Roditeljstvo nikada nije bilo jednostavno, ali današnji se roditelji suočavaju s izazovom kakav prethodne generacije nisu poznavale - stalnom borbom za dječju pažnju u digitalnom svijetu.
Dok roditelji pokušavaju pronaći ravnotežu između posla, obitelji i svakodnevnih obaveza, ekrani, aplikacije i društvene mreže natječu se za vrijeme i pažnju njihove djece.
Zato nije neobično da mnogi roditelji imaju osjećaj da svakodnevno vode istu bitku. Pregovaraju oko vremena provedenog na mobitelu, postavljaju ograničenja, provjeravaju sadržaje i pokušavaju pronaći granicu između zabrana i slobode. No stalna kontrola često iscrpljuje i roditelje i djecu. Rješenje pritom možda ne leži u potpunom odbacivanju tehnologije, ali ni u neprestanim pregovorima o njoj.
Erin Loechner, autorica i bivša digitalna kreatorica koja je iz prve ruke upoznala kako funkcionira svijet društvenih mreža, smatra da je ključ u nečemu drugom - stvaranju obiteljskog života toliko bogatog odnosima, iskustvima i zajedničkim trenucima da ekran više nije prvi izbor. Zajednički obroci bez mobitela, večernje čitanje, društvene igre, boravak u prirodi, kuhanje ili vrijeme provedeno u razgovoru stvaraju iskustva koja nijedna aplikacija ne može zamijeniti. O toj ideji Loechner detaljnije piše u knjizi 'Iskopčana obitelj' koja se bavi pitanjem koje danas postavljaju mnogi roditelji: kako odgojiti djecu u digitalnom svijetu?
Njezina filozofija temelji se na nekoliko jednostavnih, ali važnih principa. Prvi je vratiti vrijednost zajedničkim ritualima. Djeca ne trebaju savršeno organiziran raspored aktivnosti. Trebaju ponavljajuće trenutke koji stvaraju osjećaj povezanosti. Drugo, dosadu treba prestati doživljavati kao problem. Kada dijete kaže “dosadno mi je”, prirodna je reakcija često ponuditi ekran kao brzo rješenje. No dosada je prostor u kojem nastaju kreativnost i samostalnost. Dijete koje ima priliku samo osmisliti igru razvija maštu, upornost i sposobnost rješavanja problema. Treće, roditelji trebaju biti primjer odnosa prema tehnologiji. Djeca ne usvajaju samo pravila koja im postavimo, nego i ponašanja koja svakodnevno vide. Četvrto, stvoriti iskustva koja algoritam ne može ponuditi. Algoritam zna što smo kliknuli, koje sadržaje gledamo i što bi nas moglo zadržati još nekoliko minuta. Ali ne zna ono najvažnije - što nas uistinu čini sretnima. Roditelji imaju upravo ono što tehnologija nema, a to je odnos.
Loechner tu ideju naziva 'prediktivnom humanizacijom'. Dok tehnologija pokušava predvidjeti što će zadržati našu pažnju, roditelji dobro poznaju vlastito dijete i to mogu iskoristiti kako bi stvarali trenutke koji hrane njegov razvoj i dobrobit. U knjizi Loechner ovu filozofiju razrađuje kroz konkretne obiteljske situacije, primjere i praktične prijedloge koji roditeljima mogu pomoći pronaći ravnotežu između digitalnog svijeta i stvarnih odnosa. Njezin cilj nije stvoriti djetinjstvo bez tehnologije. Cilj je izgraditi obiteljsku kulturu u kojoj tehnologija ima svoje mjesto, ali ne zauzima ono najvažnije.
Možda zato najvažnije pitanje današnjeg roditeljstva nije: 'Koliko tehnologije trebamo dopustiti djeci?' Možda je važnije pitati se: 'Koliko djetetova života želimo prepustiti tehnologiji?'
Vodič za roditelje
U ovoj knjizi autorica postavlja važno pitanje: kako izgraditi smisleniji, povezaniji i mirniji obiteljski život bez potpunog bijega od tehnologije?
Iskreno, duhovito i bez dociranja, Erin promišlja o granicama koje postavljamo ekranima, prostoru za dosadu, igru i razgovor te o načinima na koje možemo ponovno stvoriti vrijeme za ono što često prvo nestane iz svakodnevice - pažnju, bliskost i osjećaj zajedništva. Knjiga je dostupna na stranici knjige.telegram.hr