Sva djeca prolaze kroz razdoblja u kojima su usmjerena na sebe i vlastite želje. Stručnjaci ističu kako je takvo ponašanje u određenoj mjeri razvojno normalno i očekivano. No postavlja se pitanje - kada to prelazi u razmaženost i pretjerano popuštanje?
U jednoj anketi među roditeljima, 42 posto ispitanika priznalo je da smatra kako je njihovo dijete razmaženo, dok 80 posto vjeruje da takav odgoj može imati dugoročne posljedice.
“Djeci činimo veliku štetu ako odrastaju s uvjerenjem da se svijet vrti oko njih”, ističe Louis J. Lichtman, dr. sc., autor knjige A Practical Guide for Raising a Self-Directed and Caring Child.
Prema stručnjacima, razmaženo ponašanje nije konačna “etiketa”, već obrazac koji se može promijeniti uz dosljedan odgojni pristup.
Što uzrokuje razmaženost kod djece?
Najčešći uzrok razmaženog ponašanja je previše popustljiv odgoj, odnosno permisivno roditeljstvo.
Prema Američkoj pedijatrijskoj akademiji (AAP), nedostatak jasnih granica i discipline može dovesti do toga da dijete razvije sebično i nezrelo ponašanje.
Takva se djeca često opisuju kao razmažena, sebična ili čak narcisoidna, iako stručnjaci naglašavaju da se radi o neformalnim opisima, a ne kliničkim dijagnozama.
Roditelji pritom često popuštaju iz dobre namjere - žele usrećiti dijete, izbjeći konflikte ili nadoknaditi vrijeme koje ne provode zajedno. Kako objašnjava dr. Lichtman, razumljivo je da roditelji ne žele kvariti zajedničke trenutke, no upravo dosljednost u granicama je ključna.
Povremena nagrada ili mali poklon nije problem, ali stalno popuštanje na inzistiranje djeteta može poticati razmaženo ponašanje.
Znakovi razmaženog djeteta
Iako mnogi stručnjaci izbjegavaju izraz “razmaženo dijete” zbog njegove nepreciznosti, permisivan odgoj može dovesti do određenih obrazaca ponašanja, poput:
- niske samokontrole
- agresivnosti
- egocentričnosti
- impulzivnosti
- buntovnosti
- dominirajućeg ponašanja
Koliko dugo traje takvo ponašanje?
Ako roditelji ne postavljaju granice i ne uvode disciplinu, takvi obrasci ponašanja mogu se nastaviti i dugoročno. To može dovesti do problema u školi, a kasnije i u odrasloj dobi - uključujući poteškoće s motivacijom, ustrajnošću i odnosima s drugima.
Dobra vijest je da se takvo ponašanje može promijeniti uz dosljedne odgojne strategije.
Kako 'odrazmaziti' dijete?
Ne ispričavati se za svako "ne"
Stručnjaci savjetuju roditeljima da ne osjećaju potrebu ispričavati se svaki put kada djetetu nešto nisu kupili ili omogućili. Važno je pokazati empatiju, ali ne i osjećaj krivnje. Primjerice: “Znam da si tužan jer ne možemo kupiti te tenisice, ali to trenutno nije u budžetu.”
Psihologinja Karen Ruskin ističe da je važno djecu naučiti kako neće dobiti sve što žele. Starijoj djeci može se ponuditi kompromis: dio iznosa roditelj pokriva, a ostatak dijete može uštedjeti samo.
Upravljanje tantrumima
Iživljavanje i ispadi bijesa česta su reakcija kada dijete ne dobije što želi. Stručnjaci upozoravaju da popuštanje samo učvršćuje takvo ponašanje.
Ako je dijete sigurno, preporučuje se ignoriranje ispada dok ne prođe. U javnosti se savjetuje mirno uklanjanje djeteta iz situacije, primjerice odlazak u automobil. Cilj je pokazati da dramatično ponašanje neće promijeniti odluku roditelja.
Učenje strpljenja
Stručnjaci upozoravaju da današnje okruženje potiče trenutnu gratifikaciju - sve je dostupno odmah, od poruka do informacija. Zbog toga djeca razvijaju nerealna očekivanja da sve moraju dobiti odmah.
Roditelji mogu pomoći tako da svjesno uvode odgodu nagrade i vlastitim primjerom pokazuju strpljenje.
Pohvala umjesto materijalnih nagrada
Umjesto da se svako postignuće nagrađuje poklonima, stručnjaci preporučuju pohvalu usmjerenu na trud i proces. “Dijete koje za svako postignuće dobiva nagradu gubi unutarnju motivaciju”, ističe Amy McCready, osnivačica Positive Parenting Solutions. Pohvale poput “Baš si se potrudio i to se vidi u rezultatu” dugoročno jačaju motivaciju i samopouzdanje.
S druge strane, povremeno obilježavanje uspjeha, poput zajedničke večere, nije problem - sve dok se ne pretvori u sustav stalnog nagrađivanja.
Razmaženost nije trajna osobina, već obrazac ponašanja koji se razvija pod utjecajem odgoja i granica. Uz dosljednost, strpljenje i jasna pravila, roditelji mogu pomoći djeci da razviju samokontrolu, odgovornost i unutarnju motivaciju - vještine koje su ključne za njihov daljnji razvoj.