Djeca ne uče samo kada ih ispravljamo, dajemo im savjete ili postavljamo pravila. Velik dio njihova učenja odvija se bez ijedne naše riječi. Promatraju, slušaju i oponašaju. Prije svega, zaključke o tome kako svijet funkcionira donose na temelju reakcija svojih roditelja.
Još prije nekoliko desetljeća psiholozi su govorili o učenju promatranjem važnih uzora. To znači da djeca ne usvajaju samo ono čemu ih svjesno podučavamo, nego i ono što činimo automatski, čak i kada mislimo da nas ne primjećuju. Naše navike i emocionalne reakcije zato ih oblikuju mnogo više nego što smo svjesni.
1. Strahovi
Strahovi se često prenose kroz male, svakodnevne geste. Otac koji uporno izbjegava određene situacije, majka koja pokazuje tjeskobu svaki put kada dijete želi isprobati nešto novo ili odrasla osoba koja svaki rizik doživljava kao prijetnju šalju djetetu poruku da su određene stvari opasne.
U tom smislu, istraživanje provedeno na Sveučilištu u Sussexu pokazalo je da se mnogi dječji strahovi doista stječu neizravnim učenjem, odnosno promatranjem emocionalnih reakcija drugih ljudi. Psiholozi su otkrili da su djeca u dobi od sedam do devet godina razvila strah od nepoznatih životinja nakon što su vidjela fotografije odraslih koji na njih reagiraju sa strahom. Drugim riječima, djeca koriste reakcije roditelja kao svojevrsni 'termometar' za tumačenje svijeta oko sebe.
Kako to promijeniti? Nije potrebno skrivati vlastite emocije, nego ih objasniti. Primjerice, možete reći: 'Ovo me malo plaši, ali mogu se nositi s tim.' Tako dijete uči da je osjećati strah sasvim normalno, ali i da ga je moguće svladati.
2. Kako se nosimo s frustracijom i stresom
Kada stvari krenu po zlu, djeca pažljivo promatraju naše reakcije. Ako svaki neuspjeh izaziva val frustracije, očaja ili pretjeranog dramatiziranja, naučit će da su poteškoće prijetnje koje opravdavaju gubitak samokontrole.
Istraživanja o emocionalnoj regulaciji pokazuju da roditelji imaju ulogu svojevrsnih 'emocionalnih trenera'. Način na koji se nosimo sa stresom, problemima i neuspjesima izravno utječe na emocionalni razvoj djece.
Kako to poboljšati? Sasvim je normalno da ponekad izgubite strpljenje ili se naljutite. Ne morate biti savršeno smireni. Važno je objasniti što se događa: 'Ljut sam, treba mi nekoliko minuta da se smirim, a onda možemo nastaviti razgovor.' Na taj način dijete vidi kako se emocije mogu regulirati na zdrav način.
3. Odnos prema tijelu i hrani
Djeca vrlo rano počinju stvarati sliku o vlastitom tijelu. Na to utječu komentari koje čuju, ne samo o sebi nego i o drugim ljudima. Ako često slušaju omalovažavajuće primjedbe ili stalna uspoređivanja izgleda, mogu razviti pretjeranu usmjerenost na fizički izgled i nezdrav odnos prema vlastitom tijelu.
Istraživanje provedeno na Sveučilištu Northeastern pokazalo je da uspoređivanje izgleda i nezadovoljstvo vlastitim tijelom kod roditelja, osobito majki, mogu utjecati na način na koji djeca doživljavaju svoje tijelo i kakav odnos razvijaju prema hrani.
Odnos prema hrani također se oblikuje unutar obitelji. Ako se određene namirnice predstavljaju kao nagrada, kazna ili razlog za osjećaj srama, postoji veća vjerojatnost da će dijete razviti nezdrav emocionalni odnos prema prehrani.
Kako to poboljšati? Pokušajte manje govoriti o kilogramima, a više o zdravlju i dobrobiti. Umjesto komentara usmjerenih na izgled, naglašavajte važnost energije, zdravlja i uživanja u uravnoteženoj prehrani. Tako će djeca razviti zdraviji odnos prema vlastitom tijelu i hrani.
4. Unutarnji dijalog i samokritičnost
Djeca ne slušaju samo kako razgovaramo s njima, nego i kako govorimo o sebi. Kada često izgovaramo rečenice poput: 'Ja sam katastrofa', 'Sve što napravim pođe po zlu' ili 'Nikada ništa ne napravim kako treba', djeca usvajaju takav način razmišljanja kao nešto sasvim uobičajeno.
S vremenom mnogi počnu isti takav unutarnji dijalog koristiti i prema sebi. Upravo taj način razgovora sa samim sobom snažno utječe na samopouzdanje i psihološku dobrobit jer oblikuje način na koji doživljavaju pogreške i razvijaju otpornost.
Kako to promijeniti? Kada pogriješite, pokušajte drugačije formulirati misao: 'Pogriješio sam, ali sljedeći put ću pokušati bolje.' Tako dijete uči da pogreške nisu razlog za odustajanje, nego prilika za učenje i napredak.
5. Suptilne predrasude i stereotipi
Predrasude se rijetko prenose izravno. Mnogo češće djeca ih usvajaju kroz naizgled bezazlene komentare, šale, stereotipe ili generalizacije o ljudima druge nacionalnosti, zanimanja, spola ili društvenog statusa.
Djeca počinju prepoznavati i usvajati takve obrasce mnogo prije nego što uopće razumiju pojmove poput diskriminacije ili jednakosti. Istraživanja iz područja razvoja djece pokazuju da se predrasude mogu razviti već u vrlo ranoj dobi upravo promatranjem stavova u obitelji i društvenom okruženju. Zato je važno obratiti pozornost na vlastiti način izražavanja.
Kako to poboljšati? Ako primijetite da ste izrekli stereotip, iskoristite to kao priliku za razgovor. Primjerice, recite: 'Nisu svi ljudi isti.' Pokazivanje znatiželje i otvorenosti prema razlikama mnogo je korisnije od njihovog prešućivanja.
Svjesno roditeljstvo počinje preispitivanjem vlastitog načina života i razmišljanja. Možda je upravo to njegov najzahtjevniji dio - prihvatiti da će djeca mnogo više naučiti iz onoga što činimo nego iz onoga što govorimo. To nas potiče da osvijestimo vlastite navike, stereotipe i način na koji se nosimo s pogreškama, stresom ili odnosom prema vlastitom tijelu.
Roditeljstvo nas poziva da rastemo sa svojom djecom i postanemo uzori kakve bismo željeli da imaju. To znači zastati, iskreno promotriti sebe i, kada je potrebno, napraviti male promjene. U konačnici, svjesno roditeljstvo znači imati na umu da nas dijete koje odgajamo promatra i oponaša mnogo više nego što mislimo.
Dobra je vijest da ne moramo biti savršeni. Djeci nisu potrebni savršeni roditelji, nego uzori koji pokazuju da je moguće preispitati vlastita uvjerenja, promijeniti navike i učiti iz pogrešaka. Svaka mala promjena koju napravimo u sebi ne pomaže samo našem osobnom rastu, nego obogaćuje emocionalne i psihološke obrasce koje će naša djeca jednoga dana koristiti u izgradnji vlastitog života, piše Stil.