Jedan od onih trenutaka koji roditeljima donose istovremeno ponos i malu dozu panike jest onaj kada dijete prvi put poželi prespavati kod prijatelja. Dok mališan možda jedva čeka večer ispunjenu igrom, filmovima, smijehom i zajedničkim doručkom, roditelju se u glavi odmah pojavljuje cijeli niz pitanja: Je li još premalen? Hoće li se uplašiti? Hoće li moći zaspati bez mene? Što ako poželi kući usred noći?
Iako ne postoji univerzalna dob u kojoj je dijete 'spremno' za prvi prespavanac, stručnjaci uglavnom naglašavaju da je važnije procijeniti emocionalnu spremnost djeteta nego broj njegovih godina.
Nije stvar u godinama, nego u spremnosti
Neka djeca već u predškolskoj dobi s oduševljenjem prihvaćaju ideju spavanja kod najboljeg prijatelja, dok druga, čak i nekoliko godina starija, na samu pomisao reagiraju nelagodom. Obje su reakcije potpuno normalne.
Dijete je vjerojatno spremnije za prvi prespavanac ako samo pokazuje želju za tim, osjeća se sigurno u domu prijatelja i poznaje roditelje kod kojih će boraviti. Važno je i da zna reći ako mu je nešto neugodno, ako je umorno, gladno, uplašeno ili jednostavno želi razgovarati s roditeljem.
Drugim riječima, ne treba forsirati prespavanac samo zato što ga već imaju svi prijatelji.
Znakovi da je dijete spremno
Prije nego što kažete 'da', obratite pažnju na nekoliko stvari:
- Samo želi prespavati kod prijatelja. Ako ideja dolazi od djeteta, a ne od roditelja, veća je vjerojatnost da će iskustvo biti pozitivno.
- Već se osjeća sigurno u toj obitelji. Dobro je da dijete poznaje roditelje prijatelja i da mu njihov dom nije potpuno nepoznato okruženje.
- Može se samostalno pobrinuti za osnovne potrebe. Primjerice, zna otići na toalet, oprati zube, presvući se i reći odrasloj osobi što mu treba.
- Može podnijeti kraće odvajanje od roditelja. Ako bez većih problema provodi vrijeme kod bake, djeda ili drugih bliskih osoba, to može biti dobar znak.
- Zna kako reagirati ako se pojavi problem. Važno je da dijete zna da uvijek može nazvati roditelja i da se ne mora sramiti reći kako se osjeća.
Što ako se pred spavanje predomisli?
Ovo je možda najvažnije pravilo prvog prespavanca: dijete mora znati da smije promijeniti mišljenje. Čak i ako je cijeli dan bilo uzbuđeno, moguće je da će se u trenutku kada se ugase svjetla pojaviti nostalgija za domom. To ne znači da je dijete 'premalo', razmaženo ili da je prespavanac bio pogreška.
Roditelji mogu unaprijed dogovoriti jednostavan plan. Primjerice, dijete može nazvati roditelja ako mu postane teško, a ako i nakon razgovora želi kući, roditelj će doći po njega. Takav dogovor djetetu daje osjećaj sigurnosti i često mu upravo zato omogućuje da se lakše opusti.
Kako prvi prespavanac učiniti što jednostavnijim?
Za prvi put najbolje je izabrati dijete koje vaš mališan dobro poznaje i obitelj kojoj vjerujete. Razgovarajte s roditeljima domaćinima o rutini spavanja, eventualnim strahovima, alergijama, lijekovima i drugim važnim informacijama.
Djetetu pripremite poznatu pidžamu, četkicu za zube, omiljenu igračku ili dekicu ako ih koristi. Ne treba pakirati pola kuće – nekoliko poznatih stvari može biti dovoljno da se osjeća sigurnije.
Dobro je i unaprijed dogovoriti okvir večeri: kada se ide spavati, gdje će dijete spavati i što će se dogoditi ujutro.
Što ako još nije spremno?
Nema nikakve potrebe za žurbom. Ako dijete kaže da ne želi prespavati, njegov odgovor treba poštovati. Možete pokušati s kraćim korakom. Primjerice, dopustiti mu da kod prijatelja ostane do kasnije navečer, a zatim otići kući spavati.
Kada se idući put pojavi poziv za prespavanac, možda će odgovor biti potpuno drugačiji.
Prvi prespavanac nije test samostalnosti koji dijete mora položiti. To je samo još jedan mali korak prema većoj neovisnosti i najbolje ga je napraviti onda kada dijete za njega bude spremno, a ne kada kalendar kaže da je vrijeme.