni čimbenik u odrasloj dobi, pokazuje istraživanje objavljeno u časopisu Pediatrics. No neispunjene emocionalne potrebe i "loše" roditeljstvo mogu snažno utjecati na kasnije odnose, mentalno zdravlje i opću dobrobit odrasle djece.
Od nesigurnih stilova privrženosti do kronično niskog samopoštovanja, osobe koje su odrastale uz "loše" roditelje često nose duboke emocionalne rane i pred sobom imaju ozbiljan proces iscjeljenja kako bi si u odrasloj dobi stvorile stabilan i ispunjen život.
Emocionalni razvoj, poput razvijanja samosvijesti i sposobnosti regulacije emocija, također trpi kada roditelji koriste grubu disciplinu ili su većinu vremena odsutni. Djeca tada nemaju prostor, toplinu ni namjernu pažnju dobrih roditelja, već razvijaju obrambene mehanizme kako bi zaštitila vlastitu energiju. U odrasloj dobi pojavljuju se određena, naizgled neobična ponašanja kod osoba koje su imale loše roditelje. Iako s njima nije uvijek lako, promjena je uvijek moguća.
U nastavku donosimo 11 neobičnih ponašanja koja često primjećujemo kod osoba koje su imale "loše" roditelje, piše Your Tango.
1. Burno reagiraju na povratne informacije i kritiku
Iako većini ljudi nije ugodno primati kritiku, prema riječima psihološkog istraživača dr. Roba Nasha, odrasloj djeci koja su imala "loše" roditelje ona se doživljava kao osobni napad. Naviknuti su braniti vlastitu sliku o sebi i “priču” koju su morali održavati kod kuće, pa povratne informacije ne vide kao priliku za rast, već kao napad na karakter.
Posebno ako su tijekom djetinjstva izbjegavali izazove i stalno tražili utjehu, takvi razgovori u odrasloj dobi ne djeluju poticajno. Promjena im se čini prijetećom, destabilizirajućom i zastrašujućom.
2. Stalno se boje da su drugima teret
Djeca koja su odgojena s porukom da su “teret” ako traže i osnovnu brigu, često odrastaju u odrasle osobe koje se boje da su „previše“. Bilo da je riječ o kroničnoj anksioznosti, kako sugerira istraživanje iz časopisa Aging & Mental Health, ili o potrebi da se „sačuva mir“ i izbjegne sukob, to je jedno od čestih ponašanja kod osoba koje su imale loše roditelje.
Često preuzimaju krivnju za stvari koje nisu njihova odgovornost i pretjerano se ispričavaju, čak i kada to šteti njihovim odnosima, samo kako bi umirili unutarnji nemir.
3. Ponavljaju obrasce toksičnih odnosa
Roditelji snažno oblikuju način na koji kasnije doživljavamo ljubav, bliskost i poštovanje. Oni su prvi koji su nam definirali što znači odnos, pa nije čudno da ljudi s lošim roditeljima često upadaju u toksične veze.
Na dubljoj razini, oni nesvjesno traže odnose koji im djeluju poznato i „sigurno“. Ako su odrasli uz malo pažnje i nerealna očekivanja, takav oblik „ljubavi“ im je poznat i lakše ga podnose nego stabilan odnos koji bi mogli izgubiti.
4. Osjećaju krivnju kada ne rade ništa
Kod osoba čija je vrijednost bila vezana uz produktivnost, odmor često izaziva snažan osjećaj krivnje. Ljudi koji su imali "loše" roditelje često su morali preuzimati brojne odgovornosti – od kućanskih poslova do održavanja emocionalnog mira u obitelji – bez ikakve podrške.
Zbog toga odmor nikada nije bio prioritet, a u nekim slučajevima ni vlastiti dom nije bio sigurno mjesto za opuštanje. Tišina i mir tada postaju nepoznati i zastrašujući.
5. Uvijek očekuju najgore
Katastrofiziranje i stalno očekivanje loših ishoda često su mehanizmi preživljavanja iz djetinjstva. Ta su djeca morala biti spremna na sve – promjene raspoloženja roditelja, sukobe i napetosti u kući.
Klinička psihologinja Fabiana Franco objašnjava da rana trauma može „preprogramirati“ mozak da stalno očekuje opasnost i živi u stanju straha. To je trajni „bori se ili bježi“ odgovor koji ostaje prisutan i u odrasloj dobi.
6. Imaju poteškoća s povjerenjem
Bilo da se radi o povjerenju u vlastite odluke ili u druge ljude, nepovjerenje je česta posljedica lošeg roditeljstva. Istraživanje iz 2021. godine povezuje nepovjerenje s traumama i zanemarivanjem u djetinjstvu.
Djeca koja nisu mogla vjerovati onima koji su ih trebali štititi, uče da svijet nije sigurno mjesto. U odrasloj dobi to se može manifestirati kroz poteškoće s vezivanjem, ali i snažnu potrebu za kontrolom.
7. Imaju sklonost okrivljavati sebe
U sukobima često automatski preuzimaju krivnju, čak i kada nisu odgovorni. Radije će „izgladiti“ situaciju nego se suočiti s tjeskobom i strahom koje konflikt budi.
Prema istraživanju objavljenom u Journal of Child & Adolescent Trauma, to je povezano s emocionalnim zanemarivanjem i neispunjenim potrebama u djetinjstvu. Samookrivljavanje postaje način nošenja sa stresom.
8. Teško im je imenovati i izraziti emocije
Emocionalna disregulacija snažno je povezana s traumama iz djetinjstva, pokazuje istraživanje objavljeno u Harvard Review of Psychiatry. Ta djeca nikada nisu imala siguran prostor za učenje emocionalnog izražavanja, pa su naučila potiskivati vlastite osjećaje.
Iz toga često proizlaze ponašanja poput ugađanja drugima i niskog samopouzdanja – jer su naučili da su tuđe potrebe važnije od njihovih.
9. Izrazito su neovisni
Prema savjetnici za odnose Annie Tanasugarn, pretjerana neovisnost često je trauma-odgovor. Kao djeca nisu imala kontrolu nad vlastitim životom, pa u odrasloj dobi čvrsto drže ono malo kontrole koju su stekli.
Zbog toga im bliskost, ranjivost i zdravi odnosi mogu djelovati prijeteće, pa se često povlače ili sabotiraju dobre veze.
10. Očekuju da će ih ljudi razočarati
Osim što očekuju najgore situacije, često očekuju i da će ih ljudi napustiti ili razočarati. Skepticizam i pesimizam postaju njihovo prirodno stanje jer su naučili da se ne mogu osloniti ni na one najbliže.
To ih stalno drži u stanju tjeskobe, bilo u ljubavnim odnosima ili na poslu.
11. Humorom umanjuju vlastite emocije
Humor često nije samo način razbijanja napetosti, već zamjena za emocije koje osoba ne zna imenovati ili izraziti. Ako u djetinjstvu nisu imali siguran prostor za osjećaje, morali su se snalaziti na druge načine – čak i ako ti načini nisu bili zdravi.
Zato osobe koje se šale u ozbiljnim razgovorima ili izbjegavaju ranjivost često iza toga kriju iskustvo lošeg roditeljstva.