Jutarnja priprema za školu u mnogim obiteljima često je užurbana. Dok se pakiraju užine, doručak se jede u žurbi, a potraga za nestalim odjevnim predmetima zna potrajati, često uz ponavljanu rečenicu: „Uf, mrzim školu.“
Takve izjave nisu rijetkost – mogu ih izgovoriti predškolska djeca, osnovnškolci i srednjoškolci, čak i tinejdžeri. Rano ustajanje, školski zadaci i testovi mogu biti naporni i stresni, a praznici su još daleko. No, stručnjaci upozoravaju da ovakva negativna percepcija dnevne rutine može odražavati tek početak većih odgovornosti koje djeca postupno preuzimaju. Redovito ustajanje za školu priprema ih ne samo za buduću karijeru, nego i za izazove privatnog i obiteljskog života.
Postavlja se pitanje: kako reagirati kada dijete izrazi nezadovoljstvo školom? Treba li njegove komentare shvatiti ozbiljno ili ih jednostavno pripisati prirodnom dijelu odrastanja?
Zašto djeca kažu da mrze školu
Stručnjaci kažu da je sasvim normalno da djeca izgovore "mrzim školu" sredinom školske godine.
„Do sada rutina postaje duga, motivacija pada, a svi smo malo umorniji nego inače“, objašnjava Sanam Hafeez, neuropsihologinja iz New Yorka i direktorica Centra Comprehend the Mind.
Ovaj dio godine, kada je ljetni odmor još daleko, može biti monoton, a čak i djeca koja inače vole školu mogu osjećati nemir. Djeca koja koriste riječ „mrzim“ često zapravo doživljavaju kratkotrajnu dosadu, a ne stvarnu odbojnost prema školovanju.
Prema dr. Monici Barreto, kliničkoj direktorici Behavioral Health u Nemours Children’s Health, izjava „mrzim školu“ često je način da dijete prenese stres ili umor, a ne doslovnu netrpeljivost prema školi.
Jen Wirt, osnivačica Coral Care, ističe da roditelji ovu izjavu trebaju shvatiti kao znak da je nešto u djetetovom danu bilo teško ili da je dijete naišlo na specifičan izazov. „Može se raditi o akademskoj frustraciji, problemima s prijateljima ili osjećaju preopterećenosti rutinom.“
Razlozi zbog kojih škola ponekad djeluje kao teret razlikuju se ovisno o dobi. Evo kako reagirati, piše Parents.
Predškolska dob
Mala djeca mogu reći da mrze vrtić jer su jednostavno umorna, preplavljena ili teško podnose odvajanje od roditelja.
„Za neke je okruženje vrtića ili učionice samo po sebi preplavljujuće,“ dodaje Wirt. „Buka, kretanje i stalne promjene zahtijevaju senzorne i regulacijske vještine koje se još razvijaju.“
Prema psihologinji dr. Anne Welsh, predškolska djeca često nemaju riječi za opisivanje svojih osjećaja, pa ‘mrzim vrtić’ reflektira njihovu unutarnju borbu. Roditelji trebaju biti strpljivi dok se djeca prilagođavaju novoj rutini i pomagati u stvaranju zdravih navika kod kuće.
Osnovna škola - niži razredi
U osnovnoj školi djeca mogu razviti negativne osjećaje prema školi zbog novih izazova, nerazumijevanja gradiva ili problema u društvu.
„U ranim osnovnoškolskim godinama često je riječ o zbunjenosti zadacima ili sramu ako misle da nešto ‘ne znaju dobro’“, kaže Hafeez. Društveni problemi, poput osjećaja isključenosti iz grupe prijatelja, također mogu potaknuti djecu da izraze mržnju prema školi.
Roditelji mogu pomoći tako što će postavljati pitanja koja traže objašnjenje, primjerice: „Što te danas nasmijalo?“ ili „Što si novo naučio?“ Osim toga, važni su i zdrav san te ograničenje tehnologije prije spavanja kako bi djeca bila spremna za novi dan.
Viši razredi osnovne škole
U višim razredima osnovne škole život postaje složeniji - djeca osjećaju prve simpatije, školski zadaci postaju zahtjevniji, a sportske i druge izvannastavne aktivnosti dodatno zauzimaju vrijeme.
"Djeca u pubertetu intenzivnije doživljavaju frustracije, pogotovo ako postoji drama među prijateljima, pritisak za uspjehom ili učitelj s kojim se ne razumiju,“ kaže Hafeez.
Potreba za pažnjom može biti izazov jer današnji svijet stalno stimulira, a djeca u pubertetu često gube fokus nakon 20 minuta predavanja. Također, kasni odlazak na spavanje može dodatno otežati jutarnje ustajanje.
Srednja škola - priprema za budućnost
Kad djeca dođu u srednju školu, akademski pritisak se povećava jer se pripremaju za fakultet ili izlazak na tržište rada. Sportski i društveni život također postaju prioriteti.
„Ako ne vide kako im školsko gradivo pomaže u stvarnom životu, gube motivaciju,“ objašnjava Melissa Loble, stručnjakinja za obrazovne tehnologije. Konflikti s učiteljima ili rigidna pravila mogu dodatno frustrirati tinejdžere.
Vrlo je važno roditeljima, mentorima i drugim odraslima pomoći tinejdžerima da shvate važnost dobro zaokružene edukacije i razviju osjećaj odgovornosti.
Kako pomoći djetetu koje mrzi školu
Prema Dr. Welsh, kada dijete kaže „mrzim školu“, to često znači: „Ovo je teško i trenutno ne vidim rješenje.“ Ovo savjetuje roditeljima:
- Validacija osjećaja: Recite: „Čini se da ti je ovo zaista teško.“
- Ne uspoređujte: Izbjegavajte komentare poput „I ja sam mrzio povijest“ jer to potvrđuje ljutnju, ali ne rješava problem.
- Modeliranje: Dijelite primjere kada ni vi ne želite ići na posao i kako se nosite s tim.
Predškolska djeca
- Trebaju osjećaj povezanosti i sigurnosti.
- Rutina ujutro i mali rituali (zajednički doručak, igra) pomažu u prilagodbi.
Osnovna škola
- Dajte djeci mogućnost odlučivanja, primjerice što će ponijeti za užinu.
- Postavljajte pitanja koja potiču duže odgovore i fokus na pozitivne strane školskog dana.
Završni razredni osnovne i srednja škola
- Održavajte dobar san i rutinu.
- Pomozite povezati gradivo s njihovim interesima i ciljevima.
- Potaknite rast i eksperimentiranje bez straha od neuspjeha.
Kada postoji ozbiljniji problem
Ako dijete pokazuje dodatne znakove poput:
- Fizičkih simptoma (glavobolje, bolovi u trbuhu)
- Promjena raspoloženja (anksioznost, povlačenje, depresija)
- Intenzivne frustracije
Roditelji trebaju ozbiljno intervenirati i konzultirati učitelje ili stručnjake.
Mržnja prema školi ponekad je normalna
Na kraju, važno je zapamtiti da to što dijete kaže da mrzi školu ne znači da nešto ozbiljno nije u redu. Djeca, baš kao i odrasli, ne mogu uvijek voljeti sve.
„Naš je zadatak kao roditelja tolerirati te velike osjećaje uz njih, slušati bez žurbe da riješimo problem i vjerovati da će se nositi s izazovima,“ savjetuje dr. Welsh. Kada djeca znaju da su njihovi osjećaji sigurni kod roditelja, vjerojatnije će nastaviti ići u školu i otvoreno razgovarati o stvarnim problemima.