Sve više roditelja počinje plaćati djecu za obavljanje kućanskih poslova, ali i za aktivnosti poput čitanja, vježbanja i učenja novih vještina. I dok neki smatraju da je to dobar način da potaknu djecu na samostalnost i osobni razvoj, stručnjaci upozoravaju na moguće negativne posljedice.
Smatrate li da je u redu plaćati djeci za kućanske poslove, čitanje ili vježbanje?
Promjena u shvaćanju kućanskih poslova
Tradicionalno, kućanski poslovi uključivali su pospremanje sobe, pranje suđa ili pomaganje u kuhinji. No, nova istraživanja pokazuju da neki roditelji sada proširuju pojam „poslova“ i uključuju aktivnosti usmjerene na osobni razvoj i samopomoć.
Podaci iz aplikacije za djecu Greenlight pokazuju da su u 2025. djeca obavila čak 73 milijuna kućanskih poslova, a roditelji su za to isplatili 242 milijuna dolara. Među takozvanim „poslovima samopomoći“ čitanje je bilo najzastupljenije - činilo je oko 7 % svih poslova, odnosno 4,9 milijuna završenih zadataka čitanja.
Vježbanje, bavljenje glazbom i učenje jezika obuhvatili su gotovo 40.000 djece, što je ukupno 1,6 milijuna obavljenih poslova u 2025. godini.
Ova promjena dolazi u vrijeme kada dječji džeparac u SAD-u prosječno iznosi oko 52 dolara mjesečno - što je 36 dolara više nego što su njihovi roditelji primali u istim godinama, uzimajući u obzir inflaciju. Trend plaćanja za aktivnosti samopomoći odražava i rastući fokus roditelja na autonomiju djece i razvijanje njihovih interesa.
Stručnjaci upozoravaju na rizike
Psihologinja Anne Josephson ističe da plaćanje djece za ovakve aktivnosti može biti zbunjujuće jer se tako nagrađuje nešto što bi dijete trebalo prirodno željeti raditi. „Čitanje pruža mogućnost bijega iz vlastitog života i učenje o drugima, što je samo po sebi nagrađujuće i ključno za obrazovni razvoj. Ako dijete sada dobiva novac za čitanje, može početi povezivati tu aktivnost samo s novcem, a ne sa samim čitanjem“, objašnjava.
Slično mišljenje ima i Emily Bly, direktorica i klinička psihologinja u Psychology Partners Group. „Plaćanjem za mindfulness ili meditaciju možemo nesvjesno djeci poručiti da je biti sa sobom i vlastitim mislima zadatak koji se radi samo zbog nagrade, a ne jer je dobar za njih“, upozorava.
Emma Basch, klinička psihologinja, dodaje da povezivanje samopomoći s džeparcem može umanjiti vrijednost same aktivnosti. „Djeca trebaju naučiti da briga o sebi nije posao za koji će biti plaćeni, već način da pokažu poštovanje i brigu prema sebi“, kaže Basch.
Plaćati ili ne plaćati za kućanske poslove?
Stručnjaci napominju da odluka o plaćanju kućanskih poslova u konačnici ovisi o roditeljskim vrijednostima, ali upozoravaju na rizike smanjenja unutarnje motivacije. „Plaćanje može poslati poruku da su kućanski poslovi posao, a ne zajednička odgovornost obitelji“, kaže Basch.
Postoje i drugi načini da djeca nauče financijsku odgovornost, dodaje. Redovni džeparac uz razgovore o štednji i trošenju, planiranju ciljeva i novčanim navikama pomaže djeci da bolje razumiju financijsko razmišljanje roditelja.
Josephson predlaže da roditelji potiču samopomoć i bez novčane nagrade, koristeći pohvale, privilegije ili simbolične nagrade poput dodatnog vremena za odabir filma. „Možete koristiti i sustav bodova ili žetona za aktivnosti poput čitanja, koji se kasnije mogu zamijeniti za nagradu ili igračku. To omogućuje nagradu, ali na način koji ne monetizira samu aktivnost“, zaključuje Josephson.