Kada je riječ o igri, većina roditelja svoju djecu zabavlja igračkama iz kutije s igračkama. No novo istraživanje sugerira da bi upotreba neobičnih predmeta poput mutilica ili gnječilica za krumpir mogla zadržati pažnju mališana dulje i potaknuti njihov razvoj.
Delaney Witmer, studentica i istraživačica na Sveučilištu Arizona State, istaknula je da se djeca prirodno više fokusiraju na predmete koji su im nepoznati u odnosu na one s kojima se svakodnevno susreću, piše Daily Mail.
U okviru studije analizirano je kako je 32 djece u dobi od dvije do četiri godine igralo s poznatim i neobičnim predmetima kod kuće. Roditelji su birali siguran, ali nepoznat predmet za igru svoje djece, što su najčešće bili kuhinjski pribor poput mutilica, gnječilica za krumpir, cjedila, lijevka i filtera za čaj. Za usporedbu, poznati predmeti uključivali su lutke, autiće i plastičnu hranu.
Djeca više vole neobične predmete nego poznate igračke
Rezultati su pokazali da su djeca više dodirivala neobične predmete nego poznate igračke. U prosjeku su tijekom desetominutne igre neobične predmete dodirnula 40 puta, dok su poznate igračke dodirnula 30 puta. Također, svaki put kada bi podignuli novi predmet, provodili su prosječno 5,32 sekunde igrajući se s njim, dok je za poznatu igračku to bilo 4,64 sekunde.
„To privlači njihovu pažnju,” rekla je Witmer na konferenciji American Association for the Advancement of Science (AAAS) u Phoenixu. „Zabavno je i pomaže im u prebacivanju fokusa – s nečega što vide svaki dan na nešto novo.”
Na pitanje je li primijetila veću uključenost djece s neobičnim predmetima, Witmer je odgovorila: „Definitivno. Također ćete primijetiti da kod nepoznatih predmeta djeca češće traže znakove od roditelja kako se igrati s predmetom.”
Istraživačica savjetuje da roditelji uvijek uvode nove predmete djeci – pod uvjetom da su sigurni – umjesto da se drže isključivo igračke iz kutije. „Čak i ako se dijete igra s predmetom samo tri minute, ono uči više i igra se s nečim novim,” rekla je. Dodala je da igranje s ovakvim predmetima u ranoj dobi može pripremiti djecu za budućnost jer se informacije pohranjuju u njihov mozak.
Njeno istraživanje, koje je dio diplomske teze, naglašava da interakcija s igračkama ima važnu ulogu u učenju i pamćenju djece. Rezultati pokazuju da djeca dulje drže i istražuju predmete nego njihovi roditelji, posebno nove predmete, a zaključci mogu pomoći roditeljima da bolje podrže istraživačku igru svoje djece.